Brojni “Lijanovićevi” radnici ostali su zaprepašteni viješću iz izbornog stožera Stjepana Mesića, a odakle je procurilo kako su i “Lijanovići” donirali 200.000 kuna za dosadašnji tijek kampanje toga predsjedničkog kandidata, objavljeno je na današnji dan 2005. godine.
Naime, Štefanija Balog objavila je podatak da je do sada za predizbornu kampanju Stjepana Mesića utrošeno 3.962.000 kuna, iako nije mogla točno obznaniti koliki će iznos biti utrošen do završetka kampanje. Priložila je izvješće revizora o financiranju kampanje s pravnim i fizičkim osobama koje “Lijanovići” su Mesiću uplatili 200 tisuća kuna, dok radnici ove tvrtke mjesecima plaću ne primaju u novcu.
Iz tog istog izvješća lijepo se može iščitati kako su na listi dobrotvora i “Lijanovići”, koji su dosad uplatili iznos od 200.000 kuna, ali ne u bonovima, nego ipak u gotovini. Naime, obični radnik tvrtke “Lijanovići” jednostavno je ovisan o ovakvim bonovima, budući da stečenu plaću već mjesecima ne prima u novcu nego u specifičnom “platežnom sredstvu”, u bonovima koje, uz to, troši na samo nekoliko prodajnih mjesta.
“Voljeli bismo da su naši gazde i Mesiću dali bonove, a da nama za promjenu jednu plaću isplate u kešu. Ali, on ne može ništa postići s bonovima u tekućoj predsjedničkoj kampanji, pa od svojih koalicijskih partnera iz Širokog Brijega prima samo gotovinu” – rugali su se radnici svojoj muci prilikom reportaže koju je u Širokom Brijegu radila Slobodna Dalmacija povodom navedenog događaja.
Ljudi koji rade u ovoj širokobriješkoj tvrtki su ogorčeni jer dok im njihovi vlasnici jedno govore, nešto sasvim drugo im rade iza leđa. No, na njihovu žalost, kuknjava im ništa ne pomaže, nego, dapače, samo im može otežati životnu situaciju, jer su u Širokom Brijegu već poznati određeni slučajevi “nogiranja” onih koji su iskazali svoje nezadovoljstvo i za najmanju sitnicu. Stoga su bespomoćni.
Osim što primaju bonove umjesto plaće, radnici su obvezni sudjelovati na raznim prosvjedima po Hercegovini u organizaciji Lijanovića, noseći kojekakve smiješne parole kako bi se Mesiću pomoglo da se održi na vlasti u Hrvatskoj. Nezadovoljstvo među radnicima je golemo, no iz opravdanog straha od mogućeg gubljenja posla, svi oni će ostati anonimci i nitko neće javno progovoriti o nepravdi koju proživljavaju. Inače, braća Lijanovići su u to vrijeme svakako među vodećim hercegovačkim milijunašima, budući da je njihovo bogatstvo procijenjeno na 30 do 40 milijuna eura.
A danas, te firme više nema, radnika više nema, ostala je samo napušteno postrojenje i sjećanje na kriminal koja su ta braća Lijanovići tada radili u talu sa lokalnim HDZ-ovcima. Doduše i sada ponovno sa istima “okreću” neke druge poslove, dok jedan od braće, Jerko, guli krumpire u Kazneno-popravnom zavodu Zenica ostalim kriminalcima!
OTPOR.Media
