U tišini, bez pompe i svojih prepoznatljivih medijskih nastupa, bivši gazda Dinama Zdravko Mamić provodi ljeto u svojoj drugoj domovini, Bosni i Hercegovini, u koju je pobjegao od hrvatskog pravosuđa, odnosno od presuda iz Osijeka u kojem je, kako je sam tvrdio, podmićivao suce, što po svemu sudeći nije utjecalo na njegovu presudu. Zbog toga se Mamić skrasio u Međugorju.
Iz onoga što se posljednjih godina moglo čuti o njegovu životu u Hercegovini dalo se zaključiti da Maminjo u svojoj drugoj domovini uživa status nacionalnog heroja i velikog biznismena čiji potezi ne prolaze nezapaženo. No s vremenom se po Hercegovini počelo govoriti kako se Mamiću strah uvukao u kosti i kako nije čudno što od prvog dana sa sobom vodi zaštitare. Teško da će mu ti kršni momci pomoći ako se pokažu istinitima glasine da je nedavno primio ozbiljnu prijetnju da će ga u gepeku prevesti u Metković te izručiti hrvatskoj policiji ako ne stane sa solarnim energetskim biznisom koji razvija već nekoliko godina i u koji ulaže svoj kapital. Zbog toga se strah uvukao u kosti bivšeg gospodara hrvatskog nogometa koji je, šuška se po Hercegovini, ondje mnogim moćnicima stao na žulj.
Vidljivo je to i iz napisa portala Hercegovina.info koji je ovih dana objavio vijest da je Građevinski županijski inspektorat zapečatio ilegalnu trafostanicu na Slipčićima kod Mostara koja je izgrađena u sklopu postrojenja Zdravka Mamića. Nije to prvi put da službe u BiH pečate Mamićeve trafostanice, već je to učinjeno i ranije na Međinama. Na tim je lokacijama Mamić jedan od glavnih investitora, solarno postrojenje u Spličićima izgradio je nakon Zvirovića i Međina, a u pripremi je i postrojenje na Vionici nadomak Čitluka.
Lovačko društvo
Ilegalna trafostanica inače je izgrađena kao dio solarnog postrojenja investitora Plavo sunce iz Čitluka, tvrtke u vlasništvu Mamićeve kćeri Ive Mamić, koja je dobila koncesiju za gradnju solarnog postrojenja na Spličićima koja glasi na tvrtku Ecco solar energy iz Čitluka. Tu, međutim, ovoj priči nije kraj. Naime, Premier Energy d.o.o. Čitluk u vlasništvu je Premier kladionice te također ima u planu gradnju solarnog postrojenja na tom području, za koje je zainteresirana i tvrtka Majsko sunce u vlasništvu Mamićeve nove partnerice Jelene Planinić. U kontekstu ove priče vrijedi spomenuti i 161. hitnu sjednicu bivše vlade Hercegovačko-neretvanske županije na čijem je čelu bila Nevenka Herceg, na kojoj je donesena odluka o dodjeli koncesije za jednu od tvrtki Zdravka Mamića za gradnju solara na Spličićima kod Mostara. Ono što problematizira i spomenuti medij jest to što su Mamićeve tvrtke dobile koncesije za gradnju solarnih postrojenja na šumskom državnom zemljištu na području Spličića. Za pretvorbu šumskog državnog zemljišta u građevinsko dozvolu je izdao Grad Mostar predvođen aktualnim gradonačelnikom Mariom Kordićem, međutim, u priču se uključio Ustavni sud Bosne i Hercegovine koji je takve pretvorbe državnog šumskog zemljišta okarakterizirao kao neustavne te je naložio ministarstvu poljoprivrede i županijama da ponište sva takva rješenja.
Mamić je, spretan kakav jest, u Hercegovini financirao i posjećivao različite manifestacije, pa i lovačke večeri, gdje su mu društvo pravili brojni lokalni političari. Ni vodstva lovačkih društava nisu imala ništa protiv nestanka hektara lovnog područja u Hercegovačko-neretvanskoj županiji pod solarima, unatoč tomu što imaju koncesiju na lovišta u trajanju od deset godina pa su primjerice na lovištu na koje Lovačko društvo Jarebica iz Mostara polaže pravo do 2025. godine dodjeljivane koncesije za gradnju solara. Lovci su tako ostali bez prostora, divljač je otišla, a vodstvo lovačkog društva koje se sastajalo s Mamićem na to se nije žalilo.
Energetska dozvola
S Mamićem se svojedobno družio i bivši premijer Vlade HNŽ-a Nevenko Herceg, čija je vlada na sjednici održanoj krajem ožujka 2023. godine utvrdila opći interes za izgradnju trafostanice na području Međina i Spličića, odnosno ondje gdje Mamić u solare ulaže milijune.
U razvoju novog biznisa, u koji se upustio znajući da u Dinamu za njega nema mjesta, Mamić je očito mnogima stao na žulj, a od izručenja u Hrvatsku navodno ga spašava samo njegova Jelena, no pitanje je je li se zamjerio lokalnim mafijašima ili je stao na žulj ekipi iz energetskog sektora koja, kako nam kažu, ima dogovore s Kinezima i Turcima.
Navodno Mamić više nije u idiličnim odnosima ni sa šefom HDZ-a BiH Draganom Čovićem. Je li i njih udaljila energetika, teško je reći, no poznato je da se svojedobno u biznis sa solarima uključivao i Čovićev zet Davorin Primorac, koji je pokrenuo Gospodarsko društvo NGP sa sjedištem u Teniskom centru Mostar. Ta je tvrtka podnosila zahtjev za izdavanje energetskih dozvola za izgradnju solarnih fotonaponskih elektrana na području Zvirića, gdje u istom biznisu sudjeluje i Mamić.
O energetici u BiH nedavno se raspisao i američki The New York Times, koji je objavio tekst o oslobađanju BiH od ruskog energetskog utjecaja. Izgradnjom južne interkonekcije BiH bi se spojila na plinovod u Hrvatskoj i oslobodila ovisnosti o ruskom plinu, pišu u tom mediju te dodaju da je jedna od ključnih smetnji tom projektu upravo šef HDZ-a Čović. On, naime, inzistira da novim plinovodom koji se tek treba izgraditi rukovodi tvrtka na čelu koje će biti netko koga predloži HDZ, a njezino bi sjedište trebalo biti u Mostaru. U tom kontekstu i američki medij podsjeća na kritike koje je Čoviću zbog toga uputio njihov državni tajnik Antony Blinken te naglašavaju kako i SAD i Europa zagovaraju novi plinovod za dovođenje plina u Bosnu i smanjenje opskrbe iz Rusije, a projekt stoji zbog sukoba među etničkim skupinama.
Predloženim plinovodom plin bi se dovodio iz Hrvatske, članice NATO-a i EU-a, kažu u New York Timesu i naglašavaju da bi on bio dug samo stotinu milja i stajao bi oko 110 milijuna dolara, što nije previše kada se zna da je za izgradnju Sjevernog toka, plinskog konektora između Rusije i Njemačke, bilo potrebno 15 milijardi dolara.
Prava pomama
“Rusija je često koristila svoju kontrolu nad energijom kao oružje protiv Ukrajine u godinama koje su prethodile invaziji u veljači 2022. i od tada ju je koristila za potkopavanje europskog jedinstva nudeći energetske ugovore zemljama poput Mađarske i Srbije. Rusija nema teritorijalne pretenzije prema BiH ili drugim balkanskim zemljama, a njezin glavni cilj bio je spriječiti ih da se integriraju sa Zapadom”, pišu u spomenutom mediju. Inače su glavni izvori energije u Bosni hidroenergija i lokalni ugljen, a prirodni plin iz Rusije čini manje od pet posto ukupne energetske mreže zemlje te pomaže u opskrbi velike tvornice aluminija i toplana koje zimi griju Sarajevo. Republika Srpska, predvođena Miloradom Dodikom koji redovito posjećuje Rusiju i sudjeluje na sastancima s predsjednikom Vladimirom Putinom, zagovornik je zasebnog projekta plinovoda koji bi povećao opskrbu plinom iz Rusije, a RS ima i vlastitu plinsku kompaniju Gas-Res koju kontroliraju etnički Srbi te rafineriju nafte koja je u ruskom vlasništvu, odnosno ovisi o ruskoj sirovoj nafti.
S druge strane, Čović tvrdi da podržava zapadni plinovod, no želi da ga kontrolira kompanija koju će voditi etnički Hrvati umjesto postojećeg bosanskog operatora, plinovoda BH-Gasa sa sjedištem u Sarajevu, koji vode Bošnjaci, kako to tvrdi Čović. Jedna od vodećih tvrtki u BiH koja se bavi energetskim biznisom jest i Bossgas Plin iz Tomislavgrada, s kojom se vlasnički povezuje aktualnog ministra gospodarstva Antu Šušnjara, a čiji su vlasnici i njegova braća Tomislav i Ivan. Riječ je o tvrtki koja je u BiH predvodnica u opskrbi propan-butan plinom, čistim propanom i svim vrstama tehničkih plinova. Bave se prodajom plinske opreme, projektiranjem i izvođenjem plinske instalacije te nude prodaju i distribuciju plina za kućanstva i industriju. Tvrtku je osnovao otac Zvonimir Šušnjar 1998. godine, a nakon njegove smrti pripala je sinovima koji drže po četvrtinu vlasništva, dok udio od 24,16 posto pripada tvrtki MAM iz Tomislavgrada u vlasništvu Mira Papića.
Glavna karika
Prije nekoliko godina vodeći trgovac struje u regiji Vuk Hamović u RS-u je dobio 133 hektara državnog zemljišta na kojem je izgradio 60 megavata snažnu solarnu elektranu vrijednu 100 milijuna maraka, a jedan od vodećih projekata je solarni park Nevesinje vrijedan 880 milijuna maraka.
Nije ni čudno što je u biznis u kojem se vrte toliki milijuni Zdravko Mamić uvukao pola obitelji. U Hercegovini je, naime, pokrenuo tvrtku Plavo sunce, IM Sunce, Zidinsko sunce i Ecco solar energy, o čijim se ulaganjima brine Iva Majić. Ulagačica u Majsko sunce sa 80 tisuća KM je Jelena Planinić, Mamićeva djevojka, koja je u toj tvrtki i direktorica. U poduzeća u koja su uključena njegova kći Iva i sin Mario Zdravko Mamić uložio je više od tri milijuna eura investirajući u obnovljive izvore. Iva većinski poslovni udio ima u tvrtki Plavo sunce, gdje je i prokuristica, osnivačica je tvrtke IM sunce u kojoj je direktorica i vodi ulaganja u zelenu energiju, a spominje se i kao osnivačica tvrtke Zidinsko suce iz Tomislavgrada. U Čitluku je s Renatom Koraćem osnivačica tvrtke Ecco solar energy te je po svemu sudeći uz brata Marija jedna od glavnih karika u očevu novom biznisu zbog kojeg on ovih dana strahuje i u neizvjesnosti dočekuje 29. kolovoza, kada bi trebala biti objavljena i europska presuda u njegovu slučaju.
Energetika je žarište etničkih sukoba u BiH, no najveću pozornost posljednjih godina u toj zemlji privlači zaokret prema obnovljivim izvorima energije, zbog čega već dulje vlada prava pomama za zemljištima po Bosni i Hercegovini. Cijena građevinskog zemljišta otišla je u nebo, a solarna groznica zahvatila je i bosanskohercegovačke ministre pa je u biznis ušao i ministar gospodarstva i poduzetništva Republike Srpske Vojin Mitrović, koji je preko supruge i njezina poduzeća Energy of the future iz Bijeljine tražio pod koncesiju 244 hektara zemljišta RS-a na lokaciji Hadžibegovo brdo u Bileći, za što mu je vlada u kojoj i sam sjedi dala suglasnost.
Elektrana Bileća solarna 1 trebala bi imati instaliranu snagu 140 megavata, a planirana je godišnja proizvodnja nepunih 190 gigavatsati struje. Obveza mu je da plati jednokratnu naknadu od 1,15 milijuna konvertibilnih maraka te 0,0055 km za svaki proizvedeni kilovat struje, a koncesija mu je dodijeljena na 50 godina. Vrijednost je investicije 230 milijuna maraka.
