Gospodine Plenkoviću, Dragan Čović danas gromoglasno šuti dok njegovi strateški politički partneri odlaze na pogreb ratnom zločincu Ratku Mladiću – čovjeku koji je pravomoćno osuđen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Čovjeku čije je ime neraskidivo vezano uz politiku i vojno vodstvo koje je počinilo najteža zvjerstva u Bosni i Hercegovini.

S pravom se stoga pitamo:

Kako je moguće da se netko tko tvrdi da predstavlja hrvatski narod, istodobno divi Republici Srpskoj – političkoj tvorevini čije su ratne strukture izravno odgovorne za progon i stradanje tisuća Hrvata i Bošnjaka?

Ne tako davno, Dragan Čović je u svom prepoznatljivom, tobože „gospodskom“ stilu, s govornice u Banjoj Luci poručio: „Čuvajte Republiku Srpsku.“

Toliko je patetike i snishodljivosti bilo u toj poruci da se činilo kako će samozvani vođa Hrvata pustiti i suzu.

Ali danas – muk.

Danas, kada ti isti politički partneri odlaze odati počast krvniku, od Čovića ne čujemo ni slova osude.

Gospodine Plenkoviću, ako ste danas s pravom osudili veličanje Mladića i licemjerje u Srbiji, hoćete li jednako odlučno osuditi i ovu sramotnu šutnju iz Mostara?

Jer Hrvati u BiH nisu Dragan Čović. On i njegova politika nisu sinonim za hrvatski narod.

Krajnje je vrijeme da građani počnu razlikovati istinsko domoljublje od opasnog političkog monopola.

Hrvatima u BiH ne trebaju samoproglašeni gospodari koji će u naše ime kukavički šutjeti kada je moralna obveza podići glas. Trebaju nam ljudi koji imaju hrabrosti beskompromisno stati uz svoj narod – uvijek i bez jeftinih političkih kalkulacija.

Ovaj dan ostat će trajno zabilježen kao još jedan sramotan čin političkog kukavičluka Dragana Čovića.

Miljenko Prskalo