Godinama traži dokumente, obraća se institucijama, pokreće sudske postupke i upozorava na moguće nepravilnosti u projektu VE Poklečani. A onda sama završava na policijskom ispitivanju.
Aktivistica Iva Miličević, koja se već godinama javno i institucionalno bori za poštivanje zakona, prava građana i zaštitu prostora Rakitna, u kolovozu 2026. pozvana je u policiju i ispitana u svojstvu svjedoka zbog oštećenja mjernog stupa povezanog s projektom VE Poklečani.
Miličević nije bila osumnjičena.
I upravo zato slučaj otvara neugodno pitanje: kako građanin koji godinama koristi zakonom predviđene mehanizme kako bi preispitivao zakonitost postupanja u jednom velikom javnom projektu na kraju sam postaje osoba koju se ispituje u vezi s imovinom tog projekta?
Naravno, policija ima pravo i obvezu istraživati oštećenje tuđe imovine.
Ali jednako tako javnost ima pravo pitati zašto institucije pokazuju toliku učinkovitost kada je riječ o oštećenju jednog mjernog stupa, dok građani godinama čekaju odgovore na vlastite prijave mogućih nepravilnosti povezanih s istim projektom.
Još 2024. godine grupa građana Posušja podnijela je kaznenu prijavu zbog ozbiljnih sumnji povezanih s državnom imovinom, Ukraskamenom i zemljištem koje se dovodilo u vezu s projektom VE Poklečani.
Prema javno dostupnim informacijama, javnosti ni danas nije poznat konačni epilog te prijave.
Zato se nameće sasvim legitimno pitanje:
Kako se tako brzo može reagirati zbog jednog oštećenog mjernog stupa, a građani godinama ne mogu saznati što se događa s prijavama koje se odnose na mnogo ozbiljnije navode i imovinu velike vrijednosti?
Stakeholder nije neprijatelj projekta
Slučaj je prijavljen i Europskoj investicijskoj banci, koja je uključena u financiranje projekta.
EIB je već ranije bio upoznat sa zabrinutošću zbog mogućeg pritiska ili represalija prema kritičarima projekta i stakeholderima koji koriste svoje pravo na pritužbe i sudsku zaštitu.
A upravo je to bit europskih standarda: građanin mora moći tražiti dokumente, osporavati odluke, obraćati se sudovima i europskim institucijama bez diskriminacije, stigmatizacije, zastrašivanja ili bilo kakvog oblika odmazde.
Stakeholder nije neprijatelj investitora.
Građanin koji traži dokumente nije neprijatelj države.
Vlasnik zemljišta koji ide na sud nije „problem“ koji treba ukloniti iz projekta.
Naprotiv, upravo način na koji se institucije i investitor odnose prema građanima koji postavljaju neugodna pitanja pokazuje koliko se jedan projekt doista može nazvati europskim.
Odgovornost se pritom ne može svesti samo na Elektroprivredu. U različitim postupcima vezanim uz VE Poklečani sudjeluju Općina Posušje, županijska tijela, federalna ministarstva i druge javne institucije.
Sve one imaju obvezu štititi zakon i prava građana jednako ozbiljno kao što štite provedbu projekta.
VE Poklečani nije privatna stvar investitora, Općine ili bilo kojeg ministarstva. O njemu odlučuju javne institucije i zato javnost ima pravo tražiti odgovornost od svih njih.
Zbog načina na koji je EIB postupio nakon prijave ovog slučaja, predmet je sada ponovno završio pred Europskim ombudsmanom.
Pritom se od Ombudsmana ne traži da utvrđuje tko je oštetio mjerni stup niti da istražuje rad bosanske policije.
Pitanje je jednostavnije: je li EIB, nakon što je upozoren na mogući pritisak prema jednom stakeholderu projekta koji financira, učinio ono što se od europske financijske institucije očekuje?
A odakle policiji privatni broj?
Cijela priča ima i detalj koji bi bio gotovo komičan da pitanje nije ozbiljno.
Policijski službenik kontaktirao je Ivu Miličević na njezin privatni broj telefona.
Kada ga je naknadno upitala odakle mu broj, odgovorio je da se više ne sjeća.
Miličević je zatim i Elektroprivredi BiH postavila vrlo jednostavno pitanje: je li njezin privatni broj policiji dostavila Elektroprivreda ili netko povezan s projektom?
Do danas na to pitanje nije dobila odgovor.
To ne znači da je Elektroprivreda broj dostavila. Ali znači da jedno vrlo jednostavno pitanje i dalje ostaje bez odgovora, a šutnja svakako ne doprinosi transparentnosti projekta.
I onda se čovjek ipak mora malo nasmijati:
ako se ne može rekonstruirati ni odakle je policija pribavila telefonski broj osobe koju je pozvala, kako će se onda rekonstruirati tko je zapravo oštetio mjerni stup?
Europski novac ne pretvara projekt automatski u europski projekt
Sudjelovanje europske financijske institucije samo po sebi nije potvrda da projekt zadovoljava europske standarde.
Europski standard nije kredit.
Nije milijunska investicija.
Nije ni etiketa „zelene energije“.
Europski standard vidi se upravo onda kada građanin kaže „ne“, postavi neugodno pitanje, zatraži dokument, uloži prigovor ili ode na sud.
Tada se vidi poštuju li se stvarno zakonitost, transparentnost, pravo vlasništva, sudjelovanje javnosti i pravo stakeholdera da koriste pravna sredstva bez pritiska ili stigmatizacije.
Ako Elektroprivreda želi europski legitimitet za VE Poklečani, tada mora prihvatiti i europska pravila postupanja prema građanima.
Ne može se tražiti europski novac, a prava građana doživljavati kao smetnju projektu.
Ne može se pozivati na javni interes, a građane koji upravo taj javni interes preispituju predstavljati kao problem.
I ne može se od građana tražiti povjerenje dok jednostavna pitanja ostaju bez odgovora.
Na kraju se čovjek zaista mora zapitati jesmo li neke obrasce iz vremena u kojem se građanina koji postavlja previše pitanja promatralo kao problem zaista ostavili iza sebe – i za koga naše institucije danas rade: za građane i zakon ili za interese pojedinih projekata?
Jer upravo je to srž cijele priče.
Ovo nije samo pitanje jednog mjernog stupa niti jednog policijskog razgovora. Ovo je pitanje pravne države, povjerenja građana u institucije i, na kraju, vjerodostojnosti cijelog projekta VE Poklečani.
Ivan Kovačević /OTPOR.Media
kontak autora [email protected]
