​Svjetla nad kanjonom Neretve imaju čudnu, tihu boju. U rano jutro, kada se magla podigne s hladne vode i obavije stijene Grabovice, tišina više nije samo tišina. Ona je ovdje živi spomenik. Ona je šapat onih čiji su glasovi prekinuti u jednom jedinom, mračnom rujanskom danu 1993. godine.

​Grabovica je trebala biti mjesto obiteljskih stolova, dječjeg smijeha i zrelih smokava. Umjesto toga, postala je velika i teška rana. Mjesto gdje je u jesenjem svitanju ljudska okrutnost pokušala ugasiti svjetlo nedužnih ljudi. Pobijeni su bez ikakve krivnje, bez obrane, na pragovima svojih kuća. Stari djedovi, bake, majke… cijele obitelji čiji je jedini grijeh bio što su živjeli tu, pod hercegovačkim nebom.

​Među svim tim ugašenim životima, jedno ime posebno lomi srce, ali i donosi neopisivu svjetlost.

​Mladenka. Najmlađi anđeo Grabovice.

​Imala je tek nepune četiri godine. Premalo da bi upoznala svijet, a dovoljno da njezine krupne, nevine oči upiju svu ljubav kojom je bila okružena. Njezin smijeh prekinut je u jednom trenutku. Otišla je među anđele, nevina i čista, prije nego što je uspjela saznati što je to mržnja.

​Ipak, mrak koji je tada pao na Grabovicu nije uspio pobijediti. Zločinci su mogli uništiti živote, ali nisu mogli uništiti ljubav, sjećanje i nadu.

​Ta živa veza s tom strašnom tragedijom i danas hoda među nama. Tu, u našoj župi Jare, s nama je naš svećenik. On je osobno iskusio svu težinu i tugu zločina iz Grabovice. Iako nosi duboke rane tog strašnog događaja, u njegovu srcu nema mjesta za mržnju. Naš svećenik nas stalno i neumorno upozorava: ne smijemo zaboraviti, kako se ovakvo zlo nikada i nikome više ne bi ponovilo.

​Skoro s istom onom čistom vjerom, ljubavlju i nadom kakvu je imala mala Mladenka, naš svećenik danas gleda u budućnost. On među nas donosi utjehu, nosi nadu i duboko vjeruje u bolje sutra, učeći nas da se protiv tame bori samo svjetlom i dobrotom.

​Danas, kada ožalošćeni članovi obitelji gledaju prema spomenicima, lik malog anđela Mladenke i tople riječi našeg svećenika daju im snagu da izdrže. Njezina nevinost i njegova vjera spajaju se u jedan putokaz koji ne dopušta da se imena žrtava zaborave, ali i ne dopušta da nam mrak zarobi dušu.

​Neretva i dalje teče i prolaze godine. Ali Grabovica i Jare pamte. U svakoj molitvi i u svakoj zraci sunca živi sjećanje na nedužne civile. A iznad svih njih bdije mali anđeo Mladenka, dok naš svećenik ovdje na zemlji čuva stražu nad tom tugom, dajući ožalošćenima snagu za dane koji dolaze.

​Počivali u miru Božjem, grabovički anđeli. Vaša svjetlost nikada neće utonuti u mrak.

​Žarko Lasić / OTPOR^.Media
kontak autora [email protected]