Odluka Središnjeg izbornog povjerenstva BiH o poništenju rezultata izbora za predsjednika RS na 136 biračkih mjesta u 17 gradova u potpunosti je ogolila sramotne stavove člana SIP-a Vlade Rogića prema Izbornom zakonu BiH.
Rogić je, uz Irenu Hadžiabdić, bio među dvoje od sedam članova SIP-a koji su glasali protiv poništenja izbora. Međutim, obrazloženja zbog kojih su Rogić i Hadžiabdić bili protiv odluke SIP-a uvelike se razlikuju.
Iako je njihovo glasovanje protiv poništenja izbora poslužilo Miloradu Dodiku kao dodatni adut u tvrdnji da odluka SIP-a nije bila jednoglasna te da je navodno „iznuđena i nezakonita“, ta dva glasa protiv ne mogu osporiti dokumentirane i masovne izborne neregularnosti u Republici Srpskoj, koje Hadžiabdić nije ni osporavala.
Posebno zabrinjava, bez imalo pretjerivanja, sramotno ponašanje člana SIP-a Vlade Rogića.
Riječ je o osobi koja bi, po prirodi funkcije, trebala biti jedan od najsnažnijih stupova zaštite izbornog procesa, zakonitosti i prava građana da njihov glas bude valjano evidentiran i prebrojen.
Skoro 2.200 osoba glasalo bez važećeg dokumenta
Umjesto toga, Rogić je tijekom proteklih mjesec dana pri svakom pokušaju utvrđivanja istine o izbornim malverzacijama u Republici Srpskoj relativizirao teška kršenja Izbornog zakona te je praktično sugerirao da SIP ne bi trebao reagirati ni onda kada su dokazi o krađi očigledni.
Za Rogića nema razloga za poništenje izbora na biračkim mjestima na kojima je jednom kandidatu dodano 474 glasa, a drugome oduzeto 257.
Za Rogića nema ništa sporno ni u tome što je gotovo 2.200 osoba glasalo bez ijednog važećeg identifikacijskog dokumenta, premda je to izravno kršenje Izbornog zakona BiH.
Za Rogića je prihvatljivo i to da se jedna osoba potpisivala umjesto cijelih obitelji, glasajući u njihovo ime.
Rogić je čak i grafološko vještačenje doveo u pitanje, kao da je riječ o nečijem „mišljenju iz kafane“, a ne o stručno utemeljenom nalazu koji je potvrdio masovno krivotvorenje potpisa birača.
Nalaz vještaka pokušao je svesti samo na situacije u kojima se potpis na izvodu iz biračkog spiska razlikovao od potpisa na identifikacijskom dokumentu, relativizirajući sve pitanjem: „Koliko se nas isto potpiše na svakom dokumentu?“
Na taj način Rogić ne potkopava samo konkretan postupak, nego izravno urušava povjerenje u institucionalne mehanizme koji postoje upravo zato da bi se izborna krađa dokazivala i sankcionirala.
Napad na medije – zamjena teza umjesto odgovornosti
Još je poraznije što Rogić, umjesto da inzistira na rasvjetljavanju činjenica, napada medije nazivajući ih „takozvanom javnošću“ i optužujući za pritisak na SIP — čime zapravo poručuje da je problem u onima koji govore o krađi, a ne u onima koji su krađu počinili.
Taj narativ opasan je za svakoga tko vjeruje da su slobodni i pošteni izbori temelj demokratskog društva.
Rogić, koji svoje tvrdnje pokušava opravdati navodnim „targetiranjem“ gradova u kojima se izbori poništavaju, unatoč tome što su biračka mjesta odabrana na temelju dokaza, zagovara logiku prema kojoj bi SIP trebao biti nijemi promatrač izborne krađe, a ne njezin korektiv — što je izravno suprotno zakonu i svrsi institucije u kojoj sjedi.
Dodatnu težinu toj sramoti daje činjenica da je svoje obrazloženje iznio telefonskim putem, ne dočekavši reakcije kolega koje su argumentirano osporile njegove tvrdnje.
Nervoza zbog poništenja izbora i politička kalkulacija
Nakon toga, Rogićevi navodi gotovo su identični političkom pamfletu kojim je Milorad Dodik napao odluku SIP-a na konferenciji za medije. Rogićev nastup ostavio je dojam da više brine o izbornom rezultatu SNSD-ova kandidata nego o zakonitosti izbornog procesa.
Zato je legitimno i nužno postaviti pitanje ne samo Rogićeve profesionalne odgovornosti, nego i moralne podobnosti za obavljanje funkcije koja bi morala biti iznad svake sumnje i političke lojalnosti.
Jer, što uopće radi u SIP-u osoba koja se ne zalaže za poštene izbore i ne vidi problem u činjenici da su na pojedinim biračkim mjestima pokradene stotine glasova?
U tom kontekstu nije pretjerivanje reći da je Vlado Rogić postao simbol onoga što odvraća građane od povjerenja u izborni proces: relativizacije krađe glasova, napada na one koji upozoravaju na neregularnosti, zamjene teza i prikrivenog zagovaranja nekažnjivosti.
Zaključak
Iako su sve članove SIP-a izabrali zastupnici Parlamentarne skupštine BiH, nikada nijedan član Komisije nije otvorenije i bahatije od Rogića pokazao da više prati političke nego profesionalne standarde.
Rogić, dugogodišnji kadar HDZ-a BiH, u postupku provjere izbornih manipulacija u RS-u pokazao je veću brigu za interese SNSD-a — odanog političkog partnera njegove stranke — nego za to da se izborna krađa otkrije, sankcionira i time zaštiti izborna volja građana.
