Pozdrav doktorice, moje ime je …. (podaci poznati uredništvu portala OTPOR.Media), znam da vas po cijeli dan zovu i da vam je dosta svega pa kad uhvatite vremena ako vam se da pročitajte ovu poruku što vam je sad pišem…
Stjecajem okolnosti, za vrijeme posljednjeg rata, bio sam u zatočeništvu od strane Srba, nebitno je što sam sve prošao i kako sam to sve podnio, hvala Bogu ostao sam živ i zdrav kako fizički tako i psihički.. .doduše ponekad mi je trebao i kakav pametan savjet kako kroz neki određeni period u životu proći ali mili Bože što je tu je…. došao sam u Široki Brijeg među svoj narod, jedan narod, jedna vjera… tu sam napravio kuću, oženio se… i ima nas još koji smo prošli sličnu situaciju u životu i mladosti, a koju ne bi poželio nikome da prođe…
Pišem vam ovo da vas zamolim….?! Puno nam znači…. odnosno to nam je “odušak” kad navečer prošetamo i porazgovaramo se o danu koji je iza nas…. to nam dođe kao jedan vid terapije…. ne bi volio da nas možete razumjeti, niti da samo na tren budete u mojoj u našim glavama jer nam ove mjere, ovo zatvaranje stvara strašnu nelagodu, budi u glavi neke ružne osjećaje što se odražava na nas, na naše zdravlje, na naše žene, na našu djecu… ove trenutačne mjere zabrane kretanja od 20 i 30 na nas imaju “kontra efekt”, a i ćorav vidi da od njih nema nikakve koristi jer sad imamo veći broj zaraženih nego ikad.
Kafići puni preko cijelog dana, restorani…. zašto ne uvesti da kafići nude kavu za ponijeti, restorani ovisno o prostoru mogu primiti 10-20 ljudi, a omogućiti da se ljudi mogu kretati do 23h…
Molim Vas, nemojte se uvrijediti jer mi nije bila namjera da vas bilo čime u ovoj poruci uvrijedim, nego sam Vas samo mislio zamoliti da ljude koji donose mjere (zabrane kretanja) podsjetite da smo i mi još živi… jer kad osjetimo potrebu da moramo izaći iz kuće bilo to u podne ili u ponoć i da moramo prošetati da ne znam tko stane ispred i počne provoditi represivne mjere neće dobro završiti nizakoga, opet vam pišem ne bi volio da nas možete razumjeti niti da jedan tren budete u našim kožama jer samo MI MOŽEMO SAMI SEBI POMOĆI, razgovarajući jedan s drugim o apsolutno svemu, a sad nam je i to oduzeto, oduzeta sloboda za koju se krv davala, oduzeta nam je naša “rutina” naša svakodnevica, naše dostojanstvo, osjećamo se ponovno “zarobljeni”!
S poštovanjem …..
(Podaci poznati uredništvu portala OTPOR.Media)
NAPOMENA: Slična poruka, a s više detalja, poslana je dr. Andrei Jurić, kako bi uvidjela cjelokupnu situaciju i pokušala s Kriznim stožerom ŽZH razmotriti kako unatoč aktualnoj situaciji, spriječiti neželjene kasnije posljedice na daljnje psihološko zdravlje i ostale nuspojave koje mogu iste donijeti!
OTPOR.Media
