Izborni zakon nije daleko. Do nas je hoćemo li to napraviti u siječnju ili veljači dogodine. Najvažnije je da je sve u našim rukama. (Dragan Čović, Večernji list, 30.12.2023.)
Dragi Djeda Mraze,
Ja, Dragan Čović, trebao bih ove blagdanske dane da uživam u obiteljskom krugu. Osigurao sam sinekure i široj i užoj obitelji, zetovima, šurama, njihovim braćama, sestrama, kumovima i tako redom sve do stranačkih klimoglavaca. Ali moram i ovu novu godinu početi sa starom pričom o izbornom zakonu. Uzalud ti odavno ispisujem jednu svoju veliku želju. Po tko zna koji put sam puku obećao skore izmjene Izbornog zakona BiH, sve kako bi Hrvat iz Hercegovine zauvijek bio biran za člana Predsjedništva. Iz HDZ-a, zna se. Oporbu u Hrvata sam eliminirao, žive u uvjerenju da ulaskom u HNS postaju dio moje „stožerne stranke“.
Dragi Djeda Mraze,
Nije da mi nisi ispunjavao neke želje. Dao si mi punca, umirovljenog rudara. Skuckao je od svoje mirovine za stan mi u Zagrebu, kuću u Makarskoj, zemljište u Mostaru. Zaslužan si vjerujem što je Radobolja promijenila tok kako bih izgradio kućicu za moje umirovljeničke dane. Pomogao si da iz mojih sudskih predmeta nestanu ključni dokumenti, kao i neugodni svjedoci. Tvojom čarolijom privatizirao sam „Soko“, sačuvavši ga tokom rata uz malu pomoć logoraša iz Dretelja. Na krahu Hercegovačke banke naučio sam da se „pranje i peglanje“ milijuna može obaviti i putem kontrole nad „našim“ javnim poduzećima i ministarstvima.
Dragi Djeda Mraze,
Vremena je sve manje. Ne znam koliko će mi još prolaziti priča o europskim stremljenjima i trajati mazohizam HDZ-ovih birača. A toj sam Europi toliko dao, prije svega nove radne snage. Kažu zli jezici da „svaki put kad Čović kaže da se bori za interese Hrvata u BiH, 60 Hrvata iz Livna i Rame sjedne na autobus za Njemačku“, a zaboravljaju koliko su, ne samo Hrvati, dobili brzih diploma zahvaljujući biznisu pod okriljem HDZ-a. Oživljavali smo mrtve na izborni dan. Aluminij jesmo mi „ubili“, ali i njega smo potom oživjeli zahvaljujući jaranu Kabiriju, neka mi živi i on i ruska braća.
Dragi Djeda Mraze,
Osamnaest godina sam predsjednik stranke. Prošao sam dug put, od političara deklarisanog za moderno organiziranu BiH, do onoga koji zagovara formiranje trećeg entiteta i zastupa ruske interese i tako ukrug. Uzgred, iako mi je ova čudna „koalicija brojki“ dala više, poželim i da mi vratiš Bakira, nostalgija me neka obuzme… Nemoj da mi se i u ovim blagdanskim danima oni iz Žurnala iznova podsmjehuju kako moju karijeru prate neispunjena velika obećanja, nedosljednost, blokade institucija, uništavanje uspješnih firmi, sudski procesi iz kojih sam uvijek nekažnjen izlazio i lično bogaćenje, da snimaju filmove o meni i mojim sokolovima.
Dragi Djeda Mraze,
Usliši mi tu još jednu želju, usvoji mi taj zakon, ako treba na ovo ću se pismo ćirilicom opet potpisati.
U konačnici, nije prijetnja, ali ako i 2024. prođe bez mog izbornog zakona, javno ću postaviti pitanje: Djeda Mraze, da li si ti uopće legitiman?
