Snimka govora Pere Previšića, predsjednika Čapljinske neovisne stranke i oporbenog vijećnika u Gradskom vijeću Grada Čapljina, na XI. zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora (HNS) u Mostaru, za sada, ima više od 8.000 pregleda na YouTube kanalu, i ne prestaje njeno dijeljenje.
Previšićev govor, u kojem se kritički osvrnuo na demografsku problematiku kao i vodeće hrvatske političare, zasigurno je obilježio zasjedanje HNS-a, koje ni ovaj put, na žalost, nije imalo izravan prijenos u cijelosti kako bi gledatelji mogli pratiti što se događa, o kojim pitanjima se raspravlja te kakve odluke i s kojim argumentima se donose.
-Želim da se čuje glas hrvatskog čovjeka koji se borio i ginuo za ovu zemlju. Želim nastaviti rad u HNS-u jer HNS, kakav god on sada bio, nije samo “njihov”, već je i naš. Smatram da je to jedini ispravan put, a ne skrivati se. Mora se pogledati istini u oči: naš narod ne odlazi zbog izbornog zakona, iako je potreba njegove promjene, već zbog nepotizma, kriminala, manipulacija, teškog ekonomskog stanja. Želim da se čuje glas hrvatskog branitelja. Za što se on borio? Ako se neću tako zalagati, kako ću ja svom narodu pogledati u oči?, komentirao je Previšić za Dnevni list.
Kaže kako je dobio brojne poruke podrške.
Što je Previšić rekao
Obraćajući se vodstvu HNS-a i prisutnim izaslanicima, Previšić je podsjetio kako njegova stranka godinama nije sudjelovala u radu HNS-a. On je u svom govoru od 11 minuta kritizirao način vođenja HNS-a, kazavši kako je “imao odlične projektante, a loše izvođače”.
-Danas sam, kao što vidite, tu. Mnogi su me upitali što me je to natjeralo da dođem. Bit ću krajnje iskren, ne znamni sam. HNS već odavno nije niti sjena one ideje koja je natjerala naše političke predstavnike formirati ovu instituciju nakon gaženja ljudskih, ustavnih i zakonskih prava hrvatskog naroda, nametanjima raznih visokih predstavnika. HNS je imao odlične projektante, ali loše izvođače. Ovakav kakav je sada, HNS je postao politički alat u rukama najjače stranke – HDZ-a BiH i njenog vodstva, na čelu s predsjednikom Čovićem. Postao je svrha samome sebi, celofan u kojem omatamo sav jad, bijedu i licemjernost hrvatske politike, koja pogotovo nas koji ne razmišljamo partijski, želi slijepe pored zdravih očiju, rekao je Previšić na XI. zasjedanju HNS-a BiH.
-Pišemo i usvajamo deklaracije, donosimo zaključke, šaljemo poruke, kao da ih nismo pisali i usvajali redovito, na svakom prethodnom zasjedanju. Je li se itko upitao, što je s onim prijašnjim deklaracijama? Ponovno su nam nametnuli člana Predsjedništva, izaslanike u dom naroda… Zar nismo prije izbora donijeli onih famoznih sedam zaključaka, što ćemo napraviti ukoliko se to ponovi? I evo, ponovilo se, a mi smo, tj. vi , napravili jedno veliko ništa, istaknuo je.
Upitao je i je li “suradnja s kreatorima i ideolozima Platforme, čemu se svjedoči ovih dana, bila dio tih zaključaka i deklaracija” kao i “uzdignuta ruka za imenovanja onih koji su itekako zgriješili protiv hrvatskoga naroda”.
Također je postavio pitanje što je s uredima HNS-a u Bruxellesu, Washingtonu, Berlinu, međužupanijskim vijećima te je li razvlašćivanje županija i jačanje Federacije što, kako je rekao, kadrovi vladajuće hrvatske partije prakticiraju u Sarajevu, dio tih deklaracija.
-Sve su ovo pitanja koja zanimaju hrvatski narod, a odgovore danas kao i do sada, nismo i nećemo dobiti.J a ću sigurno biti proglašen izdajnikom što se s ovog mjesta usuđujem to upitati jer vjerojatno “razbijam” tzv. hrvatsko zajedništvo, pojam toliko prostituiran i oskrnavljen, da mi ga se gadi i pročitati, a kamoli izustiti. Sušta istina je da nas Hrvata između svake donesene deklaracije i rezolucije ima sve manje, poručio je, pri tom postavivši pitanje što je smisao svega.
Uzalud deklaracije, rezolucije i zaključci ako se ne promijeni način razmišljanja
-Ako je smisao iseliti hrvatski narod, onda mogu slobodno kazati da se u tome potpuno uspjelo. Ni za vrijeme pet stoljeća vladavine Osmanlija, Hrvati nisu podlegli, nisu dali svoja ognjišta, ostali su vjerni svojim očevima i djedovima, vjerni svome Bogu. A ovo vodstvo hrvatskog naroda uspjelo je ono u čemu ni Turci, ni svi totalitarni režimi nakon njih nisu. Po pogledima vidim da se pitate: pa što onda radim ovdje, ako mislim sve loše o HNS-u?! Zašto sam došao? Došao sam, poštovane dame i gospodo, zato što imam i osjećam odgovornost – kazati vam sve u lice. Ja sam hrvatski branitelj. Za razliku od mnogih podrumskih miševa čija lica gledam na najistaknutijim mjestima, pa čak i danas ovdje. Kad je najviše trebalo, stavio sam na kocku svoj život i imao tu sreću da ga sačuvam u Domovinskom ratu. Mnogi nisu bili moje sreće. Ja sam svoje mjesto i ulogu u društvu našao, za nju se izborio, ali na žalost – mnogi to nisu. Branitelji su danas postali balast, ostavljeni na milost i nemilost samima sebi. Postali su svojevrstan teret svima onima koji su zloupotrijebili njihovu žrtvu, šutnuvši sve vrijednosti i načela za koja se ginulo, a koji onako, usput, danas kroje sudbinu tih istih branitelja i njihove djece, istaknuo je Previšić.
Nadalje se osvrćući na branitelje, kazao je kako su oni nakon povratka iz Domovinskog rata popunjavali biroe za zapošljavanje kao, naglasio je, “nagradu za prolivenu krv, znoj i suze”.
-Dok je bio na bojištu, drugi su se skrivali po mišjim rupama, da bi na krvi naših branitelja danas zaposjeli sva radna mjesta, gradili političke i druge karijere. Na stotine branitelja se ubilo u BiH, poslije rata. Gospodo, rado bi branitelj mijenjao svoje neprospavane noći, strahove i svoju žrtvu za vaša radna mjesta, vaše plaće, i vaš mir. Došao sam, dakle, iz odgovornosti prema njihovoj baštini i prema onima koje, kao od naroda izabrani dužnosnik, predstavljam. Imam odgovornost pokazati da nismo svi slijepi kraj zdravih očiju. Imam odgovornost prvi ja napraviti jedan ispit savjesti. Ali gospodo, itekako, morate ga i vi napraviti, poručio je.
Ponovivši kako su uzalud sve deklaracije, rezolucije i zaključci, ako se ne promijeni način razmišljanja i djelovanje i odbaci licemjerje.
Govoreći o višegodišnjem trendu iseljavanja iz BiH, Previšić je kazao: “Ukoliko želite iskreno stati pred svoj narod, uradite ispit savjesti. Prihvatite odgovornost da je više našeg naroda otišlo iz ovih krajeva za vaše vladavine, nego u komunizmu. U periodu između dva popisa više od 200.000 Hrvata je napustilo ovu zemlju. Naravno, razloge za to treba tražiti u društveno-političkim okolnostima u kojima BiH kao zemlja živi. No, primjerice jučer je izišao statistički podatak samo za Hercegbosansku županiju koji govori da ju je samo u periodu od 2012. do 2022. napustilo više od 8.000 ljudi. Dakle, u 10 godina, ovu županiju napustilo nas je više nego jedno Livno”.
Tko je odgovoran?
-Moramo se iskreno upitati, znajući da svih ovih godina neprekidno imamo, izuzev Predsjedništva, praktično sve poluge vlasti u svojim rukama, kolika je naša, tj. vaša odgovornost u tome? Jesu li razlozi ovakvih podataka korupcija, kriminal, nepotizam, klijentizam i mentalni komunizam, sve pojmovi koji su isključivo našom odgovornošću postali norma? Jesu! Moramo to iskreno kazati, poručio je Previšić.
Naglašavajući kako su Hrvati prije desetak godina s pravom mogli govoriti kako su drugi krivi za životne okolnosti u kojima žive, Previšić je rekao kako je “danas licemjerno to na taj način formulirati”.
-Mi smo jednako odgovorni za stanje u kojem se danas nalazi hrvatski čovjek u BiH i za ove statističke katastrofe koje nas krase kao narod. Mi smo odgovorni, a među nama, ljutili se vi ili ne, gospodo iz HDZ-a, vi ste najodgovorniji, izravna je Previšićeva optužba.
On je spomenuo i kako se na najodgovornije dužnosti biraju “najpodobniji i partiji najodaniji”, a ne, kako je kazao najsposobniji i najstručniji.
Dok god mi budemo tražili i inzistirali na tome tko je čiji i je li blizak partiji ili ne, možemo pisati najbolje deklaracije i strategije, bit će nam i ostati uzalud. Kada shvatite i shvatimo da smo svi nečiji, neće nam trebati nikakve deklaracije i demografske strategije. Za sami kraj, želim postaviti pitanje koje nekada postavio i veliki domoljub Bruno Bušić: “Kad navale velike ptice grabljivice, kako tada nas spasiti od nas”. U ovom slučaju, kako nas spasiti od vas?”, zaključio je s pitanjem Previšić u govoru na XI. zasjedanju HNS-a.
