Zdravko Mamić i njegov brat Zoran izgubili su nedavno spor na Europskom sudu za ljudska prava. U tužbi su tvrdili da su im hrvatski sudovi povrijedili pravo na pravedno suđenje, no to nisu dokazali. Zapravo, kao što je poznato, sud nije ni ulazio u vaganje Mamićevih dokaza protiv Hrvatske jer je zaključeno da je sam korumpirao suce kako bi sudili u njegovu korist, a kasnije se žalio na njihovu pristranost. Zato su tužbe oba Mamića glatko odbijene.
Ovakav rasplet u procesu pred Europskim sudom za ljudska prava mogao bi imati značajan utjecaj na rasplet drugog suđenja Mamiću i suoptuženima koje još traje na Županijskom sudu u Osijeku. Naime, sve naznake uključenih u slučaj navode na zaključak da bi ostali okrivljenici, a prije svih Mamićev sin Mario, sada mogli odlučiti priznati krivnju i nagoditi se s USKOK-om piše politički magazin 7Dnevno.
Mario Mamić već je ranije davao signale da bi mogao priznati kako se preko njegovih menadžerskih agencija izvlačio novac iz Dinama. Još u prosincu prošle godine on je navodno bio otvorio pregovore s USKOK-om o priznanju krivnje. Neovisno o kazni na koju bi se dogovorio, Mario Mamić morao bi Dinamu vratiti 11,4 milijuna eura, koliko je samo on, prema USKOK-ovoj optužnici, izvukao iz maksimirskog kluba.
Zločinačko udruženje
Upućeni vjeruju da bi upravo neuspjeh u Strasbourgu, gdje je Zdravko Mamić očekivao pobjedu protiv Hrvatske, mogao ubrzati priznanja krivnje u drugom procesu. Zdravko Mamić već je ionako vratio u državni proračun 52 milijuna kuna, koliko je, prema prvoj presudi, izvukao iz Dinama preko transfera Luke Modrića i Dejana Lovrena. U drugom postupku Dinamo od njega traži vraćanje 7,3 milijuna eura, od Sandra Stipančića 1,8 milijuna, od Damira Vrbanovića 181.000, od Zorana Mamića 251.000, a od Marija Mamića ranije spomenutih 11,4 milijuna eura.
U drugoj optužnici na gotovo 700 stranica USKOK Zdravka Mamića, kojemu se sudi u odsutnosti jer se nalazi u BiH, tereti da je od prosinca 2004. do prosinca 2015. ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje. Optuženi su da su sklapali fiktivne ugovore između Dinama i više stranih tvrtki iz Velike Britanije, Švicarske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Svetog Vincenta i Grenadina, Belizea, Hong Konga, Gibraltara i SAD-a.
Optužnicom se terete da su ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao, klub oštetili za više od 144 milijuna kuna. USKOK smatra da se Zdravko Mamić sa sinom Mariom dogovorio da će sklapanjem tih ugovora, kao i neosnovanim prepuštanjem ekonomskih prava na koja bi Dinamo imao pravo u budućem transferu igrača u drugi klub, u svoju i korist osoba koje će u tim fiktivnim pravnim poslovima sudjelovati, izvlačiti novac iz kluba. Modus je, prema navodima USKOK-a, bio sljedeći: Tvrtke su sklopile ugovore s Dinamovim igračima za plaćanje raznih menadžerskih usluga, kao i isplatu postotka od budućih transfera. No USKOK tvrdi da te usluge nisu izvršene, dok prepuštanje ekonomskih prava od budućih transfera nije bilo osnovano.
Lanac prevare
Među tvrtkama koje su, prema USKOK-ovoj optužnici, služile kao paravan za Mamićeve navodne malverzacije spominju se i Rasport Managment A.G., Real Sports Limited, Real Sports Management UK Llp, Sports&Marketing Promotion Limited, Fidelia Management Limited, Profoot International Limited (UK), Profoot International Limited (Hong Kong), Barnes&Bell Limited, Coopers Management Limited, Wang Corporation Limited, First Adriatic Advisory Services Limited, Actico Limited, Sage Advisory Services Limited te Vuksanov DigiSportLimited.
Te su tvrtke, tvrdi USKOK, postavljale Dinamu fiktivne fakture, a klub ih je uredno plaćao. Dio isplata išao je preko Marija Mamića jer je on, stoji u optužnici, lažirao poslovnu suradnju s tvrtkama koje su bile uključene u lanac prevare.
Sve su ugovore i isplate, stoji dalje u optužnici, odobravali Zdravko Mamić i Damir Vrbanović, koji je bio glavni direktor Dinama. Imena igrača i offshore tvrtki su se mijenjala, ali je princip bio isti – za posredovanje pri transferima nogometaša u inozemne klubove GNK Dinamo isplaćivao je pozamašne svote tvrtkama registriranima diljem svijeta, a taj je novac potom odlazio drugom, pa trećem primatelju… Utvrdila je to i knjigovodstveno-financijska vještakinja Ksenija Špoljarić koja je još 2017. pregledala dokumentaciju što su je istražitelji zaplijenili Mamićima. Mediji su sa suđenja citirali iskaz vještakinje.
“U vezi s ostvarenim transakcijama između GNK Dinamo i društva Corporate Advantage Limited, utvrdila sam da su vlasnici društva, prema dokumentaciji banaka, bili Zdravko Mamić i Mario Mamić. Ovlaštena osoba za postupanje po bankovnim računima bio je Zdravko Mamić. Društvo je izdalo GNK Dinamu u lipnju 2005. račun na iznos od 3 milijuna eura, taj iznos im je Dinamo isplatio, a primljena novčana sredstva s računa tog društva utrošena su za namirenje troškova u iznosu od 6000 eura isplatom na račun Zdravka Mamića u iznosu od 2,9 milijuna eura i isplatom na račun tvrtke Adington Business Corporation u iznosu od 7681 euro”, navela je vještakinja, a prenio Večernji list. Prije nego što je GNK Dinamo uplatio novac tvrtki Advantage Corporate Limited, na njezinu računu nije bilo nikakvog drugog prometa.
Na pitanje tužitelja, navela je kako je Dinamo 15. listopada 2008. vratio Zdravku Mamiću 200.000 eura, što je povezano s isplatom istog iznosa nogometašu Mihaelu Mikiću. “Vezano uz poslovanje Dinama s Real Sport Managementom, utvrdila sam da je na temelju sklopljenih ugovora o nagodbi tvrtka izdala Dinamu račun za ugovor o poravnanju za tužbe igrača Joška Jeličića i Gorana Jurića na iznos od 1,3 milijuna eura. Dinamo je to platio 19. veljače 2008., i to je proknjiženo u poslovnim knjigama kluba. Taj je novac potom isplaćen na račune primatelja, a onda s računa jednog od primatelja novac je isplaćen na račune pravnih i fizičkih osoba. Osobe ovlaštene za raspolaganje po računu Real Sport Management bile su Mario Mamić i Damir Jozić“, navela je među ostalim vještakinja. Potvrdila je zatim da je Dinamo tvrtki One Corporation platio 900.000 provizije za transfer Dejana Lovrena, a isti je iznos zatim isplaćen primatelju dva, pa potom primatelju tri. Isto tako, Actico LTD za transfer Marija Mandžukića ispostavio je Dinamu račun na 750.000 eura, a s računa te tvrtke novac je otišao na račune drugog primatelja, pa trećeg.
Pomogao Mamiću
Na isti način, svjedočila je dalje, Dinamo je za Tina Jedvaja isplatio 500.000 eura, najprije tvrtki One Goal, odakle je proslijeđen dalje. Real Sport Management ispostavio je Dinamu račun na 2,2 milijuna eura po osnovi provizije za transfer Luke Modrića, što je evidentirano i u Dinamovim knjigama. Suđenje u Osijeku se nastavlja, no nakon debakla u Strasbourgu nije isključeno da bi uskoro moglo dobiti svoj pravomoćni epilog. Izvjesno je, naime, da bi nakon iskaza vještakinje presuda ponovno mogla biti osuđujuća.
Ako postignu nagodbu s tužiteljstvom, okrivljenici mogu dobiti puno blaže, pa čak i uvjetne kazne. Novac za koji USKOK tvrdi da su ga izvukli iz Dinama ionako će morati vratiti. Menadžer Nikky Vuksan koji je prema optužnici surađivao s Mamićima nagodio se još lani. Dobio je uvjetnu kaznu – godinu dana zatvora uz rok kušnje od pet godina. Kako ni prema optužnici nije u malverzacijama s transferima igrača dobio novac, ni prema presudi nije morao ništa vratiti.
Vuksan je priznao da je dva puta pomogao Mamiću u dogovorima za izvlačenje. Prema USKOK-ovoj optužnici, u kojoj je Vuksan sada priznao svoju ulogu, Mamić je uz funkcije u Dinamu bio i suvlasnik tvrtke Corporate Adventage Limited koja je imala prijavljeno sjedište u Londonu. Upravo mu je ta tvrtka, sumnja USKOK, služila za izvlačenje novca iz Dinama. Vuksan je, prema sporazumu što ga je potpisao s USKOK-om, priznao da je s Mamićem i ostalima dogovarao i zaključivao ugovore na osnovi kojih su određeni igrači neosnovano dobili pravo na isplatu 50 posto budućeg transfera, iako je taj novac zapravo trebao pripasti Dinamu. Zbog tog dogovora Vuksanu je na teret bilo stavljeno pomaganje Zdravku Mamiću. Prema optužnici, klub iz Maksimira na taj je način oštećen za najmanje 18.825.686 eura, 500.000 funti i 200.000 američkih dolara.
Ekonomska prava
USKOK tvrdi da su Mamići te Vrbanović, Stipančić i Krota taj novac podijelili među sobom, dok je Dinamo neosnovano obvezan za plaćanje iznosa od još 7.350.000 eura odnosno 55.833.028 kuna. Među spornim ugovorima o podjeli transfernog obeštećenja bili su, navodi se u optužnici, ugovori Boštjana Cesara, Ante Ćorića, Nikole Mora, Tina Jedvaja, Matea Kovačića i Alena Halilovića. Vuksan je, kako je priznao, pomogao Mamićima da sklope ugovore na osnovi kojih se trebao izvlačiti novac iz transfera Dinamovih igrača Ante Ćorića i Nikole Mora.
Ante Ćorić tada je još bio maloljetan pa je Mamić njegovu ocu 2014. ponudio ugovor prema kojem je Vuksanov DigiSport postao njegov ekskluzivni menadžer na sedam godina. Ćorić je zauzvrat sva ekonomska prava trebao prepustiti tvrtki koju je uz Vuksana vodio i Mario Mamić.
Iako je prema ugovoru DigiSport trebao platiti Anti Ćoriću 30 tisuća eura, to se, priznao je Vuksan, nikada nije dogodilo, već je Mario Mamić Ćorićevu ocu posudio taj iznos. Na osnovi spornog ugovora DigiSport je trebao dobiti 50 posto od transfera Ante Ćorića u drugi klub, ali sama isplata optužnicom nije obuhvaćena.
To isto dogodilo se i u slučaju tada još maloljetnog igrača Nikole Mora. S njim i njegovim ocem sklopljen je ugovor prema kojem je Vuksanov DigiSport postao igračev menadžer. Osim toga, ostvario bi i pravo na podjelu transfernog obeštećenja. Sporan je, prema optužnici, i novac isplaćen iz Cesarova transfera u Olimpique 2008. godine, no to su, tvrdi USKOK, Mamići odradili sa Sandrom Stipančićem. Nedugo nakon Vuksana nagodio se i Igor Krota. On je kažnjen radom za opće dobro, a Dinamu je morao vratiti gotovo 100 tisuća eura. Možda uskoro doznamo na kakvu će kaznu pristati Mamićev sin.
Jasenka Kovač / 7Dnevno.hr
Foto: Marko Todorov / CROPIX
