Europska komisija usvojila je godišnje izvješće o Bosni i Hercegovini u kojem se navodi da je naša zemlja sve dalje od članstva u Europskoj uniji. Njegova glavna poruka nije iznenađenje, već rezultat politike u BiH koja je europski put pretvorila u fusnotu svojeg djelovanja.
Posljednje izvješće prije svega posljedica je rada, odnosno nerada odlazeće vlasti, ali ni razdoblje pred nama ne ostavlja prostora za optimizam.
I uoči nedavno završenih izbora europski put bio je tek usputni dio programa većine stranaka u našoj zemlji, i to prvenstveno među strankama koje svoje birače crpe iz probosanskog biračkog bazena. HDZ je u još manjoj mjeri spominjao članstvo u EU, dok je SNSD ignorirao ovaj, još uvijek formalni, vanjskopolitički cilj BiH.
Ovakva predizborna kampanja izravna je posljedica činjenice da je europski put postao politička poruka koju su građani ignorirali pri odabiru buduće vlasti, a do toga je došlo zbog gotovo dvogodišnje blokade u institucijama BiH, prvenstveno u državnom Domu naroda, koja nas je ostavila na začelju utrke prema članstvu u EU, piše Klix.
Kritike Bruxellesa realne su i legitimne
Iako je Bruxelles često na meti kritika javnosti u BiH, teško je kritizirati izvješće u kojem se realno ocjenjuje stanje u našoj zemlji.
BiH je, kada je dobila zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora o članstvu u EU, dobila tri jasna uvjeta – usvajanje zakona o sudovima (koji je u međuvremenu pretvoren u Zakon o Sudu BiH), zakona o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću (VSTV) i imenovanje glavnog pregovarača.
Od trenutka postavljanja ovih uvjeta, koji su značajno ublaženi u odnosu na ranije, BiH nije ispunila nijedan.
Razlog njihova neispunjavanja, naravno, blokada je državnih institucija koju su prvenstveno provodili kadrovi HDZ-a i SNSD-a u Domu naroda. Članovi ovih dviju stranaka ignorirali su promjenu većine u ovom domu i koristili se ustavnom odredbom o kvorumu za blokiranje odluka zbog svojih političkih interesa.
Da su ove stranke u izvješću jasno izdvojene kao odgovorne za blokade, dokument bi bio potpuniji, ali bilo je teško očekivati da će biti usvojen bilo koji tekst u kojem se kritizira HDZ, dok u Europskoj komisiji sjedi član njihove sestrinske stranke u Hrvatskoj.
Ipak, SNSD i njegov čelnik Milorad Dodik u drugom su kontekstu dobili značajne kritike, od kojih ga, očigledno, ni hrvatski HDZ nije uspio zaštititi.
Tišina je snažnija od 100 „oštrih reakcija“
Kada su objavljeni detalji izvješća, izostala je reakcija čelnika i dužnosnika političkih stranaka u BiH. Naravno, dio razloga jest i aktualno postizborno razdoblje, kada je fokus na budućim političkim partnerstvima, ali do ovog trenutka bilo je teško zamisliti da ovakve kritike iz Bruxellesa prođu bez reakcije unutar naše zemlje.
Kada su objavljivana ranija izvješća, reakcije su dolazile iz svih dijelova političke scene u BiH, barem kada je riječ o strankama koje imaju sjedište u Sarajevu.
Bilo da je riječ o vlastima koje su se branile ili oporbi koja ih je kritizirala, reakcije su barem dolazile, a sada ih nema. Ova tišina govori više o aktualnom stanju europskog puta BiH nego što bi govorili komentari stranaka na ovaj dokument.
Prije svega, izostanak reakcija govori da europski put jednostavno nije u fokusu trenutačnog političkog diskursa unutar BiH. Da je politički isplativo forsirati temu članstva u EU, stranke bi to iskoristile. Prema procjeni političara, ta je tema jednostavno nisko na popisu prioriteta građana BiH.
Drugi razlog izostanka reakcija jest činjenica da vlast na većini razina još nije ni blizu formiranja, odnosno da partnerstva još nisu uspostavljena. Kritike upućene nekoj stranci nisu politički isplative jer bi upravo ta stranka mogla biti potencijalni partner na nekoj od razina vlasti u BiH. Bilo bi politički kontraproduktivno ulaziti u rasprave i upirati prstom u iste one s kojima ćete kasnije potencijalno ulaziti u partnerstva.
Može li se europski put vratiti u fokus?
U trenutačnom postizbornom razdoblju europski put ostat će fusnota jer će fokus biti na formiranju vlasti. Tek kada se imenuje nova vlast na državnoj razini, pitanje europskog puta može se, barem u teoriji, ponovno aktualizirati.
Ipak, sudeći prema predizbornoj kampanji, teško je očekivati povratak fokusa na članstvo BiH u EU jer ono ne donosi političke bodove, a riječ je o pitanjima koja zahtijevaju kompromis, ali i korištenje političkih alata koje će stranke najvjerojatnije čuvati za interese koji su bliži onome što će se na idućim izborima biračima moći predstaviti kao velik uspjeh.
U igri uvjetovanja i međusobnog ucjenjivanja, koja dominira politikom u BiH, gotovo je nemoguće očekivati da će probosanske stranke davati ustupke u zamjenu za usvajanje europskih zakona, koje će teško moći „prodati“ svojim biračima, a koji se čine sve nezainteresiranijima za to pitanje.
Jednostavno, ti ustupci donose previše negativnih posljedica da bi se zauzvrat dobilo nešto što se ne može učinkovito koristiti u predizbornoj kampanji, koliko god to bilo potrebno za ispunjavanje važnog vanjskopolitičkog cilja Bosne i Hercegovine.
Politička situacija u BiH se mijenja, a u usvajanju europskih zakona ulogu često ne igraju samo akteri unutar naše zemlje, već i oni iz Bruxellesa. Međutim, upitno je koliki interes za to postoji u EU i koliko bi neki politički subjekt uopće dobio kada bi podlegao tom pritisku.
