Vraćajući se s jednog novinarskog zadatka prolazeći preko Bosne u misli su mi počele dolaziti slike najvećeg, najmasovnijeg i najveličanstvenijeg prosvjeda branitelja u FBiH koji se dogodio nekako u ovo vrijeme, 25.04.2016.godine ispred bivšeg sjedišta Vlade FBiH u Alipašinoj br.41.u Sarajevu.
Nepregledne rijeke branitelja ,Armije BiH i HVO-a u zajedništvu nepojmljivom od završetka Domovinskog rata u BiH su se slijevale s Koševa niz tu ulicu do sjedišta Vlade FBiH, pjevajući pjesme, noseći svoje ratne zastave kao i zastave svog naroda u BiH, u čemu su posebno mjesto zauzimale šahovnice koje nitko osim ovih branitelja HVO-a od završetka II svjetskog rata do tog dana nije tako ponosno pronio ulicama Sarajeva, nadajući se kako je konačno došlo vrijeme ostvarivanja njihovih trajnih i zasluženih prava iz rata koje im niti jedna politička elita iz FBiH od završetka tog rata nije dala, naprotiv, još su ih više ignorirali u čemu je prednjačio tadašnji federalni ministar branitelja, a sada pokojni/rahmetli Salko Bukvarević.
I upravo tog dana 25.travnja 2016.godine padao je snijeg čije ogromne pahulje su davale poseban štih tom danu koji će ostati zauvijek zabilježen u srcima tih branitelja kao i svih onih koji drže do tih branitelja.
Ono što mi se urezalo u sjećanje jer sam bio zadužen da im svaki korak pratim uz kolegu Danijela Ivankovića, građani Sarajeva su aplaudirali tim promrzlim i pokislim braniteljima govoreći im: “Moji branitelji i nebo plače nad vama danas” da bi im jedan branitelj odgovorio u prolazu: “Ne, ovo se nebo raduje s nama danas”, teško je opisati to riječima u ovom tekstu kao i bilo koji trenutak koji smo s njima proživljavali, prije ovog, do ovog i nakon ovog događaja.
Prosvjed je prošao a branitelji su od tog dana dobili ulaznu vizu za ostvarivanje svojih prava, sadržanih u Rezoluciji branitelja koju je potpisalo preko 70 udruga proisteklih iz Domovinskog rata.
Kako je vrijeme odmicalo među istinske branitelja iz obje vojne komponente su se uvukli oni koji nisu željeli ostvarivanje njihovih prava već prelamanje i slamanje tih prava na mjeru kakva je odgovarala političkim elitama u FBiH predvođeni strankama SDA i HDZ BiH koje su sustavno radile da ih unište jer su razotkrili njihov kriminal u kojem su bili braća kao u svemu, a sugrađane desetljećima međusobno huškali jedne na druge.
Tako je negdje 2018.godine oformljen određeni “kamp boraca” u toj istoj ulici u kojoj se dogodio taj veličanstveni mirni prosvjed branitelja a čiji predstavnici su derogirali izvornu volju branitelja sadržanoj u Rezoluciji branitelja te su zajedno s predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti u FBiH, kao i s predstavnicima krovnih, temeljnih ili reprezentativnih udruga iz rata usvojili Zakon o pravima branitelja u FBiH koji je bacio na koljena Rezoluciju branitelja i njene točke, te je umjesto braniteljskog dodatka u taj zakon uveden nekakva egzistencijalna naknada koja je milostinja za branitelja i čista diskriminacija mnogih branitelja o čemu smo godinama pisali.
No, i kao takvu dočepali su je se mnogi takozvani “branitelji”, a po našim informacijama, dobiva ju preko 40.000 ako ne i više osoba iliti branitelja što nije mala stvar jer mnogi do tada nisu imali dnevno kruh obitelji da kupe ili račune plate.
I upravo pomisao kako su je se dočepali mnogi vraća mi slike lica onih prosvjednika Branitelja iz Sarajeva od 25.04.2016.godine. Gdje su svi sada? Čime se bave? Gdje su sada Vlado Marušić, kao glavni idejni pokretač braniteljskog dodatka koji je napisao taj neki “Lex specijalis”, kako su ga nazvali, zakon o braniteljskom dodatku, koji je mogao izgubiti glavu u Sarajevu u svibnju 2018.godine ispred Parlamenta FBiH, kada je napadnut od predstavnika i članova tog čudnog “kampa heroja”, koji su izdali Rezoluciju branitelja, a što je najgore i od predstavnika UZB Ljubuški koji su tada djelovali u zajedništvu s tim “kampom heroja”.
Gdje su nestali Željko Tokić i Mile Ćorić iz URB HVO-a ŽZH, Drago Grbavac, Franjo Hrstić, Veljko Vukojević, iz UZB Ljubuški, Esudin Džafić, Armin Plivčić Pliva, Senad Okugić, Murat Silajdžija, te mnogi drugi predstavnici Armije BiH koji su 25.04.2016.godine imali u šaci predstavnike zakonodavne i izvršne vlasti u FBiH koje su tog dana mogli zgaziti kao mrave da su to htjeli unatoč brojnim policijskim snagama koje su ih štitile.
Kako to da niti jednoga od njih nema u Javnim sredstvima priopćavanja? Jedino Vlado Marušić poneku priču za portal OTPOR.Media napiše “da se ispuca” zbog silne nepravde koju ne može gledati i i dalje se bori za prava branitelja i pojedinaca. Zar su oni svi tolika prijetnja svima prozvanim u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti pa su im onemogućili javno djelovanje kao drugima?
Pita li se itko od ovih preko 40.000 osoba koji su dobili tu “egzistencijalnu naknadu” koja je tek mrvica za nadomjestak braniteljskom dodatku, tko im je omogućio tu naknadu u džep?
Je li itko od njih smogao snage objaviti neki tekst, neki komentar na bilo kojoj društvenoj mreži a barem njih 70% koristi Facebook kako im ta naknada poput goluba nije sama sletjela u ruke već im ju je netko gurnuo u ruke.
Pouzdano znam kako nitko od onih pravih branitelja koji su se smrzavali u Alipašinoj 41. u Sarajevu onog dana nije tražio nikakvu zahvalu ni za što jer oni zahvalu ne osjećaju, jer su osjećaj za nju davno izgubili, iščekujući sve ove godine da ih se netko sjeti i omogući im dostojan život i smrt.
Premda mnogi od onih 40 tisuća u FBiH koji su dobili tu egzistencijalnu naknadu smatraju kako im ta naknada “pripada” što je krajnje licemjerno i bezobrazno imajući u vidu krv, znoj i suze koje su prolili oni branitelji na snijegu onog snježnog dana da tu naknadu branitelji dobiju, kako su mnogi šutili ko pi… kada je tadašnji ministar MUP-a ŽZH Zdravko Boras poslao specijalce da ih mlatara na Bijači….u meni se dok razmišljam o tom danu, i tim danima javlja bijes, ljutnja, na sve one bezobrazne i pokvarene kukavice, izdajnike, štakore, licemjere, uvlačiguze u braniteljskim redovima koji su se iz udobnih fotelja iu toplome naslađivali s tim braniteljima govoreći kako “oni neće dobiti ništa”, a kada su ipak dobili to nešto, prvi su potrčali ko štakori u općinske i gradske uprave kako bi se te naknade dočepali prije ovih koji su je i izborili.
Moj bijes je uvijek imao granica jer sam se znao kontrolirati pa ću pokušati i sada ali me jako ljuti pa čak i žalosti činjenica kako su oni istinski branitelji HVO-a iz ŽZH i drugih hrvatskih županija FBiH tog dana s ponosom nosili hrvatske šahovnice ulicama Sarajeva a ovi koji se nisu smjeli pojaviti tog dana u Sarajevu tu istu zastavu sa šahovnicom ne smiju staviti ni na svoje kuće prilikom obilježavanja nekih važnih obljetnica Hrvatske i Hercegovine.
Stoga sam od danas, s objavom ovog teksta, definitivno odlučio “zabraniti” Vladi Marušiću i svim drugim istinskim Braniteljima HVO-a s onog prosvjeda u Sarajevu ikakvo pisanje pomaganja tim šupcima “braniteljima” jer oni to nisu zaslužili. Nisu ništa zaslužili jer su obične p…e, kukavice, licemjeri, kojih se ne može skupiti niti deset pred zgradom Vlade ŽZH kako bi prosvjedovali protiv nakaradnog zakona o dopunskim pravima Branitelja u ŽZH, koje ne znanima tko su ti lažni “branitelji” izdajnici i dezerteri koji na njihov račun uživaju desetljećima a rata vidjeli nisu, koji su ovima koji su se drznuli suprostaviti i boriti za dostojanstvo govorili da su cirkusanti, izdajice, da “ništa od toga” svo vrijeme, a koji uživaju sada te male ali ipak vidljive zasluge, i koji mogu sada dnevno priuštiti kruh i platiti račune, a nisu našli niti jednu riječ zahvale za njih.
Uz dogovor s urednicom portala OTPOR.Media, zabranjujem mu/im ikakve pisanje objave po tom pitanju jer oni nisu zaslužili biti bačeni u jamu puno govana da se bore preko ovoga portala za ostvarivanja prava branitelja, umjesto da gledaju svjetlost dana s ponosom ratnika koje zaslužuju prije svih dok još imaju snage.
Konačno, neka ovaj moj tekst služi na čast svima onima kojima su puna usta njihovih “odračenih” terena a niti jedne ama baš niti jedne riječi zahvale onima koji su te terene zaista “odračili”.
Video priloge koje sam priložio uz ovaj članak su samo jedan dio onoga što su oni prošli i što sam ja s njima prolazio kako bi bili informirani.
Mili Marušić / OTPOR.Media
