Trinaesti srpnja obilježava se kao jedan od najtužnijih dana u novijoj povijesti Čapljine i cijele Hercegovine. Toga dana 1993. godine, dvadeset i četiri hrvatska branitelja položila su svoje živote za obranu naroda i slobodu budućih naraštaja.
Svoje živote na oltar Domovine položili su: Goran Rebac, Vedran Đoković, Lenko Bule, Josip Bule, Zlatko Ivanković, Gojko Galić, Nikola Krmek, Krešo Bubalo, Dragan Miličević, Radoja Vidaković, Slavko Previšić, Ilija Krešić, Zoran Šuman, Franjo Bošković, Ivan Šimović, Vinko Babić, Zdravko Jelić, Ivan Čović, Miroslav Mandarić, Kruno Zlomislić, Slavko Kulaš, Božo Anić, Zdravko Sopta i Branko Grgić.
U spomen na njihovu neizmjernu žrtvu, jučer je na Gradini kod spomen-križa na Dubravskoj visoravni služena sveta misa koju je, uz koncelebraciju velikog broja svećenika, predvodio don Ivo Šutalo. U molitvi su se okupile obitelji poginulih, suborci, prijatelji i brojni vjernici kako bi odali počast herojima koji su za opstanak hrvatskog naroda dali ono najvrednije.
Žrtva ovih branitelja, koji su bezrezervno stali u obranu svojih ognjišta ne tražeći osobnu korist, danas predstavlja snažnu moralnu obvezu. Njihov nesebični čin jasna je poruka i opomena svima, a posebno političkim vodstvima, da opće dobro uvijek mora biti ispred osobnih i političkih interesa.
Najveća počast ovim herojima nisu samo položeni vijenci i upaljene svijeće. Istinski zavjet njihovoj žrtvi bit će izgradnja Hercegovine iz koje mladi neće masovno odlaziti – domovine u kojoj će Hrvati ostajati, osnivati obitelji, otvarati radna mjesta i dostojanstveno živjeti od poštenog rada.
Mili Marušić / OTPOR.Media
kontakt autora [email protected]
