Sportski menadžer Arthur Nikky Vuksan priznao je da je pomagao Zdravku Mamiću, no pri tome za sebe nije uzimao klupski novac.
Prvo je to priznanje krivnje u ovoj golemoj aferi u čijem je fokusu odbjegli prvi čovjek Dinama, a naknadno se prelila i na domaće pravosuđe, uhićenjem sudaca koji su sudjelovali u procesu protiv njega, piše N1info.hr.
Vuksanovo priznanje dolazi u trenutku kada je prvi proces protiv Mamića pravomoćno okončan, drugi je u tijeku na sudu u Osijeku, optužnica protiv Luke Modrića i Dejana Lovrena stiže na zagrebački sud, dok Mamićevi suci čekaju početak analize optužnice.
Vuksan neće morati u zatvor
Malverzacije koje su obuhvaćene drugom optužnicom protiv Mamića događale su se između 2004. i 2015. godine. Tada je Mamić bio izvršni dopredsjednik i član Uprave Dinama, a USKOK tvrdi da je te pozicije iskoristio da bi si izvukao novac od transfera nekih igrača.
Vuksan se nakon priznanja da je u dva navrata pomogao Mamiću u dogovorima za izvlačenje novca nagodio s USKOK-om na uvjetnu kaznu – neće morati u zatvor na godinu dana ako u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo.
Potvrdio je to za N1 Vuksanov odvjetnik Gordan Preglej uoči današnjeg nastavka suđenja Mamiću i ostalima koji još ne žele priznati da su sudjelovali u isplatama milijuna iz Dinama za koje USKOK kaže da su bile nezakonite.
Detalji USKOK-ove optužnice
Prema USKOK-ovoj optužnici, u kojoj je Vuksan sada priznao svoju ulogu, Mamić je uz funkcije u Dinamu bio i suvlasnik tvrtke Corporate Adventage Limited koja je imala prijavljeno sjedište u Londonu. Upravo mu je ta firma, sumnja USKOK, služila da izvlači novac iz Dinama.
U Mamićevu shemu bili su osim Vuksana i njegove firme DigiSport Limited, prema tvrdnjama USKOK-a, uključeni još i Mamićev sin Mario, kao vlasnik više tvrtki registriranih u inozemstvu te Sandro Stipančić i Igor Krota, dvojica poduzetnika koji su također, prema optužnici, osnovali firme za sudjelovanje u izvlačenju novca iz Dinama.
Lažne menadžerske usluge
Modus je, prema navodima USKOK-a, bio sljedeći: Firme su sklopile ugovore s Dinamovim igračima za plaćanje raznih menadžerskih usluga, kao i isplatu postotka od budućih transfera. No, USKOK tvrdi da te usluge nisu izvršene, dok prepuštanje ekonomskih prava od budućih transfera nije bilo osnovano.
Među firmama koje su, prema USKOK-ovoj optužnici, služile kao paravan za Mamićeve navodne malverzacije spominju se i Rasport Managment A.G., Real Sports Limited, Real Sports Management UK Llp, Sports&Marketing Promotion Limited, Fidelia Management Limited, Profoot International Limited (UK), Profoot International Limited (Hong Kong), Barnes&Bell Limited, Coopers Management Limited, Wang Corporation Limited, First Adriatic Advisory Services Limited, Actico Limited, Sage Advisory Services Limited te Vuksanov DigiSportLimited.
Nezakonito isplaćeni milijuni
Te su firme, tvrdi USKOK, postavljale Dinamu fiktivne fakture, a klub ih je uredno plaćao. Dio isplata išao je preko Marija Mamića jer je on, stoji u optužnici, lažirao poslovnu suradnju s firmama koje su bile uključene u lanac prijevare.
Sve su ugovore i isplate, stoji dalje u optužnici, odobravali sam Zdravko Mamić i Damir Vrbanović, koji je bio glavni direktor Dinama.
Što je Vuksan zapravo priznao?
Vuksan je, prema sporazumu što ga je potpisao s USKOK-om, priznao da je s Mamićem i ostalima dogovarao i zaključivao ugovore na osnovu kojih su određeni igrači neosnovano dobili pravo na isplatu 50 posto budućeg transfera, iako je taj novac zapravo trebao pripasti Dinamu. Zbog tog dogovora Vuksanu je na teret bilo stavljeno pomaganje Zdravku Mamiću.
Prema optužnici, klub iz Maksimira na taj je način oštećen za najmanje 18.825.686 eura, 500.000 funti i 200.000 američkih dolara što iznosi nešto više od 144 milijuna kuna.
USKOK tvrdi da su Mamići te Vrbanović, Stipančić i Krota taj novac podijelili među sobom, dok je Dinamo neosnovano obvezan za plaćanje iznosa od još 7.350.000 eura odnosno 55.833.028 kuna.
Koji su igrači imali sporne ugovore?
Među spornim ugovorima o podjeli transfernog obeštećenja bili su, navodi se u optužnici, ugovori Boštjana Cesara, Ante Ćorića, Nikole Mora, Tina Jedvaja, Matea Kovačića i Alena Halilovića.
Vuksan je, kako je priznao, pomogao Mamićima da sklope ugovore na osnovu kojih se trebao izvlačiti novac iz transfera Dinamovih igrača Ante Ćorića i Nikole Mora.
Ante Ćorić je tada još bio maloljetan pa je zato Mamić njegovom ocu 2014. ponudio ugovor prema kojem je Vuksanov DigiSport postao njegov ekskluzivni menadžer na sedam godina. Ćorić je zauzvrat sva ekonomska prava trebao prepustiti firmi koju je uz Vuksana vodio i Mario Mamić.
Mamićev novac za igrače Dinama
Iako je prema ugovoru DigiSport trebao platiti Anti Ćoriću 30 tisuća eura, to se, priznao je Vuksan, nikada nije dogodio, već je Mario Mamić Ćorićevom ocu posudio taj iznos. Na osnovu spornog ugovora DigiSport je trebao dobiti 50 posto od transfera Ante Ćorića u drugi klub, ali sama isplata optužnicom nije obuhvaćena.
To isto se dogodilo i u slučaju tada još maloljetnog igrača Nikole Mora. S njim i njegovim ocem sklopljen je ugovor prema kojem je Vuksanov DigiSport postao igračev menadžer. Osim toga ostvario bi i pravo na podjelu transfernog obeštećenja.
Sporan je, prema optužnici, i novac isplaćen iz Cesarovog transfera u Olimpique 2008. godine, no to su, tvrdi USKOK, Mamići odradili sa Sandrom Stipančićem.
Može li Vuksan utopiti Mamiće?
Početkom 2013. sumnjivi ugovor sklopljen je i s Tinom Jedvajem, odnosno njegovim ocem. I to su, stoji u optužnici, vodili Mario Mamić i Sandro Stipančić, a kada je Jedvaj u srpnju 2013. prodan u talijansku Romu uz transferno obeštećenje od pet milijuna eura, Mamićevoj menadžerskoj firmi isplaćeno je 50 posto.
Uslijedili su transferi Alena Halilovića i Matea Kovačića, ali, prema optužnici, Vuksan ni u njima nije imao nikakvu ulogu, već su se, navodi USKOK, okoristili samo Mamići, preko firme koju je formalno vodio Stipančić.
Vuksan je, navodno još 2015. bio spreman priznati sve odnosno surađivati s istražiteljima, no na formalno priznanje odlučio se tek sada. Postoji mogućnost da ga USKOK u nastavku procesa pozove kao svjedoka.
