Portal OTPOR.Media donosi intervju s Ivom Miličević, aktivisticom koja predano brani prirodne resurse i kulturnu baštinu predjela Poklečani, gdje se planira izgradnja Vjetroparka s dvadeset vjetroturbina ukupne snage 132 MW. U razgovoru, Iva nam otkriva brojne nepravilnosti u projektu, od nezakonitih prenamjena zemljišta i ugrožavanja izvorišta vode, do izostanka zakonom propisane Studije utjecaja na okoliš. Posebno naglašava kako lokalna politika ne štiti interese zajednice, već pogoduje investitorima, često na štetu “djedovine” koju vlasnici zemljišta smatraju neprocjenjivom.
Kritizira nedovoljnu transparentnost i pasivnost općinskih vlasti, kao i neadekvatne naknade vlasnicima zemljišta u usporedbi s europskim standardima. Ističe i širi problem – odnos prema prirodi, tradiciji i ljudskim pravima u političkom kontekstu Bosne i Hercegovine. Unatoč brojnim izazovima, ne odustaje od svog cilja – zaštite Poklečana i osiguravanja zakonite i održive realizacije svih projekata.
Kako ona vidi budućnost Poklečana, što poručuje lokalnoj zajednici i što traži od odgovornih institucija, pročitajte u nastavku ovog intervjuu.
Iva Vi ste inicirali niz aktivnosti glede ekološke zaštite predjela Poklečani, informirani smo i poduzetim pravnim aktivnostima, vidjeli smo i dokumentarac, što nam možete o tome reći ?
Zahvalila bih Vama i portalu Otpor.Media kao i svim medijima koji su prenijeli aktivnosti naše udruge u zaštiti prirode posebice u zaštiti predjela Poklečani, gdje se planira izgradnja Vjetroparka, sa dvadeset vjetroturbina jačine 132 MW. Mene osobno žalosti kada vidim kakav je odnos posuške politike koja potiče izgradnju vjetroparka bez zakonite procedure, i građana posušja koji sve šutke promatraju , ne želeći se suprostaviti toj pogrešnoj politici. Očito je da ne smiju se protiviti iz svojih egzistencijalnih razloga, jer očito je da onaj tko se suprostavi politici mora seliti iz ovih krajeva.
Možete li nam pojasniti taj dio koji se odnosi na izgradnju Vjetroparka Poklečani, bez zakonite procedure i pogrešne politike?
Kada kažem bez zakonite procedure onda mislim na odredbe koje određeni zakoni Europske Unije, Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine nalažu, kako bi se određena procedura provela sukladno tim zakonima. U ovom projektu VP Poklečani pobrkani su lončići. Lokalna politika nije ispoštovala zakonitu procedure. Navesti ću nekoliko primjera; Imovinsko pravni odnosi za zemljište koje je predmet koncesije nisu riješeni. Evo svjedoci smo podnesene kaznene prijave protiv svih sudionika u ovom postupku, zato što su nezakonito oduzeli zemljište Ukraskamen d.d. Posušje, radi se o 50 milijuna m2 zemljišta na predjelu katastarskih čestica Konjsko Bare. To je milijunska šteta koja je nanesena vlasnicima poduzeća Ukraskamen d.d. Nezakonita prenamjena zemljišta koja se otkupljuje za 1 do 5 eura po 1 m2., nezakonito ugrožavanje izvorišta vode, postoji tu niz nezakonitosti, a koliko se sjećam i Vi na portalu Otpor.media ste nedavno o tome pisali.
U Njemačkoj vlasnici zemljišta primaju oko 100.000 eura godišnje naknade za iznajmljivanje zemljišta za vjetroturbine, dok ovdje pokušavamo pregovarati samo 1 do 5 eura po kvadratnom metru. Općina je također ustupila svoja zemljišta, no postavlja se pitanje zašto nisu pregovarali uvjete koji bi omogućili da vlasnici zemljišta dobiju godišnju naknadu po vjetroturbini. Također, postavlja se pitanje zašto Općina nije tražila naknadu za svoja zemljišta, jer bi to omogućilo značajno poboljšanje prihoda za općinu. Time bi se otvorile mogućnosti za financiranje novih projekata koji bi koristili zajednici i poboljšali kvalitetu života svih njezinih stanovnika.
Zašto Općina nije ispregovarala bolje uvjete? Ako je cilj proizvodnja zelene energije, što je navodno u prvom planu, zašto investitor treba ostvarivati veći profit nego investitori u Njemačkoj? Za mene osobno novac nije prioritet; ‘djedovina’ nema cijenu. Međutim, postavlja se pitanje: radi li se ovdje o proizvodnji zelene energije ili o stvaranju što većeg profita za investitora na teret vlasnika zemljišta u Poklečanima? Oprostite to onda nije javni interes, već interes Elektroprivrede!
Jeste li Vi konkretno protiv gradnje Vjetroparka Poklečani ? Što je tu za Vas ključni problem ?
Ključni problem je taj što nije izrađena Studija utjecaja na okoliš koja je neophodna kako bi banke iz Europske Unije odobrile financiranje. U ovom predmetu Ministarstvo okoliša nije zakonito postupilo tvrdeći da ne treba studija utjecaja na okoliš. Projekat financiranja banaka iz EU, konkretno njemačke KFW banke i EIB Banke prelazi 190 milijuna Eura. Vlada Federacije BiH za to daje garanciju. U projektu postoji percepcija rizika, socijalni koji se odnosi na protivljenje lokalne zajednice i politički-nestabilna politička situacija u državi. U projektu Vjetroparka Poklečani socijalni dio je taj na koji ja sa svojim suradnicima ukazujem, a ukazujem da nitko nema pravo ugroziti život mještana zajednice. Prvenstveno upozoravam na udaljenost vjetroturbina od naselja, zatim udaljenost od kulturnih spomenika, stećaka, udaljenost od izvorišta vode i neprihvatljivost sječe stoljetnih stabala.
Nažalost, ovdje je također očito da ministarstva podržavaju investitora. Na primjer, investitor je podnio zahtjev za energetsku dozvolu i priložio odluku o urbanističkoj suglasnosti, iako ona nije pravomoćna jer je protiv nje pokrenuta tužba. Naša Udruga obavijestila je Ministarstvo za energetiku da se vodi tužba te smo zatražili da budemo obaviješteni o svim novostima u vezi s tim. Iako smo jasno upozorili na ovu situaciju, Ministarstvo je ipak izdalo energetsku dozvolu, a mi nismo dobili nikakve informacije ni odgovore na naš zahtjev. To je potpuno neprihvatljivo i pokazuje potpuni ignoriranje naših prava i interesa.
Kako vidite nestabilnu političku situaciju u državi ?
Svjedoci smo upravo danas u Domu naroda BiH da je došlo do krize vlasti, nestabilna politička situacija u BiH je konstanta. kada se spustimo na razinu Općinske vlasti u Posušju onda imamo za primjer kako ne trebamo raditi. Vi ste objavili niz dokumenata koje su potpisali lokalni posuški političari, koji su štetni za lokalnu zajednicu u Poklečanima, kao i za projekat Vjetropark Poklečani. Političari zbog svojih interesa na silu žele instalirati Vjetropark u Poklečanima, koji nije dobio dokumentaciju kako zakon nalaže. Opet se vraćamo na Studiju utjecaja na okoliš, za koju neka ministrica Nasiha Pozder navodi u rješenju da ne treba studija utjecaja na okoliš, obrazlažući da projekat neće imati značajan utjecaj na okoliš. Tko je sada tu lud? Banke EU neće odobriti financiranje bez te studije, bez obzira koliko pojedinci iz tih banaka budu korumpirani, i budu u sprezi s političarima koji makinacijama izrađuju nezakonita rješenja, uvijek postoji revizija. To bi bilo kratko obrazloženje nestabilne politike i situacije.
Jel nam možete prokomentirati politiku posušja kako ne treba raditi ?
Posuški političari znaju zapjevati hercegovačku himnu “kamen, krš i maslina – Moja Hercegovina” . Isti ti političari prodaju zemljište Didovinu na Poklečanima, po cijeni od 1 do 5 Eura po 1 m2, koju je odredio neki sudski vještak prezimena Kraljević. Naravno uz cijenu zemljišta ide i sinekura – posao članu obitelji u nekom od javnih poduzeća. Upravo ti “korumpirani” političari u sprezi s socijalno ugroženim građanima, koji nemaju izbora, moraju odraditi posao, dolaze do zemljišta u poklečanima za judine škude. Oni se za politiku moraju odreći didovine, izvora vode, šume i svega svetoga što im je u načelu kršćanske vjere bilo dodijeljeno sakramentima koje su primili.
Kako može Općina donijeti odluku o eksproprijaciji, a da nam investitor nije ponudio kupovnu ponudu, što je zakonski propisano? Radi li Općina u interesu svojih stanovnika ili u interesu investitora?
Tijekom provjera utvrđeno je da Europska investicijska banka (EIB) ima svoje smjernice. Investitor i Općina nisu se pridržavali tih smjernica, a očito ih ni sama banka nije pravilno provjerila. Izgleda da neki ljudi nisu obavili svoj posao kako treba. To ne smije biti dopušteno.
Što je rješenje?
Živim u Munchenu, moja Didovina za mene je svetinja! Nije na prodaju! Rješenje je da posuški političari i sudci tih lokalnih sudova prihvate da postoje Zakoni kojih se mora poštivati. da smo svi pred tim Zakonima jednaki. Rješenje je da se izradi studija utjecaja na okoliš i taj Vjetropark dislocira od naseljenog mjesta, obiteljskih kuća, izvora vode, spomenika kulture i da se stoljetna stabla zaštite i ne sijeku. Živim i radim u razvijenoj europskoj zemlji, koja konkretno financira ovaj projekat, koja štiti temeljna ljudska prava svakoga čovjeka. Imam kontakte i neću dozvoliti da netko mimo zakona ugrožava moj Dom u Poklečanima.
Kako vidite Poklečane iz Munchenske perspektive ?
Poklečani – Rakitno – Posušje, to je moje utočište, to je moja duša, to je moj Dom. Mladen Grdović ima pjesmu – “Tu je moj Dom”. Trebali bi je poslušati, poučna je. Vidite vještak Kraljević je procijenio da naš Dom – zemlja u Poklečanima vrijedi 1 do 5 Eura po 1 m2. A kada bih ja radila procjenu svoga doma u Poklečanima on nema cijene, on je neprocjenjiv. U tomu se mi ljudi razlikujemo. Svatko od nas sve to gleda iz svoje perspektive. Ja kada dođem dole u Poklečane to je moje utočište, lječilište, ono nema komercijalne vrijednosti. Što je za svećenika crkva i oltar, to su za mene Poklečani i obiteljska stoljetna, kamena kuća, tu je moj dom, tu je u duši moj mir u kući kamenoj.
Na kraju, u ime portala OTPOR.Media, zahvaljujemo Ivi Miličević na izdvojenom vremenu i iskrenosti kojom je podijelila svoja iskustva, stavove i neumornu borbu za očuvanje prirodnih i kulturnih vrijednosti Poklečana. Njena odlučnost i predanost zaštiti zajedničkog dobra mogu služiti kao inspiracija i primjer svima koji vjeruju u pravdu, zakonitost i očuvanje “djedovine.” Neka ovaj intervju bude podsjetnik na važnost aktivnog sudjelovanja u zajednici i hrabrog suprotstavljanja nepravdi.
Ivan Kovačević / OTPOR.Media
