Proizvođači ranih krumpira u Hercegovini od Tihaljine u općini Grude, preko čapljinsko-stolačkih Dubrava i Ljubuškog do zaleđa Neuma odahnuli su – počeo je izvoz.
Otkupom i plasmanom bavi se nekoliko tvrtki, jedna od njih je Keta d. o. o. Klobuk – Ljubuški, na čiju adresu su nas svratili parkirani tegljač te manji kamioni i živost. Naišli smo u pravi trenutak kada su u tijeku istovar i pretovar, pakiranje i uređivanje paleta. Kampanja vađenja ljubuškog ranog u punom je jeku, piše novinar Večernjeg lista Dušan Musa.
Što se tiče kvalitete, krumpir je ove godine izniman, otpisa trenutačno nemamo, tako da ne bi trebalo biti problema s plasmanom. Planiramo otkupiti i izvesti 50-60 tegljača krumpira, a nešto će ići i za bh. tržište, kaže Anđelko Grbavac – Ćulić, vlasnik tvrtke Keta d.o.o., koja se bavi proizvodnjom, otkupom, uvozom, izvozom i distribucijom svježeg voća i povrća.
Planirali smo i ugovorili izvoz oko 1.000 tona, plus 30-ak vagona, 15-20 tegljača za domaće tržište. To nam je plan, mislimo da ćemo ga ispuniti, kaže Grbavac.
Trenutačno plasman biju egipatski krumpiri, imaju jako nisku cijenu. Nabava egipatskog krumpira je 37 eurocenti neto (Zagreb). Nije kvalitetom blizu našega, ali ima kuća, tvrtki kojima je cijena glavna. Otkupna cijena našeg krumpira je 1 KM plus ambalaža. Mi dajemo ambalažu, spremili smo oko 25.000 gajbi pa je proizvođačima to neto cijena. Svaki peti kamion ide na analizu, očekujemo da će kampanja proteći bez problema. U tri dana, kako smo počeli, otkupili smo sedam tegljača, otprilike 150 tona, dodaje za Večernji list.
Kako je s otkupom, prije svega, za izvoz počelo još nekoliko tvrtki iz Ljubuškog i Čapljine, to je jamstvo da bi se cijena domaćih krumpira trebala stabilizirati na oko 1-1,2 KM za kg, jasno – na veliko.
Oko tri tegljača, čiji je utovar bio u tijeku, okupilo se šaroliko društvo. Nekima od proizvođača u pomoć je došla rodbina iz Hrvatske, a sreli smo i gospodina koji je došao na odmor iz Amerike pa se uključio u posao:
I u Americi se sadi krumpir, kazao je.
Krumpir je rodio bolje nego nekoliko prethodnih godina, po mom iskustvu, urod je veći za 20 do 30 posto. Bila je dobra godina, temperature dobre, visoke, pogodno za sve što krumpiru treba, a vode nije nedostajalo. Sadio sam dvije tone, radim s dvije sorte – anais, to je rani krumpir, manje je prinosa, ali zato ranije prispije, i carrera, kasniji, ali bude prinosa, to je plodonosna sorta, kaže za Večernjak mladi Velimir Živkušić.
Dok su razgovarali s Velimirom, pristigla mu je pomoć.
Moja obitelj se bavila uzgojem krumpira nekad prije, sad samo pomažem prijatelju. Vađenje krumpira je jako dinamičan posao, puno mi je draže vađenje nego sadnja. Moram reći da je ovaj posao isplativ jedino s domaćom radnom snagom. Što se uroda tiče, ovo je, po mojoj laičkoj procjeni, jedna od boljih godina, kaže nam Josip Vištica iz Veljaka.
Pristigao je i Jozo Živkušić, inače nastavnik biologije u jednoj od ljubuških osnovnih škola.
U školi je lakše, ali ako se želi nešto dodatno zaraditi, onda se treba žrtvovati. Sadio sam tri tone, prinos je super, nije bilo leda pa su krumpiri uspjeli kao rijetko kada, naglašava Jozo, od kojeg se doznaje da krajem godine odlazi u mirovinu.
Sudeći po Jozinu pristupu, to će značiti povećanje proizvodnje krumpira. Tvrtka Keta d.o.o., uz krumpire, ovih dana planira i početak izvoza crvenog i bijelog luka, a s obzirom na ono što smo čuli od vlasnika, radi se o značajnim količinama.
Prošle smo godine izvezli oko 50 tegljača crvenog luka, kako mi kažemo, kapule, to je oko 1.000 tona, plus bijeli luk u vijencima. Potražnja za vijencima bijelog luka strašno je velika, od Dubrovnika do Rijeke – svi ga traže. Lani smo izvezli desetak tegljača bijelog luka u rinfuzi i vijencima, na osnovi potražnje mislim da ćemo ove godine otkupiti sve količine ovog ranog bijelog luka u vijencima, dodaje.
Vecernji.ba
