Ako čak i zanemarimo svu silu problema u pripremi i razradi autonomije kod automobila, još uvijek treba u cijelu priču uvrstiti ljudski faktor. Tj. onaj koji u kombinaciji s tehnologijom ispada toliko maštovito retardiran da to nisu istine, piše portala Automobili.hr.
Npr… Kada je „autopilot“ u Tesli izašao među obične smrtnike, ljudi su odjednom vozili s pomagalima poput naranči i banana. Zatim su tijekom vožnje po autocesti neki odlučili isprobavati nove seksualne poze. A onda je bilo i onih tikvana koji su jednostavno i bezbrižno zaspali pri 65 (milja) na sat (pre)vozeći se od točke „A“ do točke „B“.
Dakle, autonomija nije shvaćena kao neki pomoćni sustav, već po tko zna koji puta kao neko tehnološko postignuće koje ljudima većinom znači „ne trebate koristiti vlastiti mozak“.
I to naravno nije prva ni posljednja domena u kojoj prosječan čovjek danas razmišlja na takav način.
Kao potvrdu toj „tezi“ uvijek možemo spomenuti sam Internet koji je umjesto najveće baze znanja postao jeftini marketinški alat u kojem se prezentiraju fotošopirani ljudi, svjetleće tenisice i purice na akciji u lokalnom supermarketu. A onda su tu i društvene mreže koje u teoriji trebaju spajati ljude, a sami ljudi su se upravo koristeći dotične razdvojili do neprepoznatljivosti.
Dakle, čovječanstvo totalno krivo shvaća tehnologiju.
Ili bolje rečeno, većinom je uopće ne razumije. Jer u srži zapravo ne treba.
Vozač spava dok njegovim vozilom upravlja autopilot – pri brzini od 120 km/h
Drugi problem koji autonomija u svijetu automobila praktički automatski donosi svodi se na jedno-jedino logički postavljeno pitanje…
Ako kupnja automobila košta neku sumu novaca i tijekom te kupnje dotični automobil postaje nečije vlasništvo, onda se autonomni automobili u sve to ne uklapaju baš najbolje. Jer ih za početak ne možemo voziti kada voze sami. A to pak u prijevodu znači da smo kupnjom takvog automobila (ili iznajmljivanjem, što je u posljednje vrijeme sve češća opcija) zapravo kupili najskuplji oblik javnog prijevoza koji možemo zamisliti. I osim te pretjerane sume novaca koju je potrebno izdvojiti za svoje ime i prezime u „prometnoj“ stvarno ne vidim razlike između vožnje u autonomnom automobilu od one u autobusu, tramvaju ili taksiju.
Uglavnom, taj dio priče neće „proći“ kod nikoga tko voli imati stvari u svom vlasništvu. Od Christiana Greya nadalje…
Kao treći problem spomenuo bih autonomne automobile u usporedbi s pametnim telefonima. Jer pametni su telefoni zajedno sa svojim (ponekad zapaljivim) baterijama na sceni već godinama i još uvijek se događaju „apdejti“ koji pogoršaju njihovo funkcioniranje. Proizvođači se tada ispričavaju i realno nema neke pretjerano velike štete oko takvih stvari i situacija. Ali pametne telefone imamo u rukama ili u džepovima. I ako baš ne eksplodiraju (što ne predstavlja softverski problem), takve nepromišljene i nedovoljno razrađene dogradnje sučelja nikoga neće ubiti.
A sad zamislite da izađe nadogradnja sučelja za vaš autonomni automobil koji u takvom „apdejtanom“ stanju krene trošiti baterije kao sumanut ili npr. usred vožnje sam od sebe stane. Ili odjednom počne reciprocitetom tumačiti kretanje unaprijed i unatrag. Ili pak bez ikakve najave počne pješake tretirati kao mete na cesti i put do posla pretvori u „Carmageddon“ u stvarnom životu?
Ne zvuči zabavno, zar ne?!
Jesu li autonomni sustavi uistinu toliko sigurni koliko se naglašava da jesu?
Četvrti se problem tiče tvrtki koje svoje postojanje na tržištu duguju nulama i jedinicama od kojih se sastoji svaki software.
Proizvođači aktualnih sučelja usprkos raznoraznim „vatrozidovima“ (što je možda najgluplji pojam ikad) i sličnim sustavima zaštite i dalje ranjivi. I praktički da ne postoji sustav u koji neki prištavac nije u stanju provaliti i napraviti s*anje ako to baš jako želi.
Kao dokaz tome imamo provale u raznorazne internetske dućane, hakiranje društvenih mreža, tele-operatera, banaka i slično. A sporadično se čak i pojedine državne institucije nalaze u drami zbog neke budale koja izuzev znanja ima i „misiju“. Stoga je za pretpostaviti da neće proći dugo vremena dok se neki takav tikvan ne odluči upasti u mrežu koja kontrolira autonomno funkcioniranje prometa i automobila koji ga čine. A onda imamo potencijalnu katastrofu ogromnih razmjera i jako puno mrtvih ljudi koji u tom trenutku raspada sustava samo žele doputovati na posao ili kod bake i djeda na obiteljski ručak.
Uostalom, nije da se takvi upadi već nisu događali…
U današnje vrijeme svako malo netko prosvjeduje protiv nečega. Neki od tih prosvjeda itekako imaju smisla i to vrijedi apostrofirati. Ali ako ćemo realno gledati svijet oko sebe onda je tijekom posljednjih godina sve bolje vidljivo kako društvo u cijelosti nikada nije bilo zatrpanije s glupavim inicijativama i „problemima“. Sve te inicijative i „problemi“ kulminiraju nekakvim masovnim okupljanjima u maniri ideologije čopora od koje čovječanstvo nikada nije pobjeglo. A onda se ti prosvjedi negdje i događaju.
Nerijetko ih imamo prilike vidjeti po ulicama i trgovima gradova diljem svijeta, što pak automatski podrazumijeva da tijekom trajanja svega toga promet u tim dijelovima gradova jednostavno stoji.
Tako će u pravilu biti i kada autonomni automobili stignu na scenu pa oko toga ne treba pisati litanije. No razlika će biti u jednoj bitnoj stvari, a ta se svodi na količinu ljudi zbog kojih promet stoji na mjestu. Jer danas jedan čovjek posred ceste s „Ne dirajte mi falus“ transparentom u rukama predstavlja objekt koji će vozač zaobići. A robotizirani automobil s kompjuterom i serverom umjesto vozača neće zaobilaziti, već stati kao ukopan.
Nakon tog prvog će stati i drugi. Zatim i treći. A onda i četvrti, peti, šesti, sedamnaesti i osamstodvadeset drugi. I što je najbolje od svega, Policija neće moći svratiti na mjesto stajanja čovjeka s transparentom u rukama i maknuti ga, jer će i pripadnici plave elite na raspolaganju imati autonomne automobile.
Hm…
