Sasvim je uobičajena i gotovo očekivana pojava da bivši djelatnici državnih poduzeća naknadno otkriju hrabrost pa se obruše na svoje dojučerašnje šefove. No, kada se trenutačni zaposlenik odluči obratiti javnosti otvorenim pismom preko OTPOR-a, e tada u tom inače besprijekornom sustavu zasigurno nešto ozbiljno ne štima!

Zaposlenik Elektroprivrede HZHB, Jozo Čović – Stanić – koji, sasvim slučajno, s Draganom Čovićem dijeli samo dio prezimena i širokobriješku adresu – odlučio je javno istupiti. Na ovaj se potez odlučio tek nakon što su nadležne institucije, kojima se prethodno uredno obraćao, pokazale zavidnu razinu sluha i razumijevanja za njegove probleme – tako što su ga u potpunosti izignorirale.

Njegovo priopćenje u nastavku prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

Postoji jedna zanimljiva pojava. Čim netko sjedne u rukovodeću fotelju, kod nekih se pojavi osjećaj da više nisu zaposlenici sustava nego njegovi vlasnici. Kao da uz rješenje o imenovanju dobiju i pravo odlučivati o svemu i svačemu, pa čak i o onome što nije u njihovim ovlastima.

Dok običan čovjek razmišlja kako će platiti kredit, prehraniti obitelj, odgojiti djecu i sačuvati radno mjesto, pojedinci očito imaju dovoljno slobodnog vremena baviti se tuđim životima. Umjesto da rješavaju probleme za koje su odgovorni, ostavljaju dojam da stvaraju nove.

U tom kontekstu postavljam javno pitanje gospodinu Ivanu Vukoji, šefu poslovnice Elektroprivrede u Širokom Brijegu:

Je li rukovodeća funkcija služenje radnicima i zakonima ili prilika da se ostavi dojam kako su pojedinci iznad svih pravila?

Nitko nije iznad zakona. Ni radnik, ni rukovoditelj. Funkcija ne daje pravo zadirati u ono što nije u nečijoj nadležnosti niti ostavljati dojam da se može utjecati na tuđe živote bez odgovornosti.

Moja namjera nije vrijeđati bilo koga. Moja je namjera upozoriti da šutnja institucija stvara osjećaj kako postoje ljudi za koje pravila ne vrijede jednako kao za ostale. Ako je to poruka koju želimo poslati društvu, onda problem nije samo u pojedincima nego i u sustavu koji takvo ponašanje tolerira.

Najveća zabluda svake funkcije jest uvjerenje da traje vječno. Ne traje. Danas si šef, sutra si bivši šef. Ono što ostaje nisu pečati ni potpisi, nego način na koji si se odnosio prema ljudima.

Zato još jednom pozivam gospodina Ivana Vukoju i sve nadležne institucije da pokažu kako u ovoj državi vrijedi jedno pravilo za sve. Ako je netko postupao ispravno, neka to dokaže činjenicama. Ako nije, neka za to snosi odgovornost.

Jer autoritet se ne gradi strahom, nego poštenjem. A poštovanje se ne može narediti – ono se mora zaslužiti.

S poštovanjem,
Jozo Čović-Stanić