Postoje trenuci kada se politička moć ne gubi na izborima, nego u dokumentima i povijesnim izvodima. U papirima. U činjenicama. U onome što se godinama skrivalo i zataškavalo uz institucionalnu potporu, a sada izlazi na površinu kao mulj nakon superćelijske oluje. Za Dragana Čovića, ta oluja je stigla. Za Zdenka Lučića, to je trenutak povratka na tron koji mu je povijesno pripadao još na 5. saboru HDZ-a Bosne i Hercegovine 1998. godine, gdje su kadrovi iz JNA-KOS sustava potpomognuti zavedenim i obmanutim članstvom stranke započeli deTuđmanizaciju HDZ-a Bosne i Hercegovine.

Sve što se posljednjih mjeseci otkriva, od Čovićevih ratnih epizoda, njegove uloge agresora na Republiku Hrvatsku i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, počinjenja ratnog zločina nad civilnim stanovništvom, koje se godinama guralo pod tepih, preko gospodarskih aranžmana, točnije privatizacijskog kriminala po prijeratnim gigantima Hercegovine (SOKO, APRO, ALUMINIJ d.d. Mostar) i postratnim oformljenim firmama (Hercegovačka Banka, MONDO, ALPINA), koje su se pretvorili u privatne bankomate do konačnog uništenja i privatizacije istih pa do prebacivanja imovine na obiteljski krug, njihove partnere i poslovne satelite stvorilo je politički ambijent u kojem Čović danas više ne izgleda kao lider, nego kao čovjek koji pokušava spasiti ono što se spasiti ne može.

Njegov model moći se raspada:

–identitetske kontroverze od Jugoslovena do Hrvata, više se ne mogu ignorirati,

–ratna uloga agresora potkrijepljena izvornim dokumentima,

–gospodarski tragovi kriminala koji nedvosmisleno vode do Čovića i članova njegove organizirane skupine,

–veze sa „Srpskim svetom“,

–politički utjecaj se topi, jer Zagreb prestaje biti oslonac,

stranačka baza uz totalni kaos u HDZ BiH, gdje članstvo stranke u svim županijskim, gradskim i općinskim organizacijama, nakon demaskiranja lidera koji dva desetljeća vodi ovu stranku i cijelu narod u propast, prvi puta otvoreno traži alternativu.

Čović je postao figura koja treba obranu, a ne figura koja napada. A lider koji se brani, već je poražen.

Zagreb okreće leđa i to je udarac od kojeg se ne oporavlja

Hrvatska politika ima jednostavno pravilo: Kad postaneš teret, prestaju te braniti.

Čović je postao teret Republici Hrvatskoj i Andreju Plenkoviću. Afera za aferom, dokument za dokumentom, trag za tragom, sve to stvara atmosferu u kojoj Zagreb više ne može politički riskirati zbog jednog čovjeka. Posebno ne zbog čovjeka čiji se utjecaj temelji na mreži obiteljskih interesa, a ne na nacionalnoj i odgovornosti prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.

U zagrebačkim kuloarima i u Ulici kneza Mislava se sve glasnije govori:

-da se razmatra promjena kursa prema Čoviću,

-da se traži novi lider Hrvata,

-da se želi novi početak,

-da službeni Zagreb više vjeruje Lučiću.

Došlo je do političke presude koja će Čoviću biti osobno uručena u jednom od budućih susreta s aktualnom vlašću Republike Hrvatske. Ova presuda još nije objavljena javno, ali će biti izrečena dovoljno jasno da će ju svi razumjeti.

Povratak autentičnog lidera Hrvata, koji razbija mitove

Zdenko Lučić je učinio ono što nitko nije imao hrabrosti. Svi su se do sada u Hercegovini plašili Čovića i njegove bulumente. Lučić se nije uplašio i nakon pokliča sa službene sjednice Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine za njegovo sklanjanje, uklanjanje i eliminiranje od strane Čovića i njegovih marioneta. Što je uradio Lučić nakon tih prijetnji i uvreda na račun časti i ugleda sebe i obitelji Lučić koje je izrekao Dragan Čović na obljetnici mostarske HVIDRA-e i sjednici HNS-a?

Lučić je otvorio je dosjee, dokumente, ugovore, tragove, identitetsko lažiranje i gospodarske mreže kriminala Dragana Čovića i njegove klike, koje su godinama bile tabu tema. Time je razbio mit o Čovićevoj nedodirljivosti. U dosadašnjoj praksi, oponenti koji bi progovorili o temama poput demografije ili Čovićevih propusta dobivali bi batine po nalogu Čovića od raznoraznih kriminalaca. Lučić svojim nastupima pokazuje da se toga ne boji, jer kao bivši sportaš i majstor karate zna da su u njegovoj obitelji svi jači, bolji i snažniji od njegovog protivnika bilo u političkom ili nekom drugom ringu. Sa svojim dosadašnjim medijskim istupima Lučić je vratio vjeru da hrvatska politika u Bosni i Hercegovini može imati lidera koji nije opterećen aferama, koji ne skriva tragove, koji ne gradi moć na strahu, nego na činjenicama i borbi za konstitutivnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Lučićev utjecaj raste jer:

–je utemeljitelj HDZ-a BiH,

-nikada nije bio član Saveza komunista,

-je sudionik obrane hrvatskih prostora od 1991. godine,

-je brigadni general HVO-a,

-je osoba koji ima autentični legitimitet,

-je osoba koji ima infrastrukturu moći u Zagrebu i Sarajevu,

-je čovjek koji ima političku hrabrost koju drugi nemaju.

Poznata hercegovačka obitelj Lučić, s bratom Milanom kao uspješnim poduzetnikom i povjesničarem Ivom danas rektorom Sveučilišta obrane i sigurnosti dr. Franjo Tuđman u Zagrebu je s jakim položajem u hrvatskim institucijama i to dodatno učvršćuje cijeli proces inauguracije novog lidera Hrvata u Bosni i Hercegovini u liku i djelu najmlađeg brata. Danas je i vrapcima na u BiH jasno kako Zdenko Lučić nije nakon svega politička alternativa, on je politička realnost za Hrvate u Bosni i Hercegovini.

Čović odlazi, a Lučić preuzima suverenitet

S nastavkom ovih trendova, hrvatski narod u BiH ulazi u razdoblje koje će se pamtiti kao prekretnica.

Čovićev model ostati će upamćen kao zatvoren i strogo kontroliran, klijentelistički, opterećen aferama s kojima je došao je do svoga kraja.

Lučićev model predstavljen posljednjih mjeseci bosanskohercegovačkim Hrvatima je otvoren, dokumentiran, nacionalno odgovoran i sasvim izvjesno postaje nova paradigma politike Hrvata u Bosni i Hercegovini.

U tom sudaru dvaju svjetova, pobjednik je već vidljiv:

onaj koji donosi istinu, a ne strah; odgovornost, a ne ucjenu; budućnost, a ne lažiranu prošlost.

Čovićev odlazak nije samo politička nužnost, to je povijesna neminovnost. Lučićev uspon, nije samo povratak na mjesto zločina V. sabora HDZ BiH 1998. godine, gdje je na nagovor pokojnog dr. Franje Tuđmana i obitelji odustao od kandidature, koju je lagano mogao pretvoriti u pobjedu na tom izbornom saboru. Lučićevo pojavljivanje u politici bosanskohercegovačkih Hrvata danas je početak nove ere suverenog hrvatskog liderstva u Bosni i Hercegovini.

Marija Tavelić / OTPOR^.Media
kontakst autora [email protected]

SVI ČLANCI vezano na ovu temu možete pronaći u rubrici LEGITIMNI