Kao što je najavljeno, u četvrtak, 23. siječnja, pod točkom 9. dnevnog reda, Skupština ŽZH glasat će o prijedlogu Zakona o izmjenama Zakona o zaštiti obitelji s djecom (skraćeni postupak). Ovaj zakon, koji je dosad bio jedan od rijetkih pozitivnih primjera u politici ŽZH, propisuje naknadu u iznosu od 70% minimalne plaće za obitelji s troje i više djece, što bi trenutačno iznosilo 700 KM. Prethodna Vlada ŽZH ovim je zakonom vezala naknade uz minimalnu plaću u Federaciji BiH kako bi zaštitila obitelji od inflacije i spriječila političke manipulacije.
Ali nova Vlada ŽZH na čelu s Predragom Čovićem odlučila je uništiti ovaj zakon. Unatoč višim prihodima županije, njihov prijedlog sramotno smanjuje naknadu na 50% minimalne plaće, odnosno 500 KM, i to kao “velikodušni” minimum! Dakle, čak i kad minimalna plaća raste, obitelji ostaju zakinute. Što ovaj čin jasno pokazuje nebrigu za budućnost većih obitelji.
Suočeni s valom kritika građana i strahom od javne osude, posebno unutar vlastitih redova HDZ-a, Vlada pokušava oprati ruke i unaprijed opravdati svoje prljave poteze. Predsjednik Vlade, okružen ministrima kao “paravanom”, dan prije sjednice sazva tiskovnu konferenciju kako bi medijima servirao svoju verziju “istine”. Pokušao je ovaj čin prikazati kao nešto pozitivno, očekujući pljesak od javnosti, dok su zapravo mnogi svjesni da se radi o običnoj manipulaciji.
Još je šokantnije na što se sredstva, otkinuta od obitelji preusmjeravaju. Vlada namjerava “počastiti” Sveučilište u Mostaru, instituciju koju vodi kriminalna hobotnica na čelu s rektorom Zoranom Tomićem koji unatoč ogromnoj plaći i pohlepi čak krade struju za svoju velebnu vikendicu.
Dok studenti unaprijed plaćaju semestar, nitko ne zna gdje nestaju milijuni. Profesori su potplaćeni, dok kriminalci u menadžmentu ulažu sada iu solarne panele i privatne biznise. Je li Predrag Čović ljubomoran na to što nije dobio “rektorove žezlo” kao njegov prezimenjak Dragan Čović, pa bi ga možda i on da dobije dokazujući to svojim sluganstvom ili je tako naredio dobitni žezla?
Još jedan zanimljiva stavka leži u činjenici da ŽZH troši oko 101 milijun KM, ili 60% proračuna, na plaće proračunskih korisnika. Ovaj podatak jasno oslikava razinu uhljebljivanja – stranačke i rodbinske veze gdje trpaju višak zaposlenih u državne institucije, često na izmišljena radna mjesta. Ministri si dodjeljuju vojske savjetnika, tajnika, službena vozila svi imaju a koja koriste za privatne svrhe, dok narod, čiji novac troše, ostaje prepušten na njihovu milost.
Kako god bilo, ovaj trenutak bit će zapamćen. Ostat će zapisano tko je glasao za narod, a tko je izdao njihove interese. Nije to samo pitanje zapisnika Skupštine, već pitanje obraza i poruke koju šalju svakom građaninu ŽZH. Ako ruše ovaj zakon, ruše povjerenje naroda i otvaraju vrata za daljnju devastaciju socijalnih prava. Hoće li zastupnici stati uz narod ili će još jednom pokazati da im je jedina briga kako napuniti vlastite džepove?
Mili Marušić / OTPOR.Media