Možda i najvažnija stvar u životu je – identitet. Identitet jest svijest o sebi samome, ono što ti jesi, tvoja prepoznatljivost na van koja proizlazi iz stanja nutrine. Taj habitus, koji nosiš u sebi čini svaku tvoju riječ, svako tvoje djelo tvojom svojinom. To je ono po čemu si prepoznatljiv bez obzira kolika bila masa koja te okružuje. Mnogi ljudi griješe kada u potrazi za vlastitim identitetom preslikavaju tuđe imaginacije na sebe samoga. To su vam sve one situacije kada s pravom za nekog kažemo da “slika nikako ne prati ton.”
Jedan od suvislijih identiteta slona je njegova surla. Kada bi netko slonu umjesto surle postavio zečju šapu ili da oksimoron bude još veći miješalicu za beton i kada bi u nekoj fantaziji mi baš takvu životinju sreli u džungli sigurno je samo to da bismo bili poprilično uvjereni kako se tu ne radi o – slonu.
Slično je i kod naroda. Svaki narod ima svoj identitet. Taj identitet se gradi stoljećima, u njega su utkane tisuće generacija onih čiji životi, djela, borbe, žrtve – čine ontološku razinu svijesti koja je tako fundament i hrvatskog naroda. Bez neke stručnije ekspertize, dopustite mi reći, kako je identitet jednog naroda zasigurno ono što taj narod čini i prepoznatljivim u cijelom svijetu.
Hrvatska je tako prepoznatljiva po nevjerojatnim sportskim uspjesima, tom kockastom crveno-bijelom dresu za koji znaju klinci od Japana do Madagaskara. Hrvatski identitet jest naš jezik i njegova duboka povijest, naša cijela kultura. Hrvatski identitet je i Domovinski rat, borba za našu slobodu. Hrvatski identitet je duboka uronjenost hrvatskog naroda u kršćanstvo. Naš identitet je zasigurno i puno toga drugoga, ali ono po čemu smo prepoznatljivi u cijelom svijetu, barem po mom mišljenju, je:
vjera, crveno-bijele kockice (sportski uspjesi) i kuna.
Da budem posve jasan, ja vjerujem da je Hrvatskoj mjesto u zapadnoj demokraciji, gdje mi svojom kulturom, tradicijom, povješću i pripadamo. Ali, nije smisao Hrvatske – Europska unija kao takva, nije cilj naše slobode, našeg razvoja, našeg naroda – Europska unija. Mi smo u Europskoj uniji dok nam ona doprinosi našoj snazi i rastu i dok nas poštuje kao narod koji ima svoj identitet i ima pravo donositi odluke koje su najbolje za naš narod. Dok jedni druge oplemenjujemo, dok jedni druge čuvamo. Imamo pravo biti ravnopravni i samostalni. Kada bi nam netko htio oduzeti slobodu ili kada bi netko htio donositi odluke u Bruxellesu BEZ hrvatskog naroda i vlasti izabrane na izborima u Republici Hrvatskoj – tada bi to bilo duboko štetno za naš narod, duboko protuustavno i ja bih se borio protiv takve političke tvorevine.
Tako je i s kunom. HDZ je pod vodstvom Plenkovića, to baš svi znaju, na daljinski Bruxellesa. Plenkovićeva Hrvatska je Hrvatska krojena po želji globalističkih moćnika, ona je identitetski razvodnjena, ona pripada svima i ne pripada nikome posebno, ona je izgubila svoj identitet, ona nema – kičmu. Jer kičmu nemaju oni koji ju vode. I zato ovih dana mnogi kliču radosno na još jedno rastakanje našeg identiteta – nacionalnu valutu – kunu. Iako su je ti isti fejkeri svih ovih godina sa strasti stavljali u džepove, sada se vesele da ju uskoro nema. Uništavanje KUNE je definitivno jedna od važnijih stavki u procesu RAZVODNJAVANJA našeg fundamenta od globalističkih pijuna na daljinski Bruxellesa.
Pa želim ovdje napisati jednu poruku. Svima. A posebno korpusu moga naroda koji drži do naših temelja, do naših vrijednosti.
Na vlasti imamo HDZ – stranku centra, lijevog centra, pod vodstvom Plenkovića vođenu iz Bruxellesa. Doći će vrijeme, doći će… kada ćemo Hrvatskoj vratiti izgubljeni identitet, kada ćemo istaknuti naše svetinje i kada se nećemo sramiti svoga korijenja.
I da, kada ćemo vratiti našu kunu kao nacionalnu valutu. Dolaze mi u misli riječi proroka Izaije: “Sve što ne valja – propadne.” Pa tako neka bude Izaija. Tako neka bude.
