U zemlji gdje se zasluge mjere po broju mandata, stručnost po duljini staža, vijest da bivši načelnik i građevinski inspektor Ante Bošnjak odlazi u mirovinu mogla je biti razlog za slavlje. Jedno „govno“ manje na općinskom proračunu, rekli bi zlobnici. Ali kod nas slavlje uvijek kratko traje— naši birokrati ne odlaze u povijest, nego se vraćaju kroz „ugovore o djelu“, pa bi jednog dana mogli dobiti čak i zakon o očuvanju političkih fosila jer kako pustiti takve talente da propadaju u mirovini? Antine vještine trebamo do njegove smrti, a može i nakon toga!

U tom duhu predlažem da portirnica na ulazu u općinu bude pretvorena u mauzolej. Tamo bi se, poput Lenjina na Crvenom trgu, čuvalo kremirano tijelo Ante Bošnjaka. Trg ispred općine, koji je prvotno zamišljen kao Trg Fra Grge Martića, trebao bi nositi ime Trg Ante od Bošnjaka na kojem bi bio Antin kip u prirodnoj veličini. Vjerujem da ni Fra Grga ne bi imao ništa protiv — zna on koliko nas je Ante zadužio i ti „dugovi“ nisu samo metaforički. Svakodnevno iz njegove ere iskoči neki novi kredit, nova obveza, nova rupa u proračunu — naslijeđe koje građani plaćaju bez pitanja. I to više nikoga ne iznenađuje.

Jednako ne iznenađuje ni video u kojem Ante Bošnjak zabranjuje djeci igranje nogometa na igralištu memorijalnog centra — projektu koji je Hrvatska vlada financirala s najmanje 70.000 eura, uz dodatne donacije udruga, županija, gradova i pojedinaca. Općina Posušje 2018. godine taj centar uvrstila je u kapitalne investicije s procjenom troška od 184.000 KM, te dala zemljište za izgradnju.

Memorijalni centar nosi ime po vitezu Mili Bošnjaku, pripadniku 3. Imotske bojne, koji je dao ono najvrjednije — svoj život. Bio je tihi, nasmijani momak koji je trenirao u kutu dvorane i uvijek imao vremena za djecu koja su zadivljeno gledala njegove sportske vještine. Njegova veličina ne može se opisati riječima i svako tko ga je barem malo poznavao nosi ga u srcu.

Zato se svi s pravom trebamo upitati: Zašto se pljuje po njegovoj žrtvi? Zašto se pljuje po žrtvi svih mladih ljudi koji su dali živote za naše bolje sutra?

Je li Posušje s ovakvim službenicima dočekalo to bolje sutra? Jesu li Hrvati u BiH dočekali to obećano sutra — ili nas varaju na svakom koraku? Svakim danom nas je sve manje, a oni koji nas vode sve su pohlepniji, nezasitniji, ljigaviji. Mislimo li možda da će nas njihova lažna domoljubna retorika spasiti?

Čije interese zastupaju naši političari? Čije interese zastupa Dragan Čović kada poručuje „čuvajte Republiku Srpsku“, dok su Hrvati u njoj postali statistička pogreška? Hrvati RS-a, srednje Bosne, Posavine, istočne Hercegovine — prodali su kuće i imanja u bescjenje, iselili iz svojih domova, ostavili kosti svojih predaka. A on? Postao je jedan od najbogatijih ljudi ovih prostora. Sve to za 20 godina vladavine HDZ-om BiH, za koga? Za narod koji je raseljen, osiromašen, ugušen u tišini. Dragan je privatizirao sve javne firme s Hrvatskim predznakom, sve naše prirodne resurse kao što je privatizirao i HRVATSKI NARODNI SABOR. Dragan Čović i HDZ privatizirali su i naš nacionalni identitet, tako da ako niste iz HDZ-a, niste Hrvat. Gledajući 20 godina unatrag, to mu ne bi ni uspjelo bez podrške alkoholičara Željka iz Sarajeva. Sigurno je gotovo 100 %, da je Željko Čovićev politički projekt. Kada vidite grb plemenite obitelji Dragana od Čovića i cijeli taj „preserans“ koji radi oko sebe od instaliranja svoga kadra u sve pore našeg živote pa na dalje, možete zaključiti samo i poslije TITA, TITO. Političari poput njega ne misle na svoj narod, opsjednuti su sami sobom. Budući da se političari i dužnosnici kod nas pretvaraju u legende, istinske žrtve — poput Mile Bošnjaka — brišu se iz kolektivnog pamćenja. Mile, mladić koji je dao ono najvrjednije u obrani Zadra, danas je zamaskiran politikom u kojoj portir ima više utjecaja nego vitez, politikom u kojoj „metuzalemi“ ne daju mladim ljudima da žive i dišu! Politikom lažne demagogije prepune kriminala s krajnjim ciljem izumiranja jednog naroda.

Memorijalni centar posvećen jednom mladom vitezu pozornica je moći sitnih duša, a igralište koje treba slaviti njegov život zabranjeno je seoskoj djeci. U tom komadu betona ne smije biti zvuka života — samo birokratska tišina. Projekt u koji je potrošeno stotine tisuća naših maraka služi kao kulisa za osobnu samovolju nekolicine pojedinca.

Slijedom toga i nije neko iznenađenje predizborni video u kojem se lokalni HDZ-ovci šepure i hvale nečim što im ni po čemu ne pripada. Sve je to dio iste priče — režija ista, scenarij poznat, a ulaznice, kao i uvijek plaćamo mi, građani, iz vlastitih džepova.

Posebno dojmljivo šepurenje odvija se u Memorijalnom centru Vitez Mile Bošnjak, gdje se ti likovi diče “naslijeđem”, dok u isto vrijeme obitelji pokojnog viteza oduzimaju nekoliko kvadrata zemljišta koje je sposobni Ante Bošnjak još 2005. godine kako bi on to rekao — „uštimao“.

Za našeg viteza!

Mile, oprosti. Spominjem te ovdje jer si zaslužio više.

Posušje ti nikada neće moći uzvratiti ono što si dao — ni riječima, ni spomenicima, ni projektima. Hvala ti.

Za svaku pokazanu vježbu. Za svaki osmijeh. Za svako vrijeme provedeno s djecom.

Za strpljenje. Za veličinu koju si nosio bez pompe — samo s dobrotom.

Znam da si na nekom boljem mjestu.

I zato… Počivaj u miru, viteže naš. Tvoje ime živjet će dulje od svih njihovih lažnih mandata!

S poštovanjem Dino Tolić
Kontakt autora: [email protected]