Iz svakodnevnog sraza s pojedinim posuškim pravnicima dolazim do zaključka da su pravo završili ili prepisujući ili da stečena znanja o pravu koriste isključivo za varanje i obmanjivanje svojih sugrađana.

Tajnica OŠ Ivana Mažuranića u Posušju, Josipa Jukić, školski je primjer takvog postupanja.

Kao predsjednik Vijeća roditelja koji je pokrenuo ovu pravnu bitku, osobno svjedočim sustavnom gušenju glasa roditelja. Na sastanku Vijeća pokušali smo potaknuti pozitivne promjene i otvorili smo raspravu o zastarjelom Etičkom kodeksu iz 2013. godine. Tajnica Jukić nam je tada otvoreno dala do znanja da radi na izradi novog dokumenta tako što kopira pravilnike iz dviju škola u Hrvatskoj. Imamo li razloga sumnjati u njezine „prepisivačke sposobnosti“? Je li joj to prepisivanje pomoglo na fakultetu koji je završila? Ne znam, ali njezina se trenutačna pravna praksa ne temelji se na dosljednoj primjeni zakona, već na selektivnom tumačenju propisa.

Može li Josipa, kao diplomirana pravnica, pojasniti javnosti i roditeljima jesu li škole iz Republike Hrvatske dale pismenu suglasnost za kopiranje njihovih pravilnika pri izradi novog Etičkog kodeksa OŠ Ivana Mažuranića u Posušju?

Također, u kojem se točno poglavlju hrvatskih zakona nalazi pravni temelj prema kojemu se čak 70 % teksta kodeksa koristi za uvođenje restrikcija djeci, dok se istovremeno ignorira članak 19. vlastitog Statuta o trajanju nastave od 45 minuta? Je li i to prepisano ili je riječ o autohtonom posuškom administrativnom izumu?

Uvid u „Josipin etički kodeks“ nismo dobili, ali na opasku da bi predstavnik roditelja u Školskom odboru morao glasati protiv takvog akta, uslijedio je još jedan Josipin pravno zasnovan odgovor: „Ništa nećete dobiti. Ona je jedna, a njih je četiri. Opet se usvaja.“

Kao diplomirana pravnica i tajnica OŠ Ivana Mažuranića, Josipa bi trebala biti štit zakonitost rada i dobrobiti djece. Umjesto toga, Josipa u praksi koristi propise isključivo kao birokratski alat za zaštitu odluka uprave i ušutkavanje roditelja.

Kriza zakona: Rastezljivi školski sat i višemilijunski interes

Glavni dokaz ovoga selektivnog sljepila upravo je pitanje trajanja školske nastave. Službeni Statut OŠ Ivana Mažuranića Posušje u članku 19. stavku 3. jasno propisuje: „Nastavni sat traje 45 minuta.“ Stavak 4. istog članka navodi da se sat može skratiti isključivo uz odobrenje nadležnog Ministarstva obrazovanja ŽZH.

Nadležno Ministarstvo je svojim službenim očitovanjem (akt broj: 07-02-38-2-437-1/25) izričito odbilo dati suglasnost za skraćivanje sati. Ministarstvo je jasno naglasilo da se raspored ne može prilagođavati prijevoznicima.

Unatoč toj izričitoj zabrani, škola mjesecima provodi nezakonitu odluku i skraćuje sat na 40 minuta. Naša djeca time godišnje gube stotine sati zakonom zajamčene nastave. Pozadina ove upornosti postaje jasna kada se pogleda ugovor za prijevoz učenika. Općina Posušje sklopila je četverogodišnji ugovor s tvrtkom Agencija Laguna d.o.o. u vrijednosti od 2.639.915,46 KM s PDV-om.

Kada sam službeno od Općine zatražio ugovor na uvid, odobren mi je tek djelomičan pristup pod krinkom zaštite privatnosti. Očito je da se nastavni raspored učenika ne kroji prema pedagoškim standardima, Zakonu ili Statutu, već kako načelniku Begiću i lokalnom HDZ-u padne na pamet.

Zakon kao batina za ušutkavanje roditelja

Uloga pravnice Josipe Jukić u ovom procesu najspornija je. Na sastancima Vijeća roditelja, kada se raspravljalo o odijevanju i tajicama, Jukić je držala moralne prodike rečenicom: „Ne može se zakon staviti u ladicu kad kome paše.“ No, kada je u pitanju nezakonito skraćivanje nastave i ignoriranje izričite zabrane Ministarstva, njezina privrženost pravu nestaje. Umjesto da pisanim putem upozori ravnatelja na kršenje članka 19. Statuta, ona šuti.

Kada sam pokrenuo postupak pred Prosvjetnom inspekcijom i najavio prijavu Ombudsmanu za djecu, pravna služba škole primijenila je metodu osobne diskvalifikacije. Protuzakonito je razvlačila odgovore na moje upite, pa sam morao slati i službene opomene zbog ne postupanja.

Razloge tome Josipa je i sama otvoreno navela na sjednici Vijeća: „Po zakonu Dino može biti predsjednik vijeća do 30. lipnja 2026. do kada traje školska godina i nakon toga ne može biti izabran jer nema dijete u osnovnoj školi.“

Fascinantna je brzina i pedantnost kojom je tajnica Josipa Jukić izračunala da mandat predsjednika Vijeća roditelja prestaje točno 30. lipnja 2026. godine. Prava je šteta što se ista pravna pedantnost i matematički genij ne primjenjuju na brojanje minuta nastavnog sata koji mjesecima nezakonito traje 40 umjesto 45 minuta.

Kada bi se s jednakim žarom analizirao ugovor vrijedan 2.639.915,46 KM kao što se analizirao istek mandata jednog roditelja, možda se podaci o ugovoru ne bi morali skrivati pod krinkom zaštite privatnosti. Djeca ne bi gubila stotine sati zakonom zajamčene nastave.

Ali naravno, lakše je ugasiti mikrofon roditelju nego progovoriti o milijunima.

U službenoj odluci od 4. kolovoza 2026. godine, Josipa je moj prigovor na rad škole proglasila „nezakonitim“. Glavni pravni argument koji je uspjela sročiti jest da mi je formalno istekao mandat predsjednika jer mi je dijete završilo školu.

To je prava školska lekcija o institucionalnoj manipulaciji. Dokaz da propisi i pravilnici u OŠ Ivana Mažuranića u Posušju ne služe zaštiti djece, već isključivo kao batina za ušutkavanje onih koji se usude postaviti pitanja.

Moji sugrađani u ovakvom su sustavu dobri samo kao bankomat. Poželjni dok šuteći daju novac i proračunska sredstva, a nepoželjni kad postavljaju pitanja.

Moj mandat je završio, to je istina. Ali kao roditelj i kao novinar koji potpisuje ovaj tekst, poručujem Josipi samo jedno: Neće moći!

Dino Tolić / OTPOR^.Media
Kontakt autora: [email protected]