Solarne elektrane u Hercegovini niču poput gljiva poslije kiše, a vlasnici su uglavnom dužnosnici SNSD-a i osobe bliske vlastima u Republici Srpskoj.
Solarna groznica zahvatila je istočnu Hercegovinu, a najviše koristi od toga imaju lokalni i republički dužnosnici te osobe povezane s vladajućim SNSD-om. Unatoč niskim koncesijskim naknadama za korištenje prirodnih resursa, veliki broj investitora izbjegava zakonske procedure dijeljenjem velikih solarnih elektrana na više manjih. Na taj način izbjegavaju sustav koncesija, što lokalne zajednice, na čijem području se nalaze elektrane, ostavlja bez stotina tisuća maraka godišnje, piše RTVBN.ba.
Damjan Ožegović iz organizacije Transparency International BiH vidi nekontrolirano davanje prirodnih resursa na korištenje kao ključni problem.
“Posebno je problematično što se u Hercegovini, koja je bogata hidro potencijalima i solarnom energijom, ti resursi dodjeljuju uz vrlo male naknade, često zaobilazeći zakonske procedure. Ovo je posebno izraženo kod malih hidroelektrana koje se grade ispod zakonskog minimuma. Prirodni resursi dijele se bez ikakvog plana, najčešće na inicijativu pojedinih investitora koji predlože Vladi ili drugim nadležnim tijelima da im dodijele pravo eksploatacije,” ističe Ožegović.
Nebojša Vukanović, šef Kluba zastupnika liste Za pravdu i red u Narodnoj skupštini Republike Srpske, smatra da su dozvole za izgradnju solarnih elektrana rezervirane za vladajući establišment. Posebno naglašava da se ne ispituje podrijetlo novca koji se ulaže u ove projekte.
“Ulaganje u tzv. obnovljive izvore energije postalo je unosan posao. No, postoji monopol koji diktira vladajuća stranka. Samo oni koji su dio te klijentelističke mreže mogu dobiti dozvole, koncesije i povoljne ugovore s Elektroprivredom RS o otkupu električne energije. Nitko u ovoj državi ne postavlja pitanje podrijetla novca. Kako, primjerice, supruga jednog ministra s plaćom od nekoliko tisuća maraka i tvrtkom s jednim zaposlenikom može biti investitor projekta koji vrijedi 400-500 milijuna maraka? Jasno je da se radi o pranju novca stečenog korupcijom i nelegalnim poslovima,” tvrdi Vukanović.
Veselin Vujović, bivši načelnik Općine Bileća, smatra da su velike solarne elektrane korisne jer kroz koncesijske naknade pune općinski proračun. Međutim, negativnu stranu vidi u malim solarnim elektranama čiji vlasnici ne plaćaju nikakve naknade.
“Podržavam proizvodnju energije iz solarnih elektrana, ali pod uvjetom da budu u sustavu koncesija kako bi općina Bileća imala koristi od njih. Male solarne elektrane, koje se dijele na više vlasnika, nisu poželjne jer lokalna zajednica od njih nema nikakve koristi. Svi znamo da to nisu pravi vlasnici na čije se ime vode te elektrane. Treba pronaći zakonsko rješenje kako bi i oni plaćali naknadu za proizvedenu električnu energiju,” kaže Vujović.
Mišljenja građana Bileće podijeljena su po pitanju izgradnje solarnih elektrana.
Najbolji primjer izbjegavanja koncesijskih naknada putem registracije više manjih elektrana je tvrtka “Eco Energy” iz Trebinja, koja je na području Berkovića izgradila 14 malih solarnih elektrana. Instalirana snaga njih 13 iznosi samo 0,10 kilovata manje od zakonskog praga od 250 kilovata, čime izbjegavaju proceduru dobivanja koncesije i plaćanja naknada.
