Milenko Obradović, ratni zapovjednik 3. bojne HVO-a “Knez Domagoj” koji je iz rata izašao čista obraza i besprijekornog vojničkog dosjea štiteći dostojanstvo svog naroda, uputio je brutalan „raport“ političkim i salonskim elitama.

Uz autentičnu radnu kartu iz operacije Bura 1992. godine, Obradović bez zadrške proziva vrh HNS-a i lažne generale zbog iskrivljavanja povijesti i veličanja podobnih profitera. Dok se prave heroje s prve crte gura na marginu, a njihova djeca pakiraju kofere za inozemstvo, Obradović šalje ozbiljno upozorenje svima koji skupljaju jeftine političke bodove na vojnim obljetnicama.

Pročitajte otvoreno pismo koje podsjeća na vrijeme kada se ginulo iz čistog idealizma:

Na slici je autentična radna karta iz operacije Bura 1992. godine. Dok salonske elite crtaju svoju podobnu povijest, mi čuvamo onu stvarnu, ispisanu krvlju i blatom s prve crte. Imamo ih i danas, da vas podsjetimo na vrijeme kada se ginulo iz čistog idealizma.

RAPORT SALONSKIM ELITAMA: VOJNIK SE NE IZDAJE, A POVIJEST SE NE KUPUJE MILIJUNIMA

Gledam ove vaše proslave, obljetnice HNS-a i službene govore, i kao zapovjednik iz onih najtežih godina ne mogu i neću više šutjeti na ovu sramotu. Dok se u prvim redovima kočopere političari koji baruta omirisali nisu, s govornica gurate i veličate montirane generale i zapovjednike s mutnim kriminalnim dosjeima.

Pitam vas u HNS-u, izravno i vojnički: znate li vi uopće gdje je prvi pucanj ispaljen? Znate li tko ga je ispalio? Zna li itko od vas u tim skupim odijelima imena ljudi koji su 1991., 1992. i 1993. godine – bez logistike, bez proračuna, bez plaća i bez ijednog čina na ramenu – prvi stali na branik ove grude i primili najteži udar?

Dok je te prve tri godine gorjelo pod nogama, ti vaši današnji heroji su bježali u pozadinu i skrivali se. Nije ih bilo nigdje na prvoj crti dok se ginulo iz čistog idealizma, dok se branio goli opstanak i prag svoje kuće. Tek kad je sustav posložen i kad su stigle sigurne i velike plaće, ti isti bjegunci su se vratili, zasjeli na gotove pozicije i postali obični politički statisti koji danas uživaju sve moguće pogodnosti, mirovine i privilegije.

Ti vaši salonski generali ne znaju običnu vojnu kartu orijentirati na terenu! Na kompasu znaju koristiti samo jedan jedini smjer – a to je politička podobnost. To je njihov jedini sjever prema kojem se ravnaju cijeli život, dok su im čast i vojnički kodeks potpuno nepoznati pojmovi.

Nedavno je izašla i knjiga Joze Pavkovića o tim vremenima. Naručene i politički podobne knjige poput ove uopće nije teško napisati. Svatko može nizati pamflete i hvaliti one koji su na posložene sustave zasjeli tek pred kraj rata. Ali napisati knjigu s čistom, golom istinom – e, to je za vas i vaše autore nemoguća misija.

Za nas, koji smo te godine preživjeli u rovovima s vojnicima, napisati istinu nikada nije bilo i nikada neće biti problem. Zato u toj knjizi nema stvarnih ljudi imenom i prezimenom – jer istinu ne znate, niti vas zanima.Moj obični, pošteni vojnik – radnik, seljak, student – iznio je ovaj rat na svojim leđima u onim najtežim godinama i podnio najveću žrtvu.

A gdje su moji vojnici danas?

Gurnuti su na marginu, preživljavaju od crkavice i zaobilaze se u širokom luku. Njihova djeca i unučad danas drže karte u jednom smjeru za Njemačku, Irsku i diljem svijeta jer u rodnoj grudi nema posla bez stranačke iskaznice i pogaženog obraza. Dok vi na obljetnicama držite patetične govore i kitite činovima one koji su u rat ušli s vrećama, a izašli s milijunima, pljujete po svakom onom poštenom vojniku s početka rata.

Zato vam kao zapovjednik dajem jedan otvoren savjet i ozbiljno upozorenje za ubuduće: kada zakoračite na te obljetnice, stanite po strani! Dobro pazite gdje se nalaze slike poginulih heroja i – leđa im ne okrećite!

Umjesto naslikavanja pred kamerama, stanite i gledajte izravno u te slike, gledajte u njihove preživjele suborce, gledajte u oči njihovih obitelji i svih prisutnih ljudi koje ste gurnuli na marginu. Upozoravam vas da ubuduće itekako pazite što radite, jer šutnje je s naše strane bilo previše!

Vrijeme nijemog promatranja vaše nepravde je završeno.I da se ne zavaravamo – doslovno ista stvar se danas događa i unutar druge dvije vojske u Bosni i Hercegovini. Na sve tri strane matricu drže salonske elite i politički profiteri.

Svugdje su istinski, pošteni ratnici s početka rata gurnuti u bijedu i zaborav, dok fotelje drže i povijest kroje oni koji su u najtežim godinama bili najdalje od prve crte. Sustavna nepravda prema običnom vojniku ne poznaje naciju.Povijest su ispisali pošteni ratnici u rovovima 1991., 1992. i 1993. godine, a ne vaši salonski generali, podobni pisci i poslijeratni profiteri.

Vojnički obraz se ne prodaje, a lažnim herojima i političkim statistima mjesto je u povijesnom otpadu, a ne na vojnim obljetnicama!

Milenko Obradović