Jedan od prvih poteza Milorada Dodika po povratku na vlast u Republici Srpskoj 2006. godine jeste izmjena Zakona o privatizaciji državnog kapitala. Razlog biva uskoro poznat. Potpisan je protokol o prodaji naftne industrije Republike Srpske. Rafinerija nafte u Brodu, Rafinerija ulja u Modriči te distributivno poduzeće ”Petrol” su prodate za 236 milijuna KM ruskoj kompaniji NeftGazinKor.
Ugovor o prodaji zaključen je 02.02.2007. godine, a Zakon o uvjetima prodaje akcija poduzeća iz oblasti naftne industrije RS je donešen 28.02.2007. godine, a stupio na snagu 08.03.2007. godine, što ukazuje da je Zakon prilagođen već zaključenoj prodaji!
NeftGazinKor je prihvatio obaveze da će vršiti godišnju preradu 4,2 milijuna tona, 130.000 tona ulja i maziva, plasirati derivate putem distributivnog poduzeća, izgraditi prugu od Rafinerije nafte Brod do Rafinerije ulja u Modriči, kao i da će zadržati postojeći broja radnika, piše Zurnal.info.
Sve te ugovorne obaveze godinama poslije su zaboravljene. Što je još točno pisalo u tekstu ugovora nije poznato jer je proglašen tajnim. Kao što je ostala i tajna vlasničke strukture. Prema dostupnim podacima, kompanija NeftGazinKor 40% je u vlasništvu ruske državne kompanije Zarubežnjeft, preostalih 60% vlasništva ravnomjerno je podijeljeno na 3 pravna lica, od kojih je jedno registrirano u “offshore zoni” na Britanskim Djevičanskim otocima.
Tri godine nakon privatizacije Rafinerije u Upravnom odboru „Njeftegazinkora“ našao Duško Perović, aktualni šef Predstavništva Republike Srpske u Ruskoj Federaciji, koji se na toj funkciji zadržao nepunih godinu dana, pokazuju dokumenti do kojeg je došao portal Capita. Perović je bliski Dodikov suradnik i čovjek od ogromnog povjerenja za veze sa Rusijom, kako u ovom poslu tako i sa Rašidom Serdarovim oko Rite Ugljevik. Slijedom toga, našao je svoje mjesto i na “crnoj listi” SAD-a.
Tako je „spin“ Dodikove vlasti da je Rafineriju Brod kupila ruska državna kompanija negiran. Kupac je dakle Njeftgazinkor u kojem državna kompanija „Zarubnježneft“ ima samo vlasnički dio, dok su većinski imale tri firme nepoznatih vlasnika, koji su sa 60% vlasništva praktično upravljali rafinerijom. Postojali su navodi kako su ti vlasnici osobe iz vrha vlasti RS, a tako nešto jednostavno nije bilo moguće bez upetljavanja Milorada Dodika.
KREDITI ZA IZVLAČENJE NOVCA IZ BIH
Rafinerija je odmah opterećena kreditima po „ruskom receptu“. Novi vlasnik, tko god on ili oni bilo, odmah navodnu investiciju pretvaraju u kredit. Analiza „Transparency Internacionala“ pokazala da je Njeftegazinkor doznačio Rafineriji nafte zajmove pod lihvarskim uvjetima. Prvi zajam iznosio je 40 milijuna eura, a drugi 72 milijuna eura, uz visoku kamatnu stopu od 12%. Rafinerija bi trebalo vlasniku da plati i penale u slučaju kašnjenja u i to 120.000 eura za svaki dan kašnjenja!
S druge strane, Vlada RS nije predvidjela penale ukoliko kupac ne bude ispunjavao obaveze iz ugovora!
Potom su Rusi odlučili da se izvrši umanjenje kapitala i to smanjenjem broja dionica. Međutim, nakon ove odluke, kako je pisao portal capital.ba, Rusi će u Rafineriju unijeti 72,5 milijuna eura u cilju dokapitalizacije. S tom dokapitalizacijom ruski NeftegazInKor postaje vlasnik više od 90 posto dionica, što im omogućava da donesu odluku o “skidanju” kompanije sa Banjalučke burze. Tih spomenutih 72,5 milijuna eura biti će potom “doznačeno Vladi RS na ime gašenja komercijalnih dugova rafinerije”. Znači, s istim novcem će se izvršiti i dokapitalizacija i povećanje vlasničkog udjela i potom pokrivanje komercijalnih dugova koje je Dodikova Vlada preuzela na sebe!
Dan kasnije, ista metoda smanjenja kapitala i pokrivanja gubitaka primijenjen je u banjalučkoj naftno-distributerskoj kompaniji Petrol. Posebni gubitnici u ove dvije transakcije bili su mali dioničari, ostavši bez više od pola vrijednosti dionica.
„Rafinerija je izmirila sav dug prema firmi „Crodux“ hrvatskog haškog optuženika Čermaka. Kroduks je naplatio neku tko zna kakvu masnu cifru, pa recimo firma Galaksi čuvenog Hadžijeva koji je ranije bio u Rafineriji i ona je naplatila svoja potraživanja, pa je sva potraživanja naplatila neka firma koja je bila registrirana u Linthenštajnu, a radi se u stvari o potraživanju Banjalučke banke koja je plasirala kredit u Rafineriju pa je bivši vlasnik kad je prodao banku Unicredit grupi potraživanje Rafinerije odnio sa sobom, prenio na novo pravno lice u Linhteštajnu i to pravno lice je naplatilo sav dug. Sve je to platila Vlada RS koja je to u stvari očistila prije privatizacije“, govorio je u to vrijeme Dodikov oporbenjak Dragan Čavić.
Deset godina kasnije “Crodux” koristi stari produktovod iz Hrvatske koji vodi do Rafinerije Brod da pod izlikom remonta položi novi plinovod. Kako su za Žurnal rekli poznavatelji ove oblasti, umjesto najavljenog promjera Φ200, on ima Φ400 što je puno više nego što rafineriji treba. Ovakav plinovod se može smatrati doslovno kao krak novog plinovoda koji iz Hrvatske ulazi u BiH!
„Zahvaljujem Putinu što je prepoznao projekt za Brod“, kliktala je polovinom 2019. godine tadašnja predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar – Kitarović, nakon potpisivanja sporazuma za projekat „Opskrba prirodnim plinom Rafinerije nafte Brod“. Sve je rađeno pod izlikom da će plinifikacijom rafinerije biti smanjeno zagađenje koje produktira te ugrožava teritoriju Hrvatske, prvenstveno Slavonski Brod.
Ispostaviti će se da je to bio tek izgovor da se zaobiđe sudjelovanje institucija države Bosne i Hercegovine za davanje suglasnosti priključenja na plinski sustav Hrvatske. Ugovor sa firmom „Crodux“ predviđao je da će Rafinerija Brod, odnosno njen vlasnik firma „NeftGazinKor“ kojom upravlja ruski „Zarubežnjeft“, platiti troškove kapitalnih ulaganja u plinovod te se narednih deset godina osiguravati plinom koji „Crodux“ nabavlja – iz Rusije.
Miloradu Dodiku, koji se godinama protivio projektu izgradnje plinovoda Brod-Zenica, ovaj ulazak „na mala vrata“ plinskog sustava Hrvatske ne smeta, jer tako pogoduje „ruskoj braći“.
RAFINERIJOM VLADA FIRMA SA JEDNIM ZAPOSLENIM
NeftGazinKor je 2008. godine u Banja Luci osnovao firmu Optima Grupa, kako bi kontrolirali ulaz i izlaz sirove nafte i ostalih roba.
Novinar portala Capital je istražujući ruske baze podataka došao do informacije da je Rusko vanjsko-ekonomsko udruženje „Zarubežnjeft“ 2022. godine potpuno izašlo iz vlasništva „Njeftegazinkora“. Drugo, akciono društvo „Zarubežnjeft“ značajno je smanjilo udio, te sada imaju tek nešto više od 20 posto udjela, dok su prije imali više od 50 posto „Njeftegazinkora“ službenog vlasnika Naftne industrije Srpske. Ono što još više budi sumnju u ozbiljnost namjera ruskih vlasnika je da su prema svim javnim ruskim bazama podataka, osnivači „Njeftegazinkora“ potpuno nepoznati, te da ova kompanija ima zaposlenu samo jednu osobu.
To znači, piše Capital, da je većinski vlasnik kompletne naftne industrije Republike Srpske pravno lice koje ima zaposlenu samo jednu osobu!
U međuvremenu, akumulirani gubitak poduzeća iz sastava Optima Grupe prešao je 2,6 milijardi KM!
„Znamo da Optima godinama posluje na tržištu usprkos značajnim gubicima koji su premašili vrijednost kapitala i stvarno je pitanje za istražne organe tko je od svega toga imao korist jer Optima kako smo vidjeli u revizorskim izvještajima najviše duguje povezanim osobama. Zato ne možemo govoriti o tome da je Republika Srpska profitirala“, kazao je za Capital Srđan Traljić iz TI BiH.
Već šest godina, od havarije postrojenja, prerada goriva u Rafineriji Brod je na minimumu, glavnina prihoda ostvaruje se točenjem plina. Prema izvještaju Banjalučke burze, Rafinerija brod je prošlu godinu završila sa gubitkom od oko 60 milijuna maraka, a sveukupni dug premašuje 800 milijuna. Od više od 1300 radnika u trenutku privatizacije, ostalo ih je nešto više od 300.
Prema revizorskom izvještaju iz 2022. godine Rafinerija „Zarubežnjeftu“, „Njeftegazinkoru“ i „Optimi“ duguje po osnovu dugoročnih i kratkoročnih kredita, kamata i uplaćenih avansa više od pola milijarde maraka.
To je deset puta više od gubitka (57,8 mil.) koji je imala Rafinerija nafte 2006. godine prije dolaska Dodikovih Rusa. (nastaviti će se)
Amerildo Gutić / Zurnal.info
