Ljubuški se spominje po sportu i prirodnim ljepotama. Danas ga, nažalost, po kuloarima i među omladinom sve češće zovu “Mali Amsterdam”. Je li to grad i sustav kakav ostavljamo svojoj djeci?!

​Nedavno na jednoj benzinskoj pumpi u Ljubuškom, usred bijela dana, scenarij kao iz filmova: stiže auto, otvaraju se vrata, lik prilazi, baca pare suvozaču na koljena, uzima “robu”, stavlja u džep i svatko svojim putem. Bez imalo straha, bez skrivanja, pred očima naroda.

​I nije to usamljen slučaj. Svi u gradu znaju priče koje se više ni ne skrivaju, poput onih da likovi koji privatnim autima odlaze u Mostar po robu i dovoze je omladini uz naknadu. Mostar je postao regionalni distribucijski centar, a zbog dobre prometne povezanosti roba u Ljubuški stiže za manje od pola sata, u bilo koje doba dana i noći jer je tamo ,,doza jeftinija”!

Glavni kanali krijumčarenja opijata iz unutrašnjosti BiH i Crne Gore prema Hrvatskoj i dalje prema EU idu upravo preko naše Županije Zapadnohercegovačke, dok se ovdje stvara narko-čvorište pred očima nadležnih.

“Povlačenje crte” u izlascima među dijelom omladine postalo je prihvaćeno ponašanje i lažni dokaz “moći” ili pripadnosti ekipi s novcem, što u pakao ovisnosti izravno uvlači i sve mlađe konzumente tj srednjoškolce!

Istovremeno, jednim dijelom novcem od droge i sumnjivim kapitalom bez ikakvog podrijetla imovine kupuju se nekretnine i zemljišta po Ljubuškom, čime se cijene kvadrata nekretnina dižu u nebo da ih pošten čovjek više ne može kupiti.

​I sad se postavlja jedno jedino, logično i bolno pitanje: Ako ja kao običan građanin znam za ove rute, lokacije i sheme – ŠTO RADI MUP ŽZH?!

​Jesu li ministar, komesar toliko nesposobni i slijepi, ili su pojedini dileri i narko-mreže pod izravnom političkom i policijskom zaštitom?

​Godinama nam prodaju priče o “mirnoj, obiteljskoj i sigurnoj Hercegovini”, dok nam se omladina na ulicama bori s opijatima usred bijela dana.

Plaćamo milijune maraka iz proračuna za policiju, opremu, vozila i patrole a naša policija reagira tek kad treba pasti neki sitni ovisnik za statistiku i medijsko priopćenje, dok se u krupne ribe i prave distributere ne dira!

​Za koga radi policija u ŽZH? Za sigurnost naše djece ili za miran rad onih koji truju našu mladost?

​Grad čine ljudi i naša djeca. Dok god vladajući žmire nad ovim problemom i prave se da je sve u redu, Ljubuški polako gubi svoju budućnost.

Vrijeme je da se prestane sa zataškavanjem i da se polože računi jer sigurnost naše djece i mir u obiteljima nemaju cijenu!

HRS – Ljubuški