Prosvjeduju poljoprivrednici diljem Europske unije, nezadovoljni su cijenama koje plaćaju, ali i iznosima koje dobivaju za svoje proizvode, kao i konkurencijom, te propisima Unije. Govori se o neodrživosti proizvodnje i prestrogoj regulativi. S druge strane, kupci plaćaju osjetnoskuplje agrarne proizvode nego prije samo nekoliko godina
Kada je ovaj mladi bračni par razmišljao o tome gdje bi se mogli baviti stočarstvom, okrug Mayenne, na sjeverozapadu Francuske, činio se kao idealan izbor. Poljoprivredne površine prevladavaju krajolikom, a farmera je sve manje. U posljednjih 14 godina ugasila se petina farmi. Unatoč teškim vremenima, Antoine Allard i njegova supruga uložili su gotovo milijun eura u farmu mliječnih krava.
Trenutačno cijena mlijeka stagnira, pa čak i pada, a troškovi stalno rastu. Računi za električnu energiju jedan su im od najvećih utega, u vrijeme kada ih čeka obnova gospodarskih zgrada.
Arnaud Bassait je šesti naraštaj mljekara u svojoj obitelji. Svaki dan provodi sate za računalom kako bi uspio držati korak s novim propisima, često povezanim s klimatskim inicijativama Europske unije.
Trećina francuskih farmi mliječnih krava, kaže, trebala je proglasiti stečaj još u prošlom desetljeću. Ponajviše zbog jeftinog uvoza i nepredvidivih cijena. Prosječna cijena njihovih proizvoda pala je za 9% u trećem tromjesečju 2023., u odnosu na godinu prije. Poljoprivrednici jednostavno više nisu mogli obuzdati bijes. Gađali su jajima Europski parlament, traktorima blokirali ulice gradova, autoceste i luke diljem kontinenta. S jedne strane od njih se traži ekološki održivija poljoprivredna proizvodnja, s druge bi, kažu, trebali nastaviti proizvoditi što je moguće jeftinije, uz nelojalnu konkurenciju.
To je zajednički problem europskih poljoprivrednika. Usto, oni u Njemačkoj prosvjeduju protiv plana Berlina da se postupno ukinu porezne olakšice na plavi dizel kako bi se uravnotežio proračun za koji kažu da bi ih doveo do bankrota. U Nizozemskoj se bune protiv zahtjeva za smanjenje emisije dušika. U Francuskoj nisu impresionirani ustupcima koje nudi Macronova vlada i bore se za bolje cijene svojih proizvoda, manje birokracije i zaštitu od uvoza koji ne zadovoljava stroge europske standarde.
Europska unija sklopila je trgovinski sporazumom s Mercosurom, zajedničkim tržištem Latinske Amerike o povećanju uvoza poljoprivrednih proizvoda i povećanom izvozu europskih automobila, strojeva, kemijskih poizvoda. Poljoprivrednici smatraju da bi ratifikacija tog sporazuma, uz već postojeće s Čileom, Novim Zelandom, Kenijom i Ukrajinom – zemljama koje ne dijele europske proizvodne standarde – dodatno potkopala domaće poljoprivrednike.
Ipak, Europska komisija ne planira odustati od ratifikacije sporazuma s Latinskom Amerikom o kojem se pregovaralo 20 godina. Usto, rat u Ukrajini preokrenuo je trgovinske tokove povećavajući troškove za energiju, gnojivo i transport. Prosvjedi u istočnoeuropskim zemljama, Poljskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj, usmjereni su tako i protiv uvoza jeftinih žitarica iz Ukrajine.
Poljoprivredni sektor odgovoran je za oko 10% emisije stakleničkih plinova u EU, uglavnom zbog metana i dušikova oksida koji nastaju, među ostalim, prilikom gospodarenja gnojivom. Bruxelles to želi obuzdati reformom postojeće Zajedničke poljoprivredne politike, godišnjeg sustava subvencija vrijednog gotovo 60 milijardi dolara.
Bijes poljoprivrednika stavio je europsku zelenu politiku na ozbiljan test, navodeći Bruxelles da ublaži svoju klimatsku politiku. Europska komisija namjerava odustati od plana da se prepolovi upotreba pesticida. Usto, izostavit će poljoprivredni sektor iz strogog vremenskog okvira za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Ponovna procjena europskih klimatskih politika dolazi u trenutku kada se približavaju europski izbori i kada će poljoprivreda, kao jedno do rijetkih paneuropskih pitanja, dominirati u kampanji. Poljoprivrednici su očito shvatili da moraju iskoristiti ovakvu političku priliku. Kad ako ne sad?
