Hvala ti, Zdenko!
Hvala ti što si imao hrabrosti kandidirati se i što si nam barem na nekoliko tjedana vratio nadu da je moguće bolje sutra za ovaj napaćeni narod Bosne i Hercegovine.
Uložio si toliko vremena, truda i energije. Bio si posvuda, među ljudima, slušao njihove probleme, razgovarao s njima i predstavljao svoje ideje i vizije za bolju budućnost. Pokazao si volju, upornost i želju da se nešto pokrene i promijeni.
Tvoje vizije, način razmišljanja i ideje probudili su u meni nadu da se politika ipak može voditi drugačije. Da se možemo okrenuti razvoju, znanju, budućnosti mladih i stvaranju uvjeta u kojima ljudi neće morati napuštati svoju domovinu kako bi dostojanstveno živjeli.
I znam, sad će se opet neki javiti i reći: „Što si toliko navalila na tog Zdenka? Zar si toliko naivna?“
Možda jesam naivna jer još uvijek vjerujem da postoje ljudi koji iskreno žele nešto promijeniti. Ali radije ću biti takva nego izgubiti svaku nadu da ova zemlja može bolje.
I nakon svega ostajem pri svom mišljenju:
vjerujem da bi Zdenko Lučić donio pozitivne promjene.
Možda se netko sa mnom neće složiti, ali to je moje mišljenje, na koje imam pravo.
Izbori su završili, rezultat je takav kakav jest. Ali meni je ipak drago što smo barem nekoliko tjedana mogli vjerovati da je drugačija budućnost moguća.
Zdenko, hvala ti na uloženom trudu, vremenu i nadi koju si probudio. Želim ti puno uspjeha, bez obzira na to kojim putem dalje krenuo.
Iva Miličević
