Povodom smrti presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i reakcija koje su uslijedile, oštrim priopćenjem za javnost oglasio se Pero Previšić. Osuđujući potez Milorada Dodika koji je javno odao počast krvniku, Previšić je izravno prozvao predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića zbog njegove glasne šutnje. Upozoravajući na njihovo dugogodišnje političko partnerstvo, Previšić je poručio kako hrvatske žrtve ne smiju biti cijena političkih dogovora te upitao Čovića što se to točno čuva u Republici Srpskoj.

Priopćenje u nastavku prenosimo u cijelosti.

Ratko Mladić je umro, ali smrt čovjeka pravomoćno osuđenog na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja ne zatvara priču o onome što je učinjeno. Njegova smrt ne može izbrisati ni ono što se dogodilo u Srebrenici, gdje je pravomoćno utvrđen genocid, niti zločine počinjene nad hrvatskim narodom i hrvatskim gradovima, niti može vratiti ljude koji su zbog njegove politike i djelovanja izgubili svoje živote, domove i obitelji.

Milorad Dodik nije propustio priliku pokazati što za njega predstavlja Ratko Mladić. Umjesto osude, uslijedilo je odavanje počasti čovjeku čija je odgovornost za najteže ratne zločine pravomoćno utvrđena i to je jasna poruka o odnosu prema prošlosti i prema žrtvama.

A onda dolazimo do hrvatske politike i Dragana Čovića.

Čovjek koji je jednom poručio „čuvajte Republiku Srpsku“ danas šuti dok se u toj istoj Republici Srpskoj odaje počast Ratku Mladiću. Upravo zato njegova šutnja više nije nešto što se može jednostavno zaobići. Ako je Republiku Srpsku potrebno „čuvati“, onda se mora objasniti i što se u njoj čuva kada se odaje počast čovjeku koji je pravomoćno osuđen za genocid i najteže ratne zločine.

Čović i Dodik nisu politički protivnici koji se slučajno susreću oko pojedinih pitanja, nego politički partneri koji godinama pregovaraju, dogovaraju i zajedno oblikuju političke odnose u Bosni i Hercegovini. Zato se Čović danas ne može sakriti iza činjenice da je Mladićevo veličanje isključivo Dodikov problem. Kada si politički partner čovjeku koji javno odaje počast pravomoćno osuđenom ratnom zločincu, onda javnost ima pravo očekivati jasan stav, posebno kada se taj politički odnos pokušava predstavljati kao zaštita interesa hrvatskog naroda.

Hrvatske žrtve ne smiju biti cijena političkog partnerstva. Škabrnja, Vukovar, Ravno, i brojna druga mjesta hrvatskog stradanja nisu važni samo kada treba održati govor, položiti vijenac ili objaviti fotografiju. Njihovo dostojanstvo mora biti jednako važno i onda kada treba reagirati prema političkom partneru koji veliča čovjeka pravomoćno osuđenog za najteže ratne zločine. Mi ne tražimo kolektivnu krivnju, nego individualnu odgovornost. Ne tražimo političku osvetu, nego poštovanje prema žrtvama i vladavini prava.

Ako se može govoriti „čuvajte Republiku Srpsku“, onda se mora imati hrabrosti jasno reći i što se u toj Republici Srpskoj danas čuva i zašto se šuti kada se veliča Ratko Mladić. Republika Srpska nije iznad hrvatskih žrtava, političko partnerstvo nije iznad istine, a zaštita hrvatskog naroda ne može se svesti na šutnju onda kada bi trebalo govoriti najglasnije.

Ratni zločini ne zastarijevaju, a odgovornost ne nestaje smrću zločinca, a hrvatske žrtve ne smiju biti cijena političkih dogovora.

Pero Previšić