Pozicija i ponašanje predsjednika HDZ-a Dragana Čovića kod pojave određenih afera, problema ili aktualnih političkih prepucavanja u kojima se tretira država je vrlo zanimljiva. U većini takvih slučajeva Čović se ne eksponira niti trpi kritike i značajne političke udarce.
Koalicijski partneri Dragana Čovića – lider SDA Bakir Izetbegović i SNSD-a Milorad Dodik imaju mnogo više problema nego on. Čović ima jedan ključni problem i jednu želju, a to je Izborni zakon i želja da bude izmijenjen prema njegovom viđenju budućeg ustrojstva BiH.
U gotovo većini političkih odnosa koje Čović tretira prelama se pitanje izmjena Izbornog zakona. U svom biračkom tijelu ima relativno mirnu i komotnu situaciju te nema potrebu trošiti energiju na bilo kakvu vrstu obračuna s opozicijom.
Paralelno Izetbegović i Dodik imaju itekako više problema i nekoliko otvorenih političkih frontova. I jedan i drugi imaju prilično aktivnu opoziciju, a svaki u svom djelokrugu nose određene procese kada je riječ o entitetu i državi.
Priča koju nameće Dodik o navodnom “mirnom razlazu” prelama se preko pleća stranaka sa sjedištem u Sarajevu. Svakodnevne reakcije, poruke, komentari, prije svega na relaciji Dodik – Izetbegović, kreiraju političku zbilju. Jedan bi da razvaljuje državu, a drugi je brani. Na drugoj strani Dragan Čović po običaju prvi val “obračuna za državu” promatra sa strane, ali paralelno i nema pritiska javnosti da se suprotstavi secesionizmu. Niti priopćenje, niti izjavom.
U svom političkom okrugu Čović ima komociju da se može posvetiti samo svom problemu, a to je Izborni zakon i sve ono što on nosi. Tek naknadno, kada se politička kriza iskristalizira, mogu se čuti Čovićevi komentari koji u najvećem broju slučajeva neće biti direktno konfrontirani Dodiku, ali će biti demagoški umotani u definiciju nedjeljivosti države.
Prije toga, kada je u cijeloj državi, a posebno u entitetu Federacija BiH bio ogroman pritisak javnosti zbog nenabavke vakcina, taj pritisak je najviše bio usmjeren na Izetbegovića i njegove ministre u Vladi FBiH. HDZ-ovi kadrovi su tek u drugoj liniji odgovornosti trpjeli kritike, a i u tom slučaju Čović nije bio naročita meta.
