Prošlo je točno godinu dana otkako je bujica kamenja i ruševina zatrpala Donju Jablanicu i odnijela 19 života.

U tih nekoliko minuta selo je nestalo, a obitelji su ostale bez svega.

Dok se ljudi i dalje bore s tugom, jedno pitanje i dalje odzvanja – jesmo li mogli spasiti više života?

U prvim satima nakon katastrofe, mještani su rukama premetali kamenje tražeći najbliže. Vatrogasci i spasioci pokušavali su prići zatrpanim kućama. No, ključni resurs – potražni psi – nije bio na terenu.

Iako je u prvim satima nakon nesreće procijenjeno da psi nisu potrebni, a kasnije i da BiH nema licencirane pse, upravo su oni mogli biti ključan faktor u brzom lociranju zatrpanih ljudi.

Međunarodni standardi

Prema međunarodnim standardima, procedure su jasne: teren se osigurava, dijeli u zone i u njega ulaze potražni timovi sa psima. Pas nanjuši trag, vodič potvrdi, a spasioci počnu izvlačenje.

Brzina pasa znači razliku između pronalaska živih i mrtvih. Potražni psi trenirani su da u ruševinama osjete i najslabiji trag ljudskog mirisa.

Znanstvene studije potvrđuju njihovu učinkovitost: jedan pas može pretražiti teren koji bi zahtijevao rad desetaka ljudi.

– Pas može nanjušiti osobu i na deset metara dubine, na mjestima gdje ljudi ni instrumentima ne mogu odmah doći – objašnjavaju stručnjaci.

To je tehnologija prirode koju nijedan uređaj ne može u potpunosti zamijeniti, dodaju.

U katastrofama postoji “zlatni sat” i “zlatnih 72 sata” – period u kojem je šansa da se spasi život najveća.

U Donjoj Jablanici ti sati su prolazili dok se raspravljalo jesu li psi potrebni.

Na teren su kasnije stigli i timovi iz susjednih država sa svojim psima. Oni su locirali nekoliko zatrpanih tijela, ali tada su šanse za preživljavanje već bile izgubljene.

Obitelji žrtava i danas se s pravom pitaju: „Da smo imali pse, bi li netko još bio živ?“

Rescue Paws – nada nakon tragedije

Upravo ta pitanja dala su snagu da se pokrene projekt Rescue Paws, iza kojeg stoji udruga Pomozi.ba.

Kako navode iz udruge, cilj je jasan – Bosna i Hercegovina mora dobiti vlastite licencirane potražne timove, spremne za hitnu reakciju.

Danas, godinu dana poslije, BiH ima pet timova u završnoj fazi obuke:

• Hilda Zuko i pas Nala (VD Vogošća)
  
• Marko Kraljević i pas Rea (GSS Široki Brijeg)
  
• Admir Poljo i pas Iko (VD Vogošća)
  
• Nenad Jovanović i pas Kia (GSS Bijeljina)
  
• Davorin Sekulić i pas Đurđa (VD Vogošća).

Intenzivna obuka

Od veljače treniraju prema međunarodnim standardima, a u studenome će upravo u BiH polagati prve IRO/FCI ispite. To će biti prvi put u povijesti da se jedno takvo polaganje održi u našoj zemlji.

Od veljače ove godine timovi prolaze intenzivnu obuku pod vodstvom međunarodno priznatih instruktora iz organizacije Pro K9 Sheeva. Trening se odvija po standardima IRO i FCI, a obuhvaća dvije ključne discipline:

• Potraga u ruševinama – situacije poput potresa, eksplozija ili urušavanja zgrada. Pas uči kretati se po nestabilnim površinama, pretraživati šupljine i signalizirati kada nanjuši ljudski miris.
  
• Potraga u prirodi – pronalazak nestalih osoba u šumama, planinama ili otvorenom prostoru, gdje pas može pretražiti ogromne površine daleko brže nego tim ljudi.

Svaki pas prolazi stroge testove izdržljivosti, poslušnosti i preciznosti.

Kod Sarajeva je izgrađen i prvi poligon za obuku pasa u ruševinama – jedini takav u regiji. Tu će se održati i polaganje ispita, ali i buduće obuke. Do sada su naši timovi morali putovati u inozemstvo; odsad će imati vlastito mjesto za trening.

Licencirani psi – povijesni trenutak

Ovo je povijesni trenutak. BiH će konačno imati priznate, licencirane pse – dio svjetske mreže spasilačkih timova.

Institucije su sada na potezu. Država mora:

• formalno priznati timove,
  
• uvrstiti ih u planove civilne zaštite,
  
• financirati njihov rad i održavanje.

Jer, kako ističu spasioci: „Psi mogu spasiti živote, ali samo ako im se dopusti da rade na vrijeme.“

Donja Jablanica rana je koja neće zacijeliti. Ali ona može postati i prekretnica.

Godinu dana poslije, BiH je na pragu da dobije ono što tada nije imala – vlastite licencirane potražne pse i prvi poligon za obuku.

Ako institucije iskoriste ovu priliku, sljedeća katastrofa neće ostaviti isto pitanje na usnama preživjelih: Jesmo li mogli učiniti više?

Ovaj projekt ne bi bio moguć bez podrške onih koji su prepoznali njegov značaj.

Posebna zahvalnost ide Vatrogasnom društvu Vogošća, kompanijama Pet City, Bosman, Jossera, Pretis te Općini Vogošća, koji su od samog početka stali uz ideju da BiH dobije vlastite potražne pse.

Poziv ostaje otvoren i za druge kompanije i institucije: pridružite se i dajte svoj doprinos projektu koji može značiti spašene živote u budućnosti.

OTPOR^.Media