Tatjana Glavina Kosak predsjednica je Udruge “Utjeha” koja je u Širokom Brijegu nastala 2005. godine s ciljem okupljanja, osnaživanja i zapošljavanja osoba s invaliditetom.
Od svog rođenja pa do danas, susretala se s brojim predrasudama i raznim komentarima, kao i izazovima pri zapošljavanju kao osoba sa stopostotnim invaliditetom. Točnije, Tatjana ima cerebralnu paralizu, epilepsiju i celijakiju. Koliko god je teško ove riječi samo izgovoriti, zamislite koliko je teško nositi ovu dijagnozu, a tek tražiti jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na rad.
Ja nisam ta koja će biti u kući, ako ništa izaći ću vani, slagat ću drva, mest ću…Ne mogu sebe vidjeti da ležim, moram biti aktivna, kazala je na početku razgovora za Jabuka.tv Širokobriježanka koja je naglasila da je “Utjeha” upravo nastala iz te želje.
Unatoč invaliditetu, uspjela je prohodati, roditi dvoje djece, redovno završiti Ekonomsku školu u Mostaru, gdje je dvije godine putovala taksijem. Ističe kako problem osoba s invaliditetom kreće već u vrtiću, ispričavši nam što se dogodilo kada je svog sina koji ima naslijeđenu celijakiju htjela upisati u vrtić. Kazali su joj kako oni nemaju kapacitet niti mogućnosti te kako bi morala hranu nositi od kuće.
Nema s čime se nije susretala od osnovne do srednje škole, a samo jedan od milijun primjera je onaj kada ju ravnatelj nije htio primiti zbog načina na koji hoda, jer kako će se pobogu popeti na drugi kat. Njena borba traje godinama, ali se ni ne pomišlja predavati, nego glasno govoriti o temi o kojoj se nedovoljno priča.
Zapošljavanje osoba s invaliditetom je rak rana današnjeg društva i o tome treba pričati svakodnevno, izjavila je za Jabuka.tv Glavina Kosak.
Da krenemo, na samom početku kada je Udruga “Utjeha” osnovana postojao je jedino Federalni zavod za zapošljavanje, a sada je za osobe s invaliditetom zadužen Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Od 2005. do 2011. godine u Udruzi koja danas broji 40 članova su imali 17 zaposlenih osoba s invaliditetom, a sada nijednu. O čemu se radi? Radi se o tome da osobe s invaliditetom koje nisu upoznate sa zakonima prepuštene sami sebi, ali opet nećete proći ništa bolje ni ako ih poznajete, jer ne vrijede jednako za sve.
Naime, zapošljavanje osoba s invaliditetom, koje je po zakonu obavezno na svakih 16 zaposlenih osoba, funkcionira na način da poslodavac prijavi tu osobu u radni odnos, ali joj kaže da ne mora dolaziti i da gleda na to kao socijalnu pomoć. Uz tu soluciju, postoji i ona u kojoj će radije Fondu plaćati određeni iznos, tzv. “penale”, da ne zaposle osobu s invaliditetom nego ju stvarno zaposliti.
Inače, člankom 18. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba s invaliditetom propisano je da su gospodarski subjekti koji ne zapošljavaju minimalan propisan broj osoba s invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih dužni mjesečno pri isplati plaća obračunati i uplatiti u Fond novčani iznos u visini od 25% prosječne plaće u FBiH za svaku osobu s invaliditetom koju su bili dužni zaposliti po zakonu.
I tako se vrtimo u krugu očaja i nemoći. Osobama koje žele iskusiti rad, koje se žele osjećati korisno, socijalizirati, kažu da je bolje da ne dolaze na posao.
Zaradila je Tatjana 2013. godine i plavu kuvertu, kada je potaknuta svim gadostima, odlučila “zagrebati ispod tepiha” Saveza Sumero – krovne organizacije u Federaciji BiH za podršku osobama s intelektualnim teškoćama, čija je članica bila Udruga “Utjeha”, kada je dirnula u “osinje gnijezdo” u kojem se obrću milijuni maraka na račun osoba s invaliditetom. Tužili su ju i za klevetu, ali su na kraju presudili u njenu korist. Godinama je hodala po Sudu zajedno s ocem potaknuta svom nepravdom koja se događa i ponavlja.
U našem razgovoru naglašava kako bi rad bilo koje udruge, kluba ili organizacije morao biti transparentan, a osim toga, ističe da problem nije u samo jednom ministarstvu, nego u svim institucijama.
Tu dolazimo do stvarne brojke zaposlenih osoba s invaliditetom koju ni ne znamo, ali kako je najavljeno u kolovozu prošle godine, radi se na izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom, koji je donesen 2010. godine.
Svjesni smo zloupotreba u oblasti osnivanja tzv. zaštitnih radionica, odnosno gospodarskih društava kojima je prvenstveno cilj uzimanje sredstava od Fonda, ne i stvarno zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Nastojimo tome stati u kraj, a izmjene Zakona prvi su korak u tom smjeru, izjavio je tada sam ministar rada i socijalne politike FBiH Adnan Delić.
Planirano je, između ostaloga, dodatno stimuliranje poslodavaca koji se odluče zaposliti osobu s invaliditetom, odrediti uvjete za priznavanje statusa gospodarskih društava za zapošljavanje osoba sa invaliditetom i zaštitnih radionica, kontrola naplate posebnog doprinosa za zapošljavanje osoba sa invaliditetom…Zvuči lijepo, ali hoće li uistinu doći do pomaka u ovoj oblasti?
Prema podacima izvještaja o radu Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom iz 2022. godine, za potrebe financiranja novčanih naknada, subvencija plaća, programa održivosti i profesionalne rehabilitacije te novčanog stimulansa za zapošljavanje osoba s invaliditetom izdvojeno je 25,952.867,03 KM, ali koliko je od tih osoba stvarno zaposleno, a koliko, kao što smo spomenuli, “reda radi”?
Imala sam par slučajeva, roditelji dođu pred kraj ugovora i kažu: Ajde ti njega odjavi, ne bi oni više, “bolje” im je na birou. Napiši da su tehnološki višak…, priča nam Tatjana koja zatim dodaje kako većina roditelja i ne zna da se zapošljavanjem ne gubi invalidnina, koja je inače jedini prihod za dobar dio osoba s invaliditetom, a za stopostotnog invalida iznosi oko 700 KM.
Kako bi opstali, Udruga “Utjeha” bavi se reciklažom plastike, izrađuju korpice, podmetače, ali i dosta ostalih proizvoda koje izrađuju osobe s invaliditetom. Ne imati stalnu financijsku podršku, ni od Grada, niti županije, znači da si prepušten na milost i nemilost projekata na federalnoj razini koji mogu, a ne moraju proći, pa ovim putem poziva i predstavnike vlasti da dođu i sami se uvjere u rad njihove Udruge koja se nalazi u Knešpolju.
Naša sugovornica aplicirala je preko Fonda 2017. za domaću radinost, a naglašava kako i već devetu godinu zaredom izlažu svoje proizvode na Gospodarskom sajmu u Mostaru.
Kao društvo nismo dovoljni svjesni izazova osoba s invaliditetom, jer mi da smo svjesni, kao prvo ne bi osobe s invaliditetom smatrali građanima drugog ili trećeg reda, naglašava u razgovoru za Jabuka.tv poručivši poslodavcima da im ne dijele milostinju i ne smatraju manje vrijednima.
Pružite priliku osobama s invaliditetom da vidite što oni mogu, prilagodite im radna mjesta, ustupite im barem to malo sreće i zadovoljstva koje im je potrebno jer njihov osmijeh znači sve, zaključila je u razgovoru za Jabuka.tv Tatjana Glavina Kosak.
Borba osoba s invaliditetom koje su svakodnevno izložene diskriminaciji svih vrsta, pa tako i pri zapošljavanju, jasno ukazuje na nužnost inkluzivnog društva u kojem bi se svi njeni članovi osjećali ravnopravno i u kojem bi svima bile pružene mogućnosti za doprinos zajednici kojoj pripadaju, čemu se nadaju.
