“Touareg” u kojemu su se vozili čelni ljudi Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (BiH) u lipnju ove godine prodavao se za gotovo 35.000 maraka. Mirko Ivanković, poduzetnik iz Ljubuškog, u oglasu je naveo da je 12 godina star terenac u „top stanju“.
On ga je kupio 2023. godine od tvrtke za prodaju novih i rabljenih automobila „M.R.M. export-import“ iz Ljubuškog.
Generalni tajnik Vijeća ministara BiH deset godina ranije od iste tvrtke M.R.M. kupio je ovaj automobil, „Phaeton“ i dva Passata za gotovo 485.000 KM. Na licitaciji su ih kasnije prodali upravo toj firmi za 36.000 KM – iznos za koji se u to vrijeme na tržištu mogao prodati samo jedan od tih automobila, otkrivaju novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).
Godinu dana prije te prodaje Tajništvo je u servisiranje tih vozila uložio više od 27 tisuća maraka, a servise je obavljao upravo budući kupac – M.R.M.
Predstavnicima M.R.M.-a zbog toga na licitaciji nije bilo teško nadmašiti ponudu drugog ponuđača, sarajevske tvrtke „Oilmer“. Za M.R.M. rizika nije bilo, budući da su upravo oni prodali ta vozila Tajništvu i redovito ih održavali.
Kako je Vijeće ministara BiH ostalo bez dijela voznog parka, iste godine kupljeno je pet novih automobila za gotovo 530.000 KM – ponovno od tvrtke M.R.M. U tom je natječaju Tajništvo detaljno precizirao tehničke karakteristike traženih vozila i odredio rok isporuke od samo mjesec dana.
Na taj su način eliminirani drugi potencijalni ponuđači, među njima i tvrtka „ABC-1968“, čiji predstavnici tvrde da su preuzeli natječajnu dokumentaciju, ali su odustali od prijave jer su unaprijed znali da će biti odbijeni.
Uz to, Vijeće ministara u posljednjih 13 godina kupilo je još dva automobila u salonu M.R.M.-a. U tom razdoblju Tajništvo nije proveo nijedan natječaj za kupnju automobila u kojem posao nije dobila upravo ova tvrtka.
„Ako netko proda službeni automobil, pa zatim ponovno pobijedi na natječaju za održavanje i nakon toga opet otkupi ta ista vozila, a potom proda nova, upitno je koliko je sve to u skladu sa zakonom“, izjavio je Dževad Nekić, bivši glavni revizor Ureda za reviziju institucija Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH).
Nitko iz Generalnog tajništva Vijeća ministara BiH nije želio pred kamerom govoriti za novinare CIN-a. Razgovor je odbio i Robert Grubišić, direktor M.R.M.-a, kratko poručivši: „Mi radimo kako radimo, sve u skladu sa zakonom.“
Jedna firma za sve poslove
Mirko Ivanković, poduzetnik iz Ljubuškog, putem internetske stranice OLX prodavao je u lipnju 2025. godine automobil „Touareg V6“ za gotovo 35.000 maraka. Riječ je o službenom vozilu kojim su se od 2013. godine vozili predsjedatelji Vijeća ministara BiH.
Novinari CIN-a javili su se na Ivankovićev oglas, pregledali automobil i testirali ga. Očuvana unutrašnjost i uredan motor upućivali su na to da su vozilom upravljali profesionalni vozači te da je redovito održavano.
Kada su ga novinari naknadno kontaktirali i predstavili se, Ivanković nije pristao na razgovor pred kamerom, ali je kratko odgovorio putem Viber aplikacije: „Auto sam kupio jer mi se svidjelo.“
Tajništvo je ovaj automobil 2013. godine kupio za potrebe tadašnjeg predsjedatelja Vijeća ministara BiH Vjekoslava Bevande za 148.590 KM, o čemu je CIN tada pisao. Otprilike u isto vrijeme, na raspisanim natječajima od tvrtke M.R.M. kupljeni su i „Phaeton“ te dva Passata.
Državni revizori utvrdili su da je jedan od ta dva Passata kupljen tako da su u natječaju bile preferirane upravo njegove tehničke karakteristike.
Vozila su koristili deset godina prije nego što su odlučili prodaju organizirati putem licitacije. Cijelo vrijeme servisirana su i popravljana u ljubuškoj tvrtki M.R.M. Neposredno prije nego što su ih u svibnju 2023. oglasili za prodaju, u vozila je uloženo 23.906 KM.
Troškovi nisu prestali ni nakon što su automobili oglašeni za prodaju – dodatna servisiranja koštala su još 3.543 KM.
Potom su vozila prodana za 36.000 KM – po cijeni tek nešto višoj od ukupno uloženog iznosa u servise.
„Onaj tko je ulagao i održavao ta vozila, imao je veliku prednost kada je riječ o njihovoj kupnji. I mislim da ovdje doista postoji određeni sukob interesa“, smatra Nekić.
Miroslav Rupčić, sin i brat suvlasnika tvrtke M.R.M., nekadašnji je pomoćnik ministra obrane Federacije BiH i bivši direktor „Hercegovina osiguranja“. U drugoj polovini 2004. osuđen je na zatvorsku kaznu od pet godina i šest mjeseci jer je Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH (HDZ) preusmjeravao novac namijenjen Ministarstvu obrane Federacije BiH.
U presudi Suda BiH, među ostalim, navedeno je da je Rupčić u travnju 2001. godine, kao direktor „Hercegovina osiguranja“, tadašnjem visokopozicioniranom članu HDZ-a, a danas predsjedniku te stranke, Draganu Čoviću darovao Golfa vrijednog 56.900 KM.
Rupčić je tada svjedočio da je Čović prestao obnašati dužnost ministra financija te da mu je automobil bio potreban za osobne potrebe. Golfa je, kako je rekao, darovao „kao znak poštovanja prema tom čovjeku“.
Tenderi za M.R.M.
Tvrtka M.R.M. značajan dio svog prometa temelji na natječajnoj prodaji vozila javnim poduzećima i institucijama.
U posljednjih deset godina, poslujući s javnim institucijama i poduzećima u BiH, na ovaj je način ostvarila prihod od gotovo 78,5 milijuna KM. Jedan od najvjernijih kupaca bio je Generalni tajnik Vijeća ministara BiH, koji u tom razdoblju nije proveo nijedan natječaj za kupnju i servisiranje automobila u kojem posao nije dobila upravo ljubuška firma.
Nakon što je 2023. godine usvojen državni proračun, planirana je nabava vozila za urede predsjedatelja i Generalnog tajništva u vrijednosti 530.000 KM.
Raspisan je natječaj na koji se javila samo tvrtka M.R.M., prodavši četiri Audija i jedan Volkswagen za ukupno 529.908 KM. Cijena kupljenih vozila uklopljena je gotovo u lipu s planiranim iznosom, uz razliku od svega stotinjak maraka.
Prema mišljenju Dževada Nekića, to upućuje na mogućnost da su od dobavljača vozila prikupljeni podaci unaprijed jer bi u suprotnom bilo teško postići tako minimalnu razliku između procijenjenih vrijednosti i stvarne nabave.
Iako Zakon o javnim nabavama BiH nalaže jednako i nediskriminirajuće postupanje prema ponuđačima, u natječajnoj dokumentaciji bile su opisane detaljne tehničke karakteristike vozila – dužina i širina, međuosovinski razmak, snaga motora, zapremina prtljažnika…
„Kada u tenderskoj dokumentaciji navedete točne dimenzije i precizirate karakteristike poput sjedala ili upravljača, to može imati za posljedicu pogodovanje određenom proizvođaču ili modelu vozila“, kaže Nekić.
Tako je, primjerice, bilo i u slučaju specifikacija na temelju kojih je kupljen Audi A6 50 TDI. Tajništvo je zahtijevao ukupno 48 tehničkih karakteristika, među kojima minimalnu dužinu vozila od 4.900 mm, maksimalnu širinu od 2.120 mm te presvlake sjedala u kombinaciji tkanine i kože. Audi koji je ponudio M.R.M. zadovoljio je sve tražene uvjete.
Novinari CIN-a utvrdili su sličnosti i kod ostalih kupljenih vozila. Primjerice, međuosovinski razmak kupljenog Audija Q5 iznosi 2.819 mm – samo jedan milimetar kraće od maksimalno dopuštenog. U istoj je specifikaciji bilo navedeno da vozilo mora imati minimalnu dužinu od 4.680 mm, što gotovo u milimetar odgovara dimenzijama modela Q5.
„Audi A6“ i „Q5“ kupljeni su u paketu za 319.920 KM.
U drugom paketu istog tendera, Tajništvo je nabavio dva vozila – Audi A4 i Volkswagen Arteon – po cijeni od gotovo 210.000 KM.
Prva dva vozila bila su detaljno opisana u jednoj specifikaciji. Uz niz tehničkih zahtjeva, navedeno je da jedno mora imati ručni, a drugo automatski mjenjač. Iako su u drugim slučajevima tražili isključivo crna vozila, ovoga puta ostavili su mogućnost da jedno vozilo bude i sive boje. Na kraju su od M.R.M.-a kupili upravo takva – jednog crnog i jednog sivog Audija.
Za treće vozilo tražena je minimalna dužina od 4.860 mm, a Volkswagen Arteon uklopio se u tražene dimenzije s razlikom od samo šest milimetara.
Prema dostupnim informacijama, u tražene se dimenzije mogla uklopiti i Škoda Superb, no s obzirom na to da su u istom lotu bile „nacrtane“ i dimenzije koje odgovaraju modelu Audija A4, izbor potencijalnih dobavljača bio je znatno sužen.
Budući da je M.R.M. jedan od tri ovlaštena trgovca i servisera u BiH za „Audi“ i „Volkswagen“, mogao se javiti na natječaj i isporučiti vozila čije su specifikacije odgovarale modelima oba proizvođača. Tvrtka „Brčko Gas“ preuzela je natječajnu dokumentaciju, ali se nije javila s ponudom, dok su u „Porsche BH“ rekli da ne sudjeluju u javnim nabavama.
Ljubuška firma ispunila je i uvjet u vezi s isporukom vozila u roku od mjesec dana, a revizor Nekić to objašnjava ovako:
„Naravno da ste ograničili konkurenciju čim ste rekli 30 dana, ako unaprijed znate da se ta vozila ili slična oprema ne mogu isporučiti prije nekoliko mjeseci.“
Novinari CIN-a poslali su tehničke karakteristike vozila iz tog tendera Generalnog tajništva svim ovlaštenim autokućama u BiH, uz pitanje jesu li 2023. godine imali u ponudi, na lageru ili su mogli nabaviti vozila koja odgovaraju priloženim specifikacijama.
U „Hyundai Auto BH“ odgovorili su da nemaju, niti su ranije imali automobile koji bi odgovarali takvim tehničkim zahtjevima.
U „Porsche BH“ su naveli da, kao ovlašteni uvoznik za „Volkswagen“, „Audi“, „Seat“, „Cupra“, „Škodu“ i „Porsche“, nemaju uvid u pojedinačne natječaje na koje se javljaju ovlaštene autokuće jer sami u njima ne sudjeluju.
Autokuća „Nipex“ iz Tuzle, ovlašteni partner za prodaju VW i „Škoda“ vozila te servisiranje „Audija“, izjavila je da, čak i kada bi mogla nabaviti vozila s traženim karakteristikama, ne bi mogla ispoštovati rok isporuke od mjesec dana.
„Kad netko naručuje vozila, mi ne možemo reći hoće li stići za pet, šest ili više mjeseci. Ne znamo kada i u kojem roku će nam naručeno vozilo stići“, rekla je Sanja Dimitrijević, rukovoditeljica prodaje u „Nipexu“.
Tvrtka ABC-1968 također je preuzela natječajnu dokumentaciju, ali nije predala ponudu.
„Kad smo vidjeli da ne možemo zadovoljiti uvjete, nismo se dalje ni prijavljivali jer znamo da bismo bili odbijeni“, izjavio je Bakir Bucalo, direktor tvrtke koja prodaje vozila marke „Citroën“.
Veći troškovi puta nego servisiranja automobila
Redovni servisi i manje popravke mogu se činiti jednostavnima, osim kada se zbog svake intervencije službena vozila iz Sarajeva moraju voziti u Hercegovinu. Upravo je to bio uobičajen postupak za vozila Generalnog tajništva u proteklom desetljeću. Naime, sva vozila morala su se servisirati isključivo u firmi M.R.M.
Novinari CIN-a izračunali su da je Vijeće ministara BiH u posljednjih deset godina ugovorilo servisiranje svojih vozila u vrijednosti od oko 300.000 KM. Svi su poslovi dodijeljeni firmi M.R.M. kao jedinom ponuđaču.
Državni revizori utvrdili su da je Generalni tajnik 2024. godine, za servisiranje službenih audija i volkswagena pod garancijom, zaključio dvogodišnji okvirni sporazum vrijedan 43.428 KM. Natječajnu dokumentaciju tada su preuzela četiri potencijalna ponuđača, ali je pristigla samo jedna ponuda, i to ona koja je zadovoljila sve zahtjeve.
Komisija je prilikom evaluacije ponude utvrdila da udaljenost od sjedišta Generalnog tajništva do servisa iznosi 146 kilometara. Revizori su u izvještaju iz 2024. godine naveli da put do servisa i povratak ukupno iznose 292 kilometra, što stvara dodatne troškove koji nisu bili predmet javne nabave.
I ranije su upozoravali kako je Generalni tajnik u natječajnoj dokumentaciji odredio da je najniža cijena jedini kriterij za izbor najpovoljnijeg servisera, ne uzimajući u obzir putne troškove koji su često bili veći od samih troškova servisiranja.
„Navedeno proizlazi iz činjenice da je odabrani dobavljač udaljen više od 150 kilometara od sjedišta institucije te da su prilikom obavljanja servisa često indirektni troškovi (troškovi goriva, dnevnica i putni troškovi vozača i sl.) bili veći od izravnih troškova servisa“, stoji u Izvješću o financijskoj reviziji Generalnog tajništva Vijeća ministara BiH za 2015. godinu.
Nekić smatra da je takav izbor dobavljača „van svake pameti“ i suprotan principima racionalnog trošenja javnog novca jer se sredstva troše na neekonomičan i neefikasan način.
