Bakira Izetbegovića u posljednje vrijeme malo tko spominje. Zapravo, njega nitko ne spominje kada je tema politička budućnost Bosne i Hercegovine. Sa druge strane, njegovo ime je trenutno jedno od najspominjanijih u pravosudnim krugovima Bosne i Hercegovine, piše Slobodan Vasković.
Osmanu Mehmedagiću Osmici i Ranku Debevecu je prije nekoliko dana produženo „zimovanje“ u pritvorskoj jedinici u Vojkovićima. Ovdje treba reći da će taj „turistički aranžman“ trajati jako jako dugo. U slučaju Debeveca, rekao bih predugo.
Kada smo već kod spomenutog dvojca, treba reći da se Osmica i dalje stoički drži. On je uvijek bio odan stranački vojnik, tako su male šanse da će zarad dobivanja blaže krivične sankcije odati podatke o kriminalnim šemama u kojima je duboko uvezan sa bračnim parom Izetbegović.
Za razliku od Osmice, Debevec se u mentalnom smislu pretvara u ruinu. Moram priznati da poprilično jadno djeluje njegovo cmizdrenje u sudnici Suda BiH.
Za pretpostaviti je da će on zadržati titulu najvećeg cmizdravca u povijesti spomenutog suda, sve dok se na optuženičkoj klupi ne pojavi Milenko Milekić, predsjednik Osnovnog suda Banjaluka. Kada smo već kod njega, treba reći da je ostala samo dilema da li će Milekića u lisicama izvesti iz zgrade Osnovnog suda Banjaluka ili iz jednog od njegovih luksuznih stanova.
Za razliku od Bakira Izetbegovića, koji je već spakirao kofere i kupio avionsku kartu u jednom smjeru, za bijeg u Tursku, Milorad Dodik će još neko vrijeme (mjeri se u mjesecima) teturati po političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Ciljano sam napisao „teturati“, jer se on poduži period nalazi u nokdaunu, bez naznaka da će iz njega ikada ustati.
Ne sporim Dodikovo umijeće političke trgovine i preživljavanja, ali sa tim je gotovo. Njemu je prije nekog vremena postalo jasno da ga je najozbiljniji međunarodni igrač, SAD, precrtao kao potencijalnog partnera za trgovinu oko bilo čega.
Ovdje treba podvući da je za spašavanje Dodika, nakon što je pokrao posljednje opće izbore, isključivo zaslužna Europska unija. Što se tiče nesretnog Christiana Schmidta, on tu nije ništa drugo do obični izvođač radova.
U kojem obujmu je Dodik obuhvaćen strahom i paranojom, najbolje pokazuju posljednji napadi na Joe Biden, predsjednika SAD. Podrazumijeva se da je eho Dodikovih poruka upućenih Bajdenu maksimalno dospio do neke od čistačica u Bijeloj kući.
Dodik je svjestan da će ubrzo biti uklonjen sa političke scene BiH, i on se sa tim pomirio. Razlozi njegove strahova i paranoje su druge prirode: neizvjesnost oko toga da li će na vrijeme uspjeti stići do Rusije. Kako je Rusija daleko, a pritvorska jedinica u Vojkovićima blizu, za očekivati je da će Dodikovi strahovi i paranoje samo dobivati na intenzitetu.
Što se tiče Dragana Čovića, on će, nakon što su mu na nekoliko dana otkazale “kočnice”, ponovo da se vrati u “janjeću kožu” i “anđeoski” nastavi da tihuje, pažljivo osluškujući da li će Izetbegović i Dodik uspjeti na vrijeme stići do sigurnih kuća na Istoku.
Slobodan Vasković / Slobodanvaskovic.blogspot.com
