Iz medija smo se upoznali o gubitku JP EP HZ HB, a u ovom dopisu iznosimo činjenice koje govore o uzrocima gubitaka a za koje mi smatramo odgovornim Vas Vlado i Amira Gross Kabirija.
Udruga DIAL je udruga malih dioničara te smo i suvlasnici Aluminija d.d. Mostar. Smatramo da se gubici JP EP HZ HB tiču nas kao suvlasnika Aluminija, jer el. energija čini ključnu sirovinu u poslovanju Aluminija, koji je ugašen, te dajemo osvrt na odnos Vlade F BiH i na Rudnike i EP BiH, čije politike kritiziramo jer ugrožavaju poslovanje rudnika i EP BiH.
Dvije Elektroprivrede u F BiH, Rudnici, Aluminij su tri stupa na kojima treba da počiva bazna i prerađivačka industrija u F BiH.
Ta tri stupa su u vlasništvu Vlade F BiH ( većinski). Vlada F BiH upravlja sa tim poduzećima tj. temeljima bazne ekonomije F BiH i obveza svake Vlade pa i naše jeste da donosi ekonomske politike koje će osigurati stabilnost, prosperitet i rast svoje ekonomije, a za strateška poduzeća a to su ova tri „stupa“ ekonomskim politikama i mjerama omogućiti stabilnost, rast i razvoj.
Još mnogo takvih stupova je bilo nakon proteklog rata u modernoj F BiH, ali su ih Vlade F BiH „porušile kao najjači zemljotres,“ a ova tri zadnja stupa su narušena i klimava, sve svjesno, neodgovorno, nesposobnošću prethodnih kao i aktualne Vlade F BiH, pa se pitamo kakvu to mi Državu imamo i tko nas vodi.
1.Aluminij d.d. – BiH jedna od 4 države u Europi koja ima najveće relativne viškove el. energije (nastale iz obnovljivih izvora), moguća proizvodnja el. energije 50-70% veća od potreba potrošača u Državi, idealne uvjete imamo za razvoj proizvodnje aluminija u procesu elektrolize – na žalost 25. god. struja kao ključna sirovina za aluminijsku industriju uvijek je imala težak i velik nacionalni predznak, pa tako ona „srpska“ ili „bošnjačka“ koje ima viškovima uvijek se prodavala preko posrednika Aluminju po izmišljenim cijenama (pravdalo se na burzovne indexe), te smo zbog izostanka ekonomskih politika „Vlada“ ugasili Aluminij. Aluminij je sada u „kliničkoj smrti i na respiratoru“. El, nergija kao sirovina za Aluminij nije bila predmetom interesa Vlade, dok za druga poduzeća u F BiH jeste.
Dug za struju Aluminija prema JP EP HZ HB koji je uvijek ili često bio taj posrednik ostao je u vrijednosti 293 mil KM. Međutim stvarna istina je da bi realno taj dug bio daleko manji da je Vlada sprovodila mjere ekonomske politike.
2.Rudnici – (najveći potencijal i bogatstvo F BIH) – dugovi preko milijardi – Vlada trošila novce poreznih obveznika upumpavala u rudnike preko 700 mil KM, te sada žele i taj (rudnik zlata ili izvor nafte/bogatstvo jedne države) poslati u stečaj. A zašto – usljed ne donošenja ekonomskih politika, te nesposobnosti, nesavjesnosti upravljanja i Odluka praktički zakonom su ograničili prodajnu cijenu uglja koja je minimalno 40% niža od „break even pointa“ tj točke pokrića troškova rudnika. Naslušali smo se zadnjih 15 godina od mudrih ministara, premijera, te raznih direktora EP BiH, kako rudari ne znaju iskopati dovoljno rude čak da pokriju troškove svoje plaće. To smatramo neodgovornim i neprimjerenim stavom kako Vlade tako i EP BIH i vrijeđanjem najsvetijeg sloja radničke klase, a to su rudari koji se šikaniraju i vrijeđaju, a oni osiguravaju ugodan i lagodan život svakog djelatnika EP BiH koji jede kruh i prima plaću od rudara.
Naši rudari su iskopali dovoljno uglja gdje skupa sa hidro potencijalom je bilo i više nego dovoljno i za Aluminij – ali su Vlade dopustile da se ta struja izveze pa se proda privatnim trgovcima struje – pa svatko u lancu dodira sa tim fakturama ili upravljanja je imao koristi- („Ubij kravu zbog šnicle“). Upravo ti trgovci (bilo ih je 15 tak) el. energije su zadnjih 20 g koristili su situaciju viškova el. energije u BiH i propuste Vlade F BIH koja nije donosila ekonomske politike i upravljanje u ovo područje, pa se el. energija prodavala tim trgovcima, a nije se izravno kao domaća el. energija plasirala u Aluminij.
Naslušali smo se godinama raznih priča kako su uprave rudnika nesposobne, Nadzorni odbori nesposobni, stvaraju gubitke, a nikada niti uprave niti nadzorni odbori nisu mogli upravljati bilancom uspjeha poduzeća jer im je upravo ta lihvarska Vlada F BiH preko FERKa definirala prodajne cijene, a koje su toliko niske da nikada prodaja nije mogla pokriti troškove proizvodnje. Kada je ugalj (ovisno o kvaliteti ) na burzama se kretao od 100 -250 USD naši rudnici su morali i moraju prodavati ugalj EP BIH po cca 50 KM po toni. (mada se cijena definira po energetskoj vrijednosti uglja koja se mjeri u KM/ GJ). Optužbe su se gomilale na tehnološku podkapacitiranost rudnika, nedostatak strojeva, nedostatak ulaganja – pitamo se od čega i kako – kada ste Vlado definirali cijenu uglja po kojoj zarađenim prihodima rudari ne mogu niti plaće pokriti a ne ulagati u razvoj i investicije.
Nije bio problem od privatnih rudnika, Stanari i Kamengrad plaćati skuplju cijenu uglja. Mada rudnicima u Koncernu EP BIH nije bilo dopušteno da npr. svu količinu uglja prodaju u Mađarsku ili Poljsku pa da ostvare desetine mil KM dobiti već su primorani prodavati ugalj isključivo prema EP BiH po definiranim cijenama za koje se zna da vode rudnike u gubitak. Nedostatak znanja, brige, volje , stručnosti svih Vlada i ministara je doveo rudnike u stanje u koje jesu.
Danas slušamo prijedloge da Rudnik Kreka treba ići u stečaj, a nitko nije spomenuo, da stečajem Kreke sukladno Zakonu – svom imovinom za dugove Kreke koja bi bila u stečaju odgovara i Vodeća firma Koncerna a to je EP BiH. Podršku dajemo rudarima da istraju u borbi protiv nekompetentne Vlade, Ministra te uprave EP BiH, jer vas lažu i obmanjuju punih 20 g. Samo 50 km dalje imate uspješan privatni rudnik i TE Stanari, a za EP BIH – upratite koliko će dobiti ostvariti za prošlu godinu a većinu dobiti su ostvarili rudari – mada je prošla godina bila u povijesti najsušnija- pa zaključite.
3.EP BIH – razmišljajući da jedan rudnik (Kreka) a možda kasnije i ostale rudnike pošalju u stečaj smatramo da je neprimjereno, jer se ruše osnove sirovinske baze za EP BiH. Vlada F BiH je bitno narušila i dovela u pitanje stabilnost energetskog sektora F BiH, kada su Ministar, Premijer te Uprava EP BIH odustali od izgradnje BLOKA 7 TE TUZLA.
Moramo biti slikoviti da bi nas običan čitatelj shvatio i razumio – ali odustajanje od BLOKA 7 TUZLA je „ ekonomski krah “. Ono jedino što je u F BIH ostalo jeste energetska neovisnost i ogromni viškovi el. energije koju F BiH i BiH ima. 2013 g su potpisani prvi Ugovori sa Kinezima o izgradnji Bloka 7 po principu ključ u ruke, te je potpisano negdje 10-13 anexa na ugovor. Mudra Amerika i Europska energetska zajednica su opstruirali taj projekt jer ga rade Kinezi jer su kotlovi, generator i turbine u Bloku 7 trebali biti General Electrica iz USA pa su amerikanci odustali od isporuke tih dijelova/strojeva). Onda se Vlada, Ministar i EP nađu u neobranu grožđu te negdje krajem 2021. g na sjednici Parlamenta F BIH donesu zaključak da se pošalje tim ispred EP u Kinu, da se pregovara i vidi se šta će se sa tim te da se izvijesti Vlada i Parlament.
Do danas nije izvješten Parlament, je li se išlo u Kinu ili ne – ne znamo. Blok 7 trebao da se započme graditi početkom 2021 a završi 2024. EP potrošila 233 mil KM cca 220 mil KM uplatila avans u Kinu, a ostalo utrošeno na pripremu lokacije gdje bi bio građen Blok.
Mudri vladari iz Vlade i EP potrošili ogromne novce, ništa nisu riješili odustali od projekta sada traže da iščupaju tj vrate natrag tih 220 mil KM od Kineza. Obzirom da je jamac tj sudužnik po tom projektu koji je težak 700 mil EUR Federacija BiH tj Vlada F BiH tj Proračun F BiH, a arbitražni sud je u Pekingu, i ne znamo što će se u konačnici desiti. Ali oni se ne sekiraju. Oni su stavili u centar pozornosti priču o dekarbonizaciji F BiH, a to znači gašenje i TE Kakanj i TE Tuzla (a nikada nismo čuli Vladu RSa hoće li gasiti TE Gacko i TE Ugljevik – neće) I RS je dio BIH pa ne može biti parcijalna priča o gašenju TE već usklađena i koordinirana strategija na nivou BiH. – Ako se bude išlo u smjeru gašenja TE Kakanj i Tuzla tek tada smo u kamenom dobu i postajemo energetski ovisni, a sada smo među 4 zemlje u Europi po energetskoj neovisnosti. Npr. Poljska koja proizvodi el energiju iz termolektrana preko 85% rekla je EU da će 31.12.2049 sve TE pogasiti – a hoće li -neće…
Danas Njemačka aktivira ugašene TE kao i druge zemlje, a mi sami sebe saplićemo i ekonomski se uništavamo.
Zdravom razumu je neshvatljivo, kako našu ekonomiju naše Vlade i Ministar energije i rudarstva , malo po malo kroz 20 godina dovedeše pa skoro do nule. A kada ih slušate kada se hvale, barataju brojkama i uznojiše se koliko sebe hvale o svojim postignućima. Pa dokle više.
Zaključujemo vezano za EP BIH – generacije će nas spominjati što se odustalo od projekta BLOK 7 Tuzla.
4.JP EP HZ HB – zadnjih dana portali, tiskovine, su pune članaka kako je JP EP HZ HB objavila da je 2022 g završila sa 81 mil KM gubitka a navode osnovni i jedini razlog – sušna godina i loši hidrološki uvjeti. (JP EP HZ HB cca 90% proizvodnje el energije je od hidro potencijala kojeg nije bilo u sušnom prošlogodišnjem ljetu).
Mi iz udruge DIAL, a imamo vrhunske ekonomske stručnjake tvrdimo da loši hidrološki uvjeti su samo jedan od razloga gubitka JP EP HZ HB, ali ne i osnovni razlog.
Prije svega za gubitak JP EP HZ HB u 2022.g pored loše hidrologije, mnogo veću i krucijalniju odgovornost snose Vlada F BiH i Amir Gross Kabiri (Najmoprimac Aluminija d.d.) , te obrazlažemo:
I)Odgovornost Vlade F BiH ( za gubitak JP EP HZ HB)- ogleda se u ne donošenju ekonomskih mjera politika odluka i intervencionizma u ovakvoj situaciji. Iako 8 godina sjede u foteljama isti Ministar i isti Premijer, a kako su godine prolazile Premijer i Ministar su gradili sve čvršće barijere i zidove definiranja svoje zone odgovornosti gdje su granicu postavili na Ivan planini, pa se nisu smatrali nadležnim za ekonomiju ajmo reći južno od Ivan Planine već samo za onaj dio koji je sjeverno od Ivan planine. Svaki premijer i ministar energetike svijeta, mora znati da je uloga i zadatak Vlade (a elektroprivrede su obično državne gdje su Vlade vlasnici), kada su nacionalne elektroprivrede te zemlje u pitanju da je zadatak Vlade, Ministra i elektroprivrede isključivo jedan: stabilno, uredno, kvalitetno i u kontinuitetu osiguravanje proizvodnje i isporuke el energije prema svim potrošačima na nacionalnom /geografskom području te zemlje gdje upravlja Vlada. Te drugi cilj jeste Vlada osigura ekonomskim mjerama da i u teškim trenucima elektroprivrede ne ostvaruju minuse tj gubitke proizvođača i potrošača, gdje Vlada svojim mjerama i odlukama pravovremeno reagira da se to ne dogodi.
Mi kao F BiH na žalost ili sreću imamo dvije elektroprivrede (većina zemalja svijeta ima jednu nacionalnu elektroprivredu), te ako su dvije,- Vlada ih ne treba promatrati kao dvije niti odgajati kao neprijatelje. Poluge odluka i upravljanja su u rukama Vlade koja donosi odluke i ekonomske mjere. JP EP HZ HB nije u tom trenutku mogla povećati cijene jer odluku o tome donosi Vlada F BiH, a na nacionalnom području F BiH se proizvelo dovoljno el. energije, ali u drugoj Elektroprivredi koja nije htjela pomoći ovoj prvoj koja je tonula u gubitke. Vlada je šutila.
Ako jedna EP ima viškove struje u određenom trenutku a druga manjkove, onda Vlada intervenira da ti viškovi se preusmjere prema EP koja ima manjkove. Ali ne, naša Vlada i Ministar su šutili i promatrali kako JP EP HZ HB kupuje tu istu struju od EP BIH ili EP RS Ili TE Stanari ali po cijenama sa mađarske burze koje su iznosile od 500 do 700 EUR /MWh u tom mjesecu kolovozu i rujnu.
JP EP HZ HB se dopisom i zahtjevom obratila Vladi F BiH kao i prema EP BIH, da EP BIH osigura isporuku energije za JP HZ HB sa snagom u bandu od 30 MWh/h za period 01.kolovoz -30.rujan 2022.godine. Bez ikakvih problema EP BIH ,a obzirom da nije u pitanju velika količina el. energije kao ni period, je mogla osigurati i dati JP EP HZ HB el energiju po cijeni od 50EUR /MW ili 55 EUR nije bitno, a što je 10-15 puta manje od burzovne cijene. Međutim Vlada je svjesno i namjerno bila pasivna i šutila, a direktoru EP BiH je bilo bitnije da mu bilanca bude ušminkana i pozitivna te da tu struju proda po 10 puta većoj cijeni, „pa nek crkne krava komšiji“, (Iskreno se i ne čudimo na ovakav potez gosp Andelije dir Elektroprivrede – kako je očekivati da pomogne svom bratskom federalnom poduzeću , kada ne zna pomoći svojim rudnicima, te ih je potopio više nego što bi možda i neprijatelj uradio.
Najveću odgovornost za gubitak JP EP HZ HB snosi Vlada jer nije sprovela intervencionizam, ekonomske politike i mjere da viškove koji iako nisu morali postojati mogli su se stvoriti dodatnom proizvodnjom kod EP BIH, te tih 30 MW isporučiti ispod granice zone odgovornosti Vlade a to je Ivan Planina.
Obzirom da je Vlada mudro šutila, lopticu je prebacila na dir Andeliju koji je direktor EP BIH, a koji je poslao odgovor prema JP EP HZ HB citiramo: „u slučaju ispada nekog od blokova koji su u pogonu, do uključenja u pogon bloka u rezervi i nadomještanja proizvodnje, Elektroprivreda BiH je primorana da nedostalu električnu energiju nabavlja na tržištu po ekstremno visokim cijenama, koje za havarijsku energiju u dnevnim satima trenutno iznose 600 Eura po MWh..
Odgovor gosp Andelije se može prevesti kao: „Ako u tom periodu ogromni meteor sa Marsa padne na zemlju i pogodi Tuzlu tj TE Tuzla onda mi nećemo imati el. energije za sebe, tako je ne možemo dati ni vama“.
Samo na ovom slučaju vidjeli ste i opisali smo, sav jad, bijedu sivilo i crnilo onih koji upravljaju našom ekonomijom i nama građanima, onih koji bi trebali biti nam uzor , stručni kvalitetni i odgovorni – međutim kao što smo metaforički prethodno naveli – znaju samo pucati našoj baznoj ekonomiji u“srce“ a nas građane doveli su do egzistencijalne ugroženosti.
Zaključak: Hidrologija i sušna godina je samo jedan od mogućih razloga koji se nije trebao dogoditi da bude jedini razlog za gubitak JP EP HZ HB. Osnovni razlog jeste nekompetencije i pogubne politike Vlade tj Premijera i Ministra energije, koji su u svom mandatu nanijeli stotine mil KM štete ekonomiji Federacije samo kroz Rudnike i Aluminij, pa evo sada i kroz JP EP HZ HB., a upitno je ali izvjesno da će odustajanje od TE Blok 7 možda koštati proračun F BiH daleko više od datog avansa ( vrijednost ugovora je 700 mil EURA ).
II)Odgovornost Amir Gross Kabirija ( za gubitak JP EP HZ HB)
-Dug Aluminija nakon gašenja elektrolize i tvornice u srpnju 2019. prema JP EP HZ HB je 293 mil KM. JP EP HZ HB ima i posjeduje hipoteku na cjelokupnu imovinu Aluminija, što znači na pogone Ljevaonice, Anoda, Elektrolize. Iako je Amir Gross Kabiri milenijumskom prevarom ušao u Aluminij, bez procjene boniteta, kapitala itd. služio se Kinezima kao paravanom, te na kraju je Pogon Ljevaonice iznajmio, a danas skoro pa cijelom imovinom Aluminija raspolaže. Po Osnovnom ugovoru o najmu Vlada mu je odobrila da mu se iznajmi Ljevaonica na start up firmu sa 5000 KM registriranog kapitala.
-Važno je napomenuti da je temelj , stup, osnov i smisao Ugovora o najmu definiran člankom 12. gdje je gosp Kabiri morao , trebao i bio obvezan da prije pokretanja proizvodnje uredi ugovorne odnose sa vjerovnicima koji imaju hipoteku nad ljevaonicom , a to su JP EP HZ HB i banke. Navedeno znači da je morao ugovoriti sa JP EP HZ otkup duga od Aluminija.
-Međutim, nije , nije ni do danas, a sumnjamo da hoće ikada. U stvari neće nikada, jer je počinio ogromna kaznena djela financijskog i gospodarskog kriminala tako da je Ugovor o najmu pravno nevažeći.
-Taj samozvani strani investitor da je otkupio dug Aluminija prema JP EP HZ HB tj tih 293 mil KM, u 2022 god morao je i trebao otplatiti dio duga prema JP EP HZ HB. Realno je bilo do cca 30 mil KM da je Gosp Kabiri vratio duga prema JP EP HZ HB, što bi uveliko pomoglo JP EP HZ HB po pitanju prihoda, dobiti te naplati svojih potraživanja. Gosp Kabiri je na teret i štetu Aluminija ostvario 29,3 mil KM dobiti za 2021 g a još veću dobit u 2022.g
-Na taj način zasigurno i bez intervencionizma Vlade iz stavka I) gubitak JP EP HZ HB bi bio manji.
Analiziramo i odgovorno tvrdimo da je za jedan dio gubitka JP EP HZ HB u 2022 g odgovoran pored Vlade F BiH i Amir Gross Kabiri – Najmoprimac u Aluminiju d.d., koji je prekršio ugovorne obveze o najmu te nije regulirao otkup duga ili dijela duga sa JP EP HZ HB, a morao je i bio u obvezi.
-Postavljamo pitanje JP EP HZ HB i Upravi tog poduzeća, zašto je pasivna u naplati svojih potraživanja od Aluminija?
-Zašto ste dopustili da Vlada F BiH zamrzne vaše potraživanje evo več tri god. nezakonito , pravdajući se Odlukom o financijskoj konsolidaciji Aluminija , a koji je pod najmom, a najamnine nisu model financijske konsolidacije niti su pravni okvir za restrukturu Aluminija? Zašto ne poduzimate ništa da naplatite svoje potraživanje?
-Vlada F BiH je preko Amir Gross Kabirija i najma , „Aluminij d.d. stavila u kliničku smrt i na respirator“, gdje Aluminij tone svake godine 15-18 mil KM u gubitke, a cca 60-80 mil gubitaka nije ni prikazano usljed uništenja i nestanka imovine,. Vlada F BiH je preko Amir Gross Kabirija i navodnog modela Najma Aluminija, „Pucala u noge svojoj JP EP HZ HB“ gdje joj ne dopušta da naplaćuje svoja potraživanja koja su zamrznuta. Zašto? Pitamo se? U ime i za korist koga i čega?. Sve razumijemo, znamo za Panamu (off shore zonu) , ogromne dobiti koje Najmoprimac uzima, kupuje svoje funkcije na svim nivoima, sam je priznao da sprovodi ovu poslovnu operaciju zajedno sa političarima. Ali gdje je kraj, zar nije bilo dosta!! Vrijeme je i da se JP EP HZ HB probudi i počme se boriti za svoja potraživanja. Sve ovo košta i Aluminij d.d., a Aluminij je mogao sve ovo raditi i proizvodti preko Ljevaonice i sam bez A.G. Kabirija, te bi do sada većina dugova prema JP EP HZ HB bila vraćena.
Vlada je uspostavila model (elektroprivredama) a ovdje je riječ o elektroprivredi JP HZ HB da u ovakvim ekstremnim tržišnim uvijetima kada JP EP HZ HB ne može osigurati el. energiju za svoje potrošače, ograničenjima Vlade i FERka Uprava JP EP HZ HB nije mogla povećati cijene građanima i privredi bez odluke Vlade, te je jedino riješenje pomoći Elektroprivredi HZHB u tom trenutku bila intervencija Vlade koja nije želila intervenirati da viškove EP BiH privremeno prebaci prema JP EP HZ HB. Vlada je zakazala sa mjerama intervencionizma i odgovorna je.
Odlukom i Zaključkom Parlamenta F BiH od 30.12.2021. g Vlada je ograničila povećanje cijene el. energije za privredne subjekte max na 20% povećanja, te se obvezala da će se gubitci jedne ili druge elektroprivrede ako se dogode u 2022. g namiriti iz proračuna F BiH, u kojem su se trebala osigurati sredstva za ovu namjenu.
Ovime pozivamo Upravu JP EP HZ HB da temeljem postojanja osnove definirane Odlukom i Zaključkom Parlamenta traži namirenje dijela gubitka od Vlade F BiH.
Zaključak: zamrznuto potraživanje JP EP HZ HB prema Aluminiju, a zamrznuto od strane Vlade F BiH i Amir Gross Kabirija i/ili politika, je dovelo da zadnje tri godine JP EP HZ HB nije naplatila niti marke potraživanja, a navedeno je 100% utjecalo i na visinu gubitka u 2022 koji bi bio manji da Vlada F BiH kao i Najmoprimac Aluminija nisu izašli izvan zakonskih odgovornosti.
Generalni Zaključak:
-Vlada F BiH preko EP BIH uništila i uništava rudnike
-Vlada F BiH uništava EP BIH odustajući od Bloka 7 Tuzla
-Moguće je očekivati da će F BiH možebitno platiti u konačnici mnogo više od konačnog avansa zbog odustajanja od projekta Bloka 7
-Vlada F BiH ne provodeći ekonomske politike, intervencionizam i zaštitu svoje proizvodnje dopušta da joj jedno poduzeće potone u ogromni minus dok drugo ostvari dobit te struju izvozi umjesto da je plasira svome bratskom poduzeću koje je tkđ u vlasništvu Vlade
-Niti jedna zemlja svijeta da ima energetski potencijal i viškove el energije kao BiH i F BiH nikada ne bi ugasila proizvodnju primarnog aluminija, nego bi struju pretvarala u aluminij te na taj način dobila novu dodatnu vrijednost i pozicionirala se u vrh svjetskog liderstva proizvodnje aluminija, te bi širila pogone elektrolize – na žalost – pasivnost, nebriga, ne donošenje ekonomskih mjera i politika od strane Vlade i Vlada ugasili su Aluminij te onemogućili razvoj prerađivačke industrije
-Povrh svega , kada je Aluminij nakon gašenja elektrolize mogao sam i samostalno nastaviti raditi u Ljevaonici jer su carine na ne legirani aluminij ukinute tek 2018., Vlada uvede posrednika, bez kapitala i preda mu Aluminij u ruke, gdje je posrednik i priznao da sprovodi poslovnu operaciju sa političarima, gdje štetu ostvaruje Aluminij tako i JP EP HZ HB.
-Od svega navedenog tko ima koristi: Federacija i građani te obje elektroprivrede, rudnici i Aluminij su na gubitku, a jedinu korist ima Amir Gross Kabiri te svi oni koji su mu omogućili da sprovodi ovu poslovnu operaciju.
Udruga Dial
Portal OTPOR.Media redovno je upravo ove stvari javnosti prezentirao i upozoravao kroz naše brojne istraživačke radove gdje smo razotkrivali sav kriminal koji se “uvukao straga” u Aluminij Mostar! Sve članke možete pronaći na link stranici:
