Nakon gotovo osam godina postupaka, pitanja, čekanja i odgovora kojih očito nema dovoljno, u cijeloj priči pojavila se izjava Pere Bebeka koja bi, ako se njezini navodi pokažu točnima, teško smjela ostati nezanimljiva nadležnim institucijama.
Jer Pero Bebek u izjavi dostavljenoj sudu navodi da nije dao suglasnost za predmetnu tužbu i da nije potpisao dokument kojim bi takvu suglasnost dao.
I tu satira na trenutak prestaje biti satira.
Ako je točno – postavlja se jednostavno pitanje:
Tko je onda pokrenuo postupak, na temelju čega i tko će utvrditi odgovornost ako se pronađu nepravilnosti?
OSAM GODINA U BARI
Osam godina je dovoljno dugo da čovjek nauči razlikovati krokodila od lokvanja.
Ali izgleda da je naša bara postala premala.
Previše krokodila.
Previše natpisa.
SIPA, FUP, POSKOK, VSTV, tužiteljstva, sudovi, Ombudsman i druge institucije – svi stoje oko bare.
A građani se pitaju:
Tko će prvi zaroniti i provjeriti što je zapravo na dnu?
Jer ako postoji dokument – treba ga provjeriti.
Ako postoji potpis – treba utvrditi čiji je.
Ako postoji izjava koja to dovodi u pitanje – treba provjeriti činjenice.
To ne bi trebala biti nikakva posebna operacija.
To bi trebalo biti normalno funkcioniranje pravne države.
DANAS JEDAN POSTUPAK – SUTRA BILO KOJI GRAĐANIN?
Zamislite da se godinama branite od postupka, trošite novac, vrijeme i živce, a onda nakon godina netko kaže:
„Ja za to nisam dao suglasnost.“
Ako je takva izjava točna, onda to više nije samo pitanje Romea Biokšića, Pere Bebeka ili Aluminijskog sindikata.
To je pitanje svakog građanina:
Može li se čovjek godinama nalaziti u postupku, a da se ključna pitanja o njegovu pokretanju nikada ozbiljno ne razjasne?
Nitko ne traži da se bilo koga unaprijed proglasi krivim.
Ali građani imaju pravo očekivati da netko provjeri činjenice.
Ako je sve bilo zakonito – neka se to jasno utvrdi.
Ako nije – neka se utvrdi odgovornost.
PROBLEM JE KAD ČUVARI BARE GLEDAJU U VODU, A NITKO NE VIDI ŠTO PLIVA ISPOD
U prirodi, kada ponestane plijena, životinje počnu gledati što im je najbliže.
A kada u sustavu ponestane odgovora, građani počnu gledati institucije.
I zato je možda vrijeme da se krokodili malo odmore, a da čuvari bare konačno provjere što se događa u vodi.
Jer država ne bi trebala funkcionirati po principu:
„Šuti, čekaj i možda će se sve zaboraviti.“
Nego:
„Postoji pitanje – provjerit ćemo ga. Postoji dokument – pregledat ćemo ga. Postoji sumnja – utvrdit ćemo činjenice.“
PITANJE ZA INSTITUCIJE
Hoće li se navodi iz Perine izjave provjeriti?
Hoće li se utvrditi postoji li odgovarajuća dokumentacija i na temelju čega je postupak pokrenut?
Ili ćemo za još deset ili dvadeset godina ponovno gledati istu baru, iste krokodile i postavljati isto pitanje:
IMA LI IKO DA ZARONI I PROVJERI ŠTO JE NA DNU?
Jer nakon osam godina građani ne traže čudo.
Traže odgovor.
A možda je vrijeme da, prije nego što krokodili počnu jesti jedni druge, netko konačno ispusti vodu iz bare i vidi što se sve godinama skrivalo ispod površine.
Jozo Čović – Stanić
