Društvene mreže postale su važan prostor javne komunikacije. Na njima političari komuniciraju s biračima, mediji objavljuju vijesti, a građani komentiraju aktualna događanja. U vrijeme izborne kampanje takva je komunikacija još intenzivnija. S pravnog stajališta jasno je da svatko može odgovarati za sadržaj koji sam objavi. Međutim, može li odgovornost postojati i za komentare drugih osoba ostavljene ispod njegove objave?
Jedan od važnijih predmeta za ovo pitanje je Sanchez protiv Francuske, u kojem je Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava donijelo presudu 15. svibnja 2023. godine.
Julien Sanchez, francuski političar i kandidat na parlamentarnim izborima, koristio je javno dostupan Facebook profil za političku komunikaciju. Ispod jedne njegove objave druge su osobe ostavile komentare u kojima su muslimane povezivale s kriminalom i nesigurnošću. Francuski sudovi takve su komentare ocijenili kao poticanje na mržnju ili nasilje zbog vjerske pripadnosti. Iako Sanchez nije napisao sporne komentare, utvrđena je i njegova odgovornost jer ih nije pravodobno uklonio. Obratio se Europskom sudu tvrdeći da mu je time povrijeđena sloboda izražavanja, ali Sud njegove navode nije prihvatio, piše za Istinu, pravni stručnjak Josip Aničić.
Nema automatske odgovornosti
Presudu treba pravilno razumjeti. Europski sud nije utvrdio da vlasnik ili administrator Facebook profila odgovara za svaki tuđi komentar niti da mora neprekidno nadzirati sve što se na profilu objavljuje.
U slučaju Sancheza odlučujuće su bile konkretne okolnosti.
Bio je političar i kandidat na izborima, profil je svjesno učinio javno dostupnim i koristio ga u političke svrhe. Sud je uzeo u obzir i sadržaj komentara, okolnosti u kojima su objavljeni te činjenicu da se sve događalo tijekom izborne kampanje.
Pritom odgovornost Sancheza nije isključila odgovornost osoba koje su napisale sporne komentare. Njihova se odgovornost utvrđivala zasebno. Presuda, dakle, ne uspostavlja automatsku odgovornost za tuđe komentare, ali pokazuje da u određenim okolnostima pravno može biti važno i kako je osoba koja upravlja javnim profilom postupila nakon njihove objave.
Važni su sadržaj i kontekst
Kod ovakvih slučajeva važan je cjelokupan kontekst. Nije isto radi li se o jednom neočekivanom komentaru ili većem broju očito problematičnih komentara koji dulje ostaju dostupni. Važno je i je li osoba koja upravlja profilom za njih znala, je li na njih upozorena i je li mogla reagirati. Važan može biti i sadržaj početne objave. Navođenje nečije nacionalnosti, vjere ili podrijetla samo po sebi nije protupravno. Međutim, način na koji je objava formulirana može biti važan za razumijevanje komentara koji su nakon nje uslijedili. To ne znači da je autor objave odgovoran za ono što su napisali drugi, ali se početna objava i rasprava koja je nakon nje nastala ne mogu uvijek promatrati potpuno odvojeno. Ako se vlasnik profila i sam uključi u raspravu te podržava sporne komentare ili ih nastavlja vlastitim porukama, tada se njegove izjave zasebno pravno ocjenjuju kao njegov vlastiti sadržaj.
Nije svaka uvreda govor mržnje
Oštar politički komentar, provokacija ili uvreda nisu sami po sebi govor mržnje. Sloboda političkog izražavanja uživa visok stupanj zaštite i obuhvaća i izjave koje mogu biti neugodne, pretjerane ili uvredljive. Granica se prelazi kada sadržaj ispuni zakonom propisana obilježja govora mržnje, poticanja na nasilje ili drugog protupravnog ponašanja. To je posebno važno tijekom izborne kampanje. Izborni zakon BiH zabranjuje govor mržnje, uključujući takav sadržaj objavljen putem interneta i društvenih mreža, a SIP BiH već je odlučivao o sadržajima objavljenim na društvenim mrežama. Društvene mreže, prema tome, nisu prostor izvan pravila koja vrijede za izbornu kampanju.
Sanchez se ne može jednostavno preslikati na BiH
Presuda Sanchez protiv Francuske ne znači da političar, novinar ili administrator Facebook stranice u Bosni i Hercegovini automatski može odgovarati za komentare drugih osoba. Sanchez je osuđen na temelju francuskog zakonodavstva. Europski sud nije uspostavio opće pravilo o odgovornosti administratora društvenih mreža, nego je ocjenjivao je li njegova osuda bila u skladu s pravom na slobodu izražavanja. Zaključio je da u konkretnom slučaju to pravo nije povrijeđeno. U Bosni i Hercegovini za takvu bi odgovornost morala postojati pravna osnova u domaćem zakonodavstvu. Ovisno o konkretnom slučaju, pitanje se može razmatrati u okviru izbornog, građanskog ili kaznenog prava. Kod kaznene odgovornosti sama činjenica da je netko administrator stranice nije dovoljna. Odgovornost može postojati samo ako su ispunjeni zakonski uvjeti za konkretno kazneno djelo i ako se utvrdi njegova krivnja.
Što onda ostaje od presude Sanchez?
Presuda Sanchez protiv Francuske ne uvodi automatsku odgovornost za tuđe komentare. Autor komentara i dalje odgovara za ono što je napisao. Međutim, činjenica da administrator nije napisao sporni komentar ne znači da je njegovo postupanje uvijek pravno nevažno. Ovisno o okolnostima, mogu biti važni sadržaj početne objave, priroda komentara, javnost profila, saznanje za njihov sadržaj, mogućnost uklanjanja i vrijeme tijekom kojeg su ostali dostupni. U tome je i bit presude Sanchez: kod javne komunikacije na društvenim mrežama pravna analiza ne mora uvijek završiti tvrdnjom:
„Nisam ja napisao taj komentar.“
