Ako želiš uništiti jedan narod, uništi mu školstvo… U Posušju smo na dobrom putu.
Radni elan, mladost i vizija. Sve ono što bi u normalnim okolnostima trebala biti prednost jedne škole, u Posušju se pretvorilo u administrativnu grotesku.
Kada je Stipe Bešlić sjeo u fotelju ravnatelja posuške osnovne škole, tvrdio je kako mu visoki HDZ pedigre nije pomogao pri imenovanju. Vjerujemo da mu nije ni odmogao, ali ono što je uslijedilo nakon njegovog dolaska na funkciju dokazuje da stranačka iskaznica u našoj općini očito jamči osjećaj apsolutne nedodirljivosti. Čak i pred izričitim zakonima resornog Ministarstva.
Novi ravnatelj brzo je postao utemeljitelj „modernog“ posuškog obrazovnog sustava, donijevši među školske klupe svoj prepoznatljivi režim: red, rad i privatni profit.
Red, rad i grickalice s maržom od 300 %
Taj se famozni „red“ najbolje se oslikava tijekom malih odmora. Posuški mališani disciplinirano čekaju u redovima pred aparatima za grickalice, i to toliko dugo da nerijetko kasne i na školske sate.
Slatkiši i sokovi iz aparata prodaju se po cijenama koje nose napuhanu maržu od nesebičnih 300 %. Ovaj poslovni pothvat unutar javne ustanove ravnatelj je opravdao „brigom za djecu“. I dok profit očito ide u pravom smjeru, djeca dobivaju šećer, a roditelji gorak okus u ustima i opravdanu sumnju u to čija se skrb ovdje zapravo financira.
WC pod ključem: Pedagoška revolucija 21. stoljeća
Za higijenu i sigurnost učenika, menadžment škole smislio je još jedno revolucionarno rješenje: zaključavanje školskih toaleta. Kako bi obavili osnovnu fiziološku potrebu, učenici u 21. stoljeću moraju prolaziti proceduru i ići kod voditelja smjene po ključ. Je li to ta obećana “škola za budućnost” ili obični poligon za treniranje strogoće nad maloljetnicima, pitanje je na koje bi struka hitano morala dati odgovor.
Nastavni sat od 40 minuta usprkos izričitoj zabrani Ministarstva!
Ipak, najopasniji eksperiment nad posuškom djecom odnosi se na samoinicijativno skraćivanje nastavnog sata na 40 minuta bez odobrenja resornog ministarstva.
Kada roditelji postave pitanje o ovom zakidanju djece za zakonom zajamčenu satnicu, ravnatelj Bešlić odgovara kako je riječ o “politikantstvu i samovolji pojedinih obitelji”.
S druge strane, načelnik općine Ante Begić skraćivanje nastavnih sati prvotno je pravdao logističkom nemogućnošću prijevoznika da poštuje ugovoreni raspored. Kada je pritisak javnosti porastao, narativ se preko noći promijenio, pa sada tvrdi da se kraći satovi provode zbog “rupe u budžetu”. Rupe u budžetu, rupe u ulicama, rupe u zakonu… čini se da je cijela općina Posušje postala jedna velika rupa kroz koju nestaje javni novac.
Financijski detalji „subvencije“ teške 2,64 milijuna KM
Iako se općinska administracija silno trudi sakriti detalje od očiju javnosti, službena dokumentacija razotkriva stvarnu pozadinu ove školske reforme. Općina Posušje sklopila je 12. kolovoza 2025. godine četverogodišnji ugovor s tvrtkom Agencija Laguna d.o.o., na iznos od nevjerojatnih 2.639.915,46 KM s PDV-om.
Ono što svakom logičnom umu upada u oči jest fascinantna, gotovo proročanska ekonomska vidovitost jedinog ponuditelja. Procijenjena vrijednost posla iznosila je točno 2.640.000,00 KM, a ponuda jedine prijavljene tvrtke bila je tek 84,54 KM manje od tog maksimalnog iznosa! Matematička razlika između procjene i ponude iznosi nevjerojatnih 0,003 %.
Agencija za javne nabavke BiH (Filijala Mostar, akt broj: 04-16-1-1000-2/26) formalno je oprala ruke od ovog slučaja, proglasivši da se ovdje radi o „subvenciji“, zbog čega Općina nije morala provoditi klasični, transparentni postupak javne nabave. No, to otvara ključno pitanje za načelnika Begića: Ako je ovo socijalna subvencija za učenike, zašto javna ustanova (škola) sakati svoj nastavni plan i krši naredbe Ministarstva kako bi se prilagodila privatnom prijevozniku koji navodno nema kapacitet s postojećim autobusima razvesti djecu na vrijeme? Zbog čega naša djeca gube preko 80 školskih sati godišnje? Da bi privatna tvrtka lakše zatvorila svoju logistiku ili da bi lokalni moćnici lakše namirivali vlastite interese?
Nameće se pitanje tko je ravnatelju dao ovlast da postupi suprotno odluci nadležnog Ministarstva? Načelnik Begić, Ivan Lončar predsjednik školskog odbora, Općinsko vijeće ili direktor Agencije Laguna?
Što kaže Kazneni zakon FBiH?
Dok se u Posušju provodi institucionalna samovolja, podsjećamo javnost i nadležne organe na jasne zakonske odredbe koje ovakvo ponašanje službenih osoba kvalificiraju pod izravnu kaznenu odgovornost:
Zloupotreba položaja ili ovlasti (čl. 383. KZ FBiH): Ako službena osoba svjesno krši izričite zabrane ministarstva i uskraćuje djeci zakonom zajamčen fond sati, izravno ignorira sustav i dokazuje izravni umišljaj s ciljem teže povrede prava drugih.
Nesavjestan rad u službi (čl. 387. KZ FBiH): Ako službena osoba nesavjesnim postupanjem i kršenjem propisa nanosi štetu ili teže povređuje pravo učenika na standardizirano i potpuno obrazovanje.
Institucionalni ping-pong i crna rupa administracije
Pokušaji roditelja da se ovaj apsurd zaustavi unutar sustava pretvorili su se u klasični institucionalni ping-pong. Školski odbor pere ruke. Resorna ministrica Danijela Perić utješno poručuje roditeljima da će “ako Bog da” od iduće školske godine sve biti u redu. Prosvjetna inspekcija na prijavljene nepravilnosti mudro šuti, a krug se zatvara kod upravnog inspektora Ministarstva pravosuđa i uprave, gdje sve prijave upadaju u crnu rupu šutnje administracije.
Živimo u zatvorenom sustavu u kojem se lokalna tijela vlasti iživljavaju nad običnim građanima, a kada trebaju uvesti red u vlastite redove prave se mrtvi i čekaju da interes javnosti prođe.
Zaključak
Pozivamo Županijsko tužiteljstvo ŽZH da prekine institucionalni ping-pong i crnu rupu šutnje administracije. Dokumenti su na stolu. Zakidanje djece za 5 minuta nastave po satu znači preko 80 izgubljenih školskih sati godišnje. To nije „politikantstvo roditelja“ kako tvrdi ravnatelj, nego izgledno uskraćivanje zakonom zajamčenog obrazovanja.
Ovom prilikom pozivamo i prijevoznika da iz svoje perspektive obrazloži tehničke probleme s voznim redom, jer lokalna administracija očito više nije izvor informacija od javnog povjerenja.
A mi roditelji? Ako danas šutimo na ukradenih 5 minuta, na što ćemo sutra šutjeti…
Dino Tolić / OTPOR.Media
Kontakt autora: [email protected]
