Ono što se dogodilo u Međugorju nije samo napad na kamen, kip ili križ. To je rana nanesena osjećajima tisuća ljudi kojima su ta mjesta simbol vjere, nade i mira.
Teško je razumjeti što nekoga može navesti da skrnavi oltar, Gospin kip, križ ili bilo koje drugo vjersko obilježje, bez obzira kojoj vjeri ili narodu pripadalo. Kada netko oskvrne svetinju, ne vrijeđa samo vjernike, nego i temeljne ljudske vrijednosti – poštovanje, dostojanstvo i međusobno uvažavanje.
Ovakav čin otvara pitanja na koja je teško pronaći odgovor.
Što se njime željelo postići?
Kakva se poruka time šalje?
Kome uopće koristi ovakav čin?
Može li itko vjerovati da će mržnja donijeti išta dobro?
Na ta pitanja teško je pronaći razuman odgovor. Mržnja nikada nije izgradila ništa vrijedno. Iza sebe je uvijek ostavljala samo bol, podjele i gorčinu.
Ovdje se ne radi o tome kojoj vjeri netko pripada. Danas je skrnavljena jedna svetinja, sutra može biti neka druga. Zato je naša obveza jednako osuditi svaki napad na ono što je ljudima sveto, bez obzira radi li se o crkvi, džamiji, sinagogi ili bilo kojem drugom mjestu molitve.
Društvo koje šuti pred ovakvim postupcima polako gubi svoj moralni kompas. Poštovati tuđu svetinju ne znači odreći se svoje vjere ili uvjerenja, nego pokazati da smo prije svega ljudi.
Nadam se da će odgovorni biti pronađeni i pravedno kažnjeni, ali još više se nadam da ćemo kao društvo naučiti kako se poštovanje ne pokazuje riječima, nego djelima. Jer kada se izgubi poštovanje prema svetinji, vrlo brzo počinje se gubiti i poštovanje prema čovjeku. A tada više ne govorimo samo o jednom vandalskom činu, nego o porazu cijelog društva.
Žarko Lasić / OTPOR.Media
kontak autora [email protected]
