U maloj hercegovačkoj provinciji, gdje se bajke i stvarnost sudaraju na svakom koraku, pojavio se lik zlog čarobnjaka Buće. Njegova čarolija bila je jednostavna: stvoriti privid reda i smisla, dok su iza kulisa cvjetali kaos, korupcija i glad.
Selo je poprimalo obrise naselja ali sve je to bila čarolija zlog čarobnjaka. Stanarima obližnje utvrde bilo je jasno o kakvom se zlotvoru radi te su potajno tražili način da ga smjene s vlasti i izgnaju s dvora. Zamislili, učinili… Buću su zamijenili mladim Antom Begom.
Na odlasku Bućo je bacio strašnu kletvu nad dvorom i provincijom. Svatko tko sjedne na njegovo prijestolje zbog kletve izgubit će razum. Tako je mladi beg ubrzo nakon imenovanja pod pritiskom kletve zaboravio tko je bio i odakle je došao. Provodio je dane ispred ogledala diveći se svom liku i vježbajući MIČI-GUZ pokrete. Na dvoru je vladao razdor, ljubomora, zavist i korupcija. Izvan zidina dvora sitna raja i kmetovi umirali su od gladi i bolesti. Teška nevolja sručila se nad pašalukom Ante Bega.
Među rajom kružila je priča da ih od kletve zlog čarobnjaka može spasiti samo čisto i nevino srce nekog dvoranina. Međutim odaje dvorca ispunjene su pohlepnim i zlim spodobama i svatko tko bi uselio među zidine zbog kletve bio bi začaran i opčinjen korupcijom i lagodnim životom na račun raje i kmetova. Gdje pronaći čisto i nevino srce koje će se žrtvovati za druge?
Godine su prolazile i kada su svi izgubili nadu pojavio se spasitelj. Milan Od Zla Paša, hrabri razbijač iluzije, čovjek koji je u jednom dahu proglasio: “Bućo je kriv!” I gle čuda: tama se razišla, sunce zasjalo, a Posušje se pretvorilo u rajski vrt pun djece, parkova i pjesme.
Je li to kraj bajke ili tek nova čarolija koja skriva stvarne krivce?
Po riječima Milana Zlopaše Branko Bago – Bućo kriv je za:
-Nepostojanje prostornog plana Posušje.
-Za izdavanje dozvola objektima koji po zakonu nisu mogli dobiti dozvole ili biti legalizirani.
Uz njega su sjedili Zoran Lončar i Tomislav Čutura, šutnja je bila njihov potpis. Time je HDZ-ova družina jasno pokazala da je Bućo idealan kandidat za političko spaljivanje: najslabija karika, savršena meta.
Milanova bajka možda ima više mašte nego priče braće Grimm, ali jedno je sigurno: dok god se krivnja svaljuje na jednog čovjeka, a kolektivna odgovornost nestaje u dimu, Posušje će ostati provincija pod kletvom, samo s novim čarobnjacima i starim trikovima.
Naravno, bajka se ne završava tu. Jer ako je Bućo jedini krivac, onda su svi ostali NEVINI. A to je najveća čarolija od svih: iluzija da se kriminal u Općini Posušje može oprati jednim imenom.
U bajci, Posušje je procvjetalo. No u stvarnosti, cvijeće je tek metafora za prikrivene ruševine, razrovane gradske ulice, zagušljivi zrak smoga, kanalizacije koja izvire u svakoj ulici, smeća i prljavštine. Metafora za prljavu vodu koja teče u cijevima vodovoda, kredite koje nitko ne vraća, arogantne i korumpirane javne službenike i sve ostale nedaće koje more naše sugrađane.
Ne branim u svom tekstu Buću jer on je ispao jedan obični beskičmenjak bez stava i garda. Bući ostavljam prostor da se brani, ne zbog mene, ne zbog Posušja, već zbog njegove obitelji.
Bućo, OTPOR. Media ti daje prostor, iziđi sa svojom verzijom priče i nemoj dozvoliti da te Milan Zlopaša i slični njemu okrive za sve svoje propuste.
Dino Tolić / OTPOR.Media
Kontakt autora: [email protected]
