Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je odluku kojom je odbio zahtjev entiteta Republike Srpske, odnosno entitetskog Ministarstva energetike i rudarstva, za donošenje privremene mjere u sporu s norveškom tvrtkom „Technor Energy AS“ iz Tromsøa.
Iako je osnovni dug iznosio 137.446 KM, zatezne kamate koje su se gomilale gotovo desetljeće i sudski troškovi mogli bi konačan iznos koji će RS platiti povećati na više od 250.000 KM, što je izravna posljedica još jednog u nizu koncesijskih promašaja vlasti u Banjoj Luci.
Ovaj slučaj, osim pravnog debakla, ponovno je ogolio politički paradoks i licemjerje entitetske vlasti koja godinama brutalno napada Ustavni sud BiH, blokira imenovanja sudaca iz ovog entiteta i pokušava ga prikazati nefunkcionalnim, a istodobno trči tom istom sudu i traži njegovu zaštitu čim joj se „zaljulja“ entitetska blagajna.
Od nerealiziranih milijuna do sudskog debakla
Pozadina ove priče leži u propalom i ambiciozno najavljivanom projektu izgradnje lanca od šest malih hidroelektrana na rijeci Bosni, na potezu od Doboja prema Modriči.
Koncesijski ugovori s Norvežanima potpisani su još 2006. i 2007. godine, a projekt je pompozno najavljivan kao investicija vrijedna 250 milijuna eura. Međutim, nakon više od deset godina, tijekom kojih na terenu nije učinjeno praktički ništa, Vlada RS-a krajem 2017. godine raskinula je ugovore.
Norveška tvrtka potom je pokrenula sudske sporove, tražeći povrat jednokratne koncesijske naknade. Iako su Okružni i Viši privredni sud u Banjoj Luci prvotno presudili u korist RS-a, Vrhovni sud Republike Srpske 23. lipnja 2026. godine usvojio je reviziju Norvežana i presudio da RS mora vratiti uplaćeni novac.
Suočeno s izvršnom presudom, Ministarstvo energetike i rudarstva RS-a preko Pravobranilaštva RS-a uputilo je apelaciju Ustavnom sudu BiH.
Zatražili su žurnu privremenu mjeru kako bi se zaustavilo izvršenje presude, panično upozoravajući da su Norvežani strani državljani, da stalno mijenjaju vlasničku strukturu i da postoje naznake kako bi mogli otići u stečaj.
Također su upozorili na opasnost da, ako apelacija pred Ustavnim sudom BiH bude riješena u korist RS-a, taj novac poslije neće moći vratiti.
Međutim, Ustavni sud BiH odbio je zahtjev za privremenu mjeru, naglasivši da je pravo na izvršenje pravomoćne sudske presude jedan od temeljnih stupova prava na pravično suđenje i europskih pravnih standarda.
Da bi se takvo izvršenje blokiralo, entitet mora ponuditi čvrste i neoborive dokaze, a ne paušalne tvrdnje i naznake o nečijem stečaju.
Zbog toga je zahtjev RS-a odbijen kao potpuno neosnovan.
Iako će Sud naknadno odlučivati o samoj apelaciji, odnosno o tome je li Vrhovni sud RS-a pogriješio u meritumu, novac do tada mora biti isplaćen.
Sindrom „Viaduct“: Kako koncesijski promašaji RS-a guše cijelu BiH
Slučaj norveške tvrtke „Technor Energy AS“ samo je kap u moru kroničnih problema koje RS ima s koncesijama.
Zbog neozbiljnog pristupa, kršenja ugovora i pravne nesigurnosti koju stvaraju entitetske vlasti, račun na kraju plaćaju građani, a to predstavlja opasnost i za državu BiH.
Najnoviji primjer ove pogubne politike nikada je do kraja razjašnjena afera „Viaduct“, koja je u javnosti opravdano nazvana jednom od najvećih pravno-financijskih prijevara u povijesti BiH.
Zbog jednostranog raskida koncesije za izgradnju hidroelektrana na Vrbasu, za što je bila odgovorna Vlada RS-a, BiH je tužena pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID), a taj je spor izgubljen pod čudnim okolnostima.
U konačnici, zbog odbijanja vlasti RS-a da plate taj dug, on je narastao na oko 120 milijuna KM, koji su intervencijom bivšeg visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta prisilno naplaćeni iz sredstava prikupljenih od cestarina i trošarina koja su pripadala RS-u.
Tužiteljstvo BiH u ovom je slučaju potpuno zakazalo i odbilo se ozbiljno posvetiti istrazi ove afere.
U međuvremenu, pogreške vlasti u RS-u i dalje se naplaćuju građanima, što potvrđuje i ovaj slučaj s Norvežanima.
