Svakodnevno upozoravanje na propuste i ukazivanje na nove ideje u našem gradu smatram obavezom svih nas koji imamo vremena i načina da se tome posvetimo. Nakon što sam se osvrnuo na jadno stanje gradskog bazena, vrijeme je za još jednu bolnu točku koja nam svima kida živce.

​Široki Brijeg već godinama ima status prometnog fenomena – grada u kojem je pronalaženje parkinga postalo ravnopravno dobitku na lutriji. Srećom, tu su privatni investitori. Dok gradska vlast mudro šuti, privatnik lijepo kupuje privatnu zemlju i kreće u akciju. Hoće li tamo niknuti nova parkirna mjesta ili javna garaža, to još ne znamo, ali čovjeku u svakom slučaju treba skinuti kapu. Čudno je samo kako privatni kapital uvijek vidi rješenje tamo gdje gradska uprava vidi samo problem. Izgleda da nam ne preostaje ništa drugo nego nadati se da će privatnici s vremenom preuzeti i ostale gradske funkcije, jer im koordinacija očito ide puno brže od ruke.

​Sada kada smo apsolvirali ovu ironičnu stranu naše stvarnosti, red je da stvar uozbiljimo i pogledamo gole činjenice, jer je situacija daleko od smiješne.

​Dok privatni investitor u startu mora platiti skupu zemlju – što realno iznosi otprilike polovicu ukupne investicije – grad bježi od same pomisli na javno-privatno partnerstvo. A matematika je ovdje potpuno jednostavna. Grad već posjeduje zemljište. Kada bi ušao u partnerstvo s privatnim investitorom poštenim ugovorom, gradski ulog bi bio upravo ta zemlja. To znači da bi grad osigurao pola investicije bez da potroši ijednu marku iz proračuna, a partner bi uložio novac u samu gradnju.

​Zašto grad uporno bježi od ovakvog modela? Odgovor vjerojatno leži u tome što je dosadašnja praksa pokazala poražavajuću činjenicu: gradskim novcem lokalna vlast ne može ili ne zna izgraditi apsolutno ništa.

​Sva dosadašnja ulaganja u infrastrukturu nisu rezultat lokalne sposobnosti ili pametnog trošenja našeg novca. To su isključivo dotoci sredstava izvana – apliciranja za projekte koje financiraju Vlada Republike Hrvatske, Federacija BiH ili državna razina. Naša se vlast samo kiti tuđim perjem.

​Pogledajmo brojke koje nitko ne može osporiti:

​Široki Brijeg po proračunu za samo jedan četverogodišnji mandat ima na raspolaganju više od sto milijuna maraka.

​Kao građanin ovog grada opravdano postavljam pitanje: Gdje se troši toliki novac? Ako se svi veći projekti financiraju iz stranih i državnih izvora, kako je moguće da grad s ovolikim proračunom nema sredstava za rješavanje krucijalnih problema poput gradske garaže?

​Na kraju, prilažem vizualni prikaz naše stvarnosti i potrebe za promjenom.

​Prva slika prikazuje sadašnji, potpuno krcati parking, jasnu sliku trenutnog prometnog kolapsa. To nije samo problem gužve; to je slika stagnacije.

​Druga slika, međutim, nudi rješenje. Kroz javno-privatno partnerstvo na gradskom zemljištu, možemo izgraditi modernu, podzemno-nadzemnu garažu. Ovakav projekt bi trajno riješio problem parkinga, oslobodio pločnike za pješake, ubrzao protok prometa i vratio red u naš grad.

​Slike govore same za sebe, a vrijeme za improvizacije je isteklo. Širokom Brijegu hitno trebaju konkretna, dugoročna rješenja i odgovorno upravljanje javnim novcem, a ne stalno okretanje glave od stvarnih problema građana.

Žarko Lasić / OTPOR^.Media
kontakt autora: [email protected]