Izborna kampanja još nije niti počela, a na sjednici HNS-a već se koristi „teška artiljerija“ u svrhu diskreditacije političkih suparnika. Na sjednici HNS-a veliki „ratnik iz zamrzivača“ Marinko Čavara zagrmio je o izdaji i to ni manje ni više nego još jednog generala HVO-a, aludirajući na Zdenka Lučića, jer jedan je već izdao kroz platformu, gen. Živko Budimir. Kaže „Perhan“ naručitelji su poznati samo se izvođači mijenjaju.
I slušajući hrvatskog političara, iskrivljenih moralnih načela, koji već godinama parazitira kao poslušnik velikog vođe Dragana Čovića,a na štetu svog naroda napose u Srednjoj Bosni. Štetan je Čavara i mnogi drugi sljedbenici i pratitelji Dragana Čovića cjelokupnom hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini koji iz godine u godinu nestaje sa tih povijesnih hrvatskih prostora. S toga, a nakon toliko puta izrečenih optužbi za izdaju vrijeme je zapitati se što je to izdaja i tko su to stvarni izdajnici hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Kroki analiza osnovnih obilježja koje karakterizira izdaju, te kako se ona može prepoznati.
U ratnim vremenima izdajnika je uglavnom lako prepoznati jer on se nalazi na suprotnoj strani ili odbija boriti se za svoj narod i njegove ciljeve i za svoju državu. Vrlo rijetko zateknu se izdajnici i unutar vlastitih obrambenih redova negdje na pozicijama koje nisu izložene mogućoj pogibiji ali blizu informacija. Takvi uglavnom budu razotkriveni i eliminirani iz formacija. Sa sigurnošću možemo zaključiti da brigadni general Zdenko Lučić, ali i general Živko Budimir koji je bio zadnji Načelnik GS HVO-a u Domovinskom ratu, nisu bili izdajnici jer su bili na pravoj strani i za to od prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana odlikovani najvišim vojnim odličjima. Gdje je do lipanjskih zora i deblokade Mostara i oslobađanja doline rijeke Neretve i Stoca bio Dragan Čović. Gen. Zdenko Lučić je u svojim javnim objavama i pitanjima to već demistificirao. Dragan Čović bio je na neprijateljskoj strani, a sam Čović to još nije demantirao. Koja je uloga Marinka Čavare u domovinskom ratu najbolje govore anegdote zapovjednika iz Kiseljaka koji kažu da ga je vojna policija čupala iz zamrzivača kada ga je prisilno mobilizirala da ide na liniju u vrijem sukoba sa Armijom BiH.
Mirnodopska vremena su znatno kompliciranija u smislu detekcije onih koji djeluju protivno interesa svog naroda s toga što su takve aktivnosti vrlo sofisticirane, vode se planski, oprezno i uz aktivnu medijsku kampanju uz primjenu taktike lažne zastave. Mnogi danas takve dugoročne aktivnosti vođene sa jasnim ciljem a usmjerene protiv jednog naroda ili države nazivaju hibridnim ratom. No unatoč tome pomnom i ustrajnom analitikom takve se radnje najlakše mogu prepoznati njihovom kontinuiranošću, ustrajnošću, ciljevima i posljedicama. Znači, da bi netko bio izdajnikom mora počiniti djelo koje možemo okarakterizirati djelom usmjerenim protiv opstanka svog naroda ili države. Kako bi detektirali izdajnika, moramo prije svega razotkriti djela koja su usmjerena u tom cilju.
Marinko Ćavara i ostatak bosansko hercegovačkih političkih parazita i ulizica okupljenih oko Dragana Čovića već karakterizira generala Zdenka Lučića izdajnikom iako ne postoji niti jedno djelo počinjeno o strane Lučića koje se može okarakterizirati činom protivnom interesu Hrvata u Bosni i Hercegovini ili protiv Bosne i Hercegovine.
Nasuprot gen. Zdenku Lučiću, dezerter Dragan Čović vođen KOS-ovskom nevidljivom rukom, nakon rata naprasno postaje veliki domoljub i neophodan kadar HDZ-a te je njegov meteorski uspon neobjašnjiv jer nema niti jednog njegovog djela, rezultata ili postignuća koje bi opravdalo to da zadnji predsjednik Ujedinjene Jugoslavenske Demokratske Inicijative (UJDI) postane predsjednikom HDZ-a u tako kratkom vremenskom roku. Ne tvrdim da Dragan Čović nema rezultata, ima ih i to ne mali broj, ali oni se definitivno ne mogu svrstati u postignuća pozitivna za Hrvatski narod pa niti za Bosnu i Hercegovinu.
Podsjetimo na neka od postignuća:
PONIŽENJE BRANITELJA DODJELOM CERTIFIKATA
Država Bosna i Hercegovina u vrijeme ratnih dešavanja, za razliku od Hrvatske nije isplaćivala plaće svojim vojnicima, pripadnicima ARMIJE BiH i HVO-u te je nakon rata donesena odluka o isplati zaostalih plaća za svo vrijem provedeno u postrojbama. No nije isplaćen novac, već su kao naknada dijeljeni vrijednosni papiri, takozvani „CERTIFIKATI“. Pripadnik postrojbi koji je bio angažiran svo vrijeme rata dobio je vrijednosne papire u visini od oko 25.000 km. No velika većina te vrijednosne papire nije mogla upotrijebiti jer je bila vrlo ograničena mogućnost upotrebe istih. Nakon uzaludnog čekanja za moguću upotrebu tih certifikata ponuđena im je opcija otkupa CERTIFIKATA za 3% od nominalne vrijednosti. To znači, za vrijednost certifikata 25.000 km bivši pripadnici HVO-s dobivali su 750 Km. Tako se iskazivalo poštovanje i nagrađivalo one koji su sa oružjem u ruci branili svoj narod i domovinu. Dodatno su ratnici pripadnici HVO-a, poniženi činjenicom da su certifikati dodijeljivani i onima koji nisu ni na koji način sudjelovali u HVO-u kako bi se uvećala ukupan iznos vrijednosti certifikata koji je iskorišten za privatizaciju. Više od 190.000 osoba dobilo je certifikate kao pripadnici HVO-a ili organizatori obrane.
SAMOUPRAVA
Dragan Čović naprasno, bez ikakvih zasluga postaje jedan ključnih ljudi u vrhu HDZ-a BiH nakon izbora 1998. godine i biva imenovan za Ministra financija u Vladi F BiH. Postaje dio užeg tima suradnika Ante Jelavića i jedan od glavnih zagovornika Samouprave.
Posljedice pokretanja Samouprave su:
-Nametnuta promjena Ustava F BiH (Wolfgang Petrich) kojom se ukidaju zamjenici ministara u vladi F BiH i uvode Srbi u vladu, a broj Hrvata ministara-članova vlade, pada na 5 od 17.
-Gotovo sav zapovjedni kadar HVO-a biva smijenjen, a neki i procesuirani zbog podrške neustavnom referendumu i rušenju Daytonskog sporazuma. Vrlo rijetki vraćeni na dužnost.
-Uništena Hercegovačka banka i značajan kapital hrvatskih županija i pravnih subjekata koji je trebao biti temelj gospodarskog razvoja i napretka područja sa hrvatskom većinom nestao.
Kada se nakon bijega u Makarsku, zbog sloma Samouprave i straha od mogućeg procesuiranja, Dragan Čović vratio u Mostar jer mu je zajamčeno da neće biti procesuiran kao Jelavić, u jednom svom medijskom nastupu izjavio je da je Samouprava bila marketinški potez. Koliko je sudbina branitelja koštao taj marketinški potez?
UNIŠTENJE PODUZEĆA „SOKO MOSTAR“
Predratni gospodarski div, Mostarsko poduzeće SOKO, zapošljavalo je u Hercegovini gotovo 15.000 radnika. Mostarci kažu da je kroz ulazna vrata SOKO-la u Mostaru dnevno prolazilo čak i 12.000 ljudi. Svoje ogranke SOKO je imao u Grudama, Posušju, Širokom, Ljubuškom i drugim mjestima. Neprocjenjiva vrijednost, pored one materijalne, bila je u velikom broju inženjera te stručnog i kvalificiranog kadra. Dragan Čović i njegova „SOKO“ grupa rascjepkali su i privatizirali SOKO Mostar te uništili bilo kakvu mogućnost obnove ili pokretanja nove proizvodnje u pogonima SOKO Mostar. Znači, 10.000 Hrvata ostalo bez radnog mjesta, a Hercegovine bez izvora prihoda, stvaranja nove vrijednost. Zdenko Lučić u potpunosti razotkrio ovu korupcijko kriminogenu privatizaciju
UNIŠTENJE PODUZEĆA VITEZIT
Da ima i trunke morala, junak sa početka ovog teksta, Marinko Čavara zvani Perhan svoje političko djelovanje usmjerio bi ka razotkrivanju i kažnjavanju krivca za uništenje poduzeća VITEZIT bez koga se enklava Vitez i Busovača, pa niti Kiseljak sigurno ne bi obranila u sukobu sa muslimanima. U VITEZIT-u koji je proizvodio privredni eksploziv, ali i druge vrste eksploziva prije ovog rata radilo više od 6.000 ljudi. Značajnu ulogu u uništenju VITEZIT-a odigrala je novoformirana firma SOKO-VIT koja je odigrala kjučnu ulogu u privatizaciji odnosno uništenju VITEZIT-a. Ne treba sumnjati da su osnivači SOKO-VITA produžena ruka onih koji su uništili SOKO Mostar te da naziv SOKO-VIT nije puka slučajnost.
UNIŠTENJE ALUMINIJA MOSTAR
Najpotentnije i najperspektivnije poduzeće u Hercegovini, koje je moglo i trebalo biti motor razvoja Hercegovine i glavni ekonomski oslonac opstanaka Hvata u BiH potpuno je uništeno po nalogu Dragana Ćovića i predano u ruke Izraelca Amir Gross Kabiria za najam visine od 30-tak tisuća KM mjesečno. Još je Mijo Brajković upozoravao da se nikako ne smije dozvoliti Draganu Ćoviću da odlučuje o sudbini ALUMINJA Mostar jer će doživjeti sudbinu poduzeća SOKO Mostar. Enormna dobit koja se ostvaruje pretapanjem aluminija u topionici u vlasništvu ALUMINIJ-a Mostar prelijeva se preko offshore računa u privatne džepove od kojih je jedan vjerojatno i onaj Dragana Čovića. Zašto nikada nije potaknuta i organizirana prerada aluminija u Bosni i Hercegovini, pa i od samog poduzeća ALUMINIJ MOSTAR što bi omogućilo multipliciranje dobiti u odnosu na dobit od prodaje trupaca.
SUSTAVNO UNIŠTAVANJE GOSPODARSKSIH KAPACITETA
Značajan broj malih poduzeća u Hercegovini i Srednjoj Bosni koja su bila perspektiva podijeljena dana su kao plijen vjernim sljedbenicima i tako uništena ili postala bankomat( Rudnici Boksita, Ukras kamen Posušje, Hepok Mostar, Vinarija Mostar, Građevina i Poljokemija Kiseljak, Tvornica armaturnog željeza Stolac, Krivaja i Izgradnja Žepče, Plivit, Boksit i Elektro Bosna Jajce, Medija paneli i Vatrostalna Busovača i mnoga druga.
Da je u pitanju jedan slučaj moglo bi se smatrati nenmjernom pogreškom, nemarom ili posljedicom nesretnih okolnosti, ali bi i za to netko morao odgovarati. Ovako ustrajno i predano djelovanje na uništavanju ekonomskih i gospodarskih resursa i kapaciteta na području sa hrvatskom većinom dakako da nije slučajnost i trebalo je biti odavno prepoznato kao neprijateljsko djelovanje. Da je u pitanju osmišljena i planirana djelatnost potvrđuje i spoznaja da je pravosudni aparat ostao potpuno nezainteresiran za sve te postupke koji su evidentan kriminal koje se može i teže okarakterizirati. Svo to vrijem svi mainstream mediji ne samo da su ostali potpuno imuni na sve te postupke. Posve nerazumljivo i nelogično mediji su stvarali potpuno iskrivljenu sliku i napadali one koji su ukazivali na privatizacijski i korupcijski kriminal štiteći aktere ovog čina koji ima sva obilježja izdaje.
Dakle, razvidno je da je po djelima dokazani izdajnik Hrvata BiH Dragan Čović i svi oni koji su sa njim sudjelovali u ovom produženom neprijateljsko djelovanju i koji ga i danas iz osobnim materijalnih razloga slijede.
Vrijeme je da razbijemo taj privid zaštitnika hrvatskih nacionalnih interesa koji je uz pomoć kontroliranih medija Dragan Čović izgradio o sebi i kao kakav vrač začarao Hrvate u BiH. Također je vrijeme i da pošaljemo jasnu poruku vrhu politike u zagrebu da prestanu podržavati čovjeka koji nas je sustavno uništio jer u protivnom zaključiti ćemo da je i njima krajnji interes nestanak Hrvata iz BiH.
Ivan Petrović / OTPOR.Media
kontakt autora [email protected]
