Ako je prvi dio pokazao kako su zakoni u slučaju „Cernica“ savijani do pucanja, drugi dio pokazuje gdje su naposljetku završili – u kaznenoj prijavi Financijske policije FBiH i na stolu Tužiteljstva Hercegovačko-neretvanske županije.
Financijska policija FBiH, postupajući po zahtjevu iz Sarajeva, pregledala je dokumentaciju kako bi se utvrdilo jesu li bivša Skupština općine Mostar i Općina Stari grad Mostar u razdoblju od 6. lipnja 1997. do 13. rujna 2000. godine nezakonito raspolagale imovinom u centralnoj zoni Grada Mostara. Provjeravalo se jesu li bez ovlasti donosili rješenja o dodjeli stanova, prenosili stanarska prava te izdavali urbanističke i građevinske dozvole.
Rezultat tog pregleda nije bio politički pamflet, nego kaznena prijava protiv devet osoba.
U toj prijavi prvoprijavljeni (Safet Oručević) tereti se da je zloupotrijebio i prekoračio svoj službeni položaj potpisujući Sporazum o gradnji bez suglasnosti Gradskog vijeća, pritom se potpisujući kao predsjednik Skupštine općine Mostar i ovjeravajući dokument nevažećim pečatom. Funkcija koja ne postoji, pečat koji ne vrijedi – ali posljedice koje su itekako stvarne.
Dalje se navodi da je tim sporazumom besplatno dodijeljena lokacija za gradnju stambeno-poslovnog objekta i telekomunikacijskog centra, i to na nacionaliziranom zemljištu, čime se postupalo protivno važećim zakonima.
No prava težina priče dolazi s brojkama.
Prema kaznenoj prijavi, gradnja je oslobođena svih troškova – od suglasnosti i dozvola, do naknade za pogodnost lokacije, tzv. rente, i svih taksi. Epilog takve „brige za investitora“ bio je jasan: Budžet Grada Mostara oštećen je za 111.051 KM.
Dok danas drži govore o moralu i zakonitosti, dokumenti govore da je tada dijelio gradsko zemljište, dozvole i novac – besplatno. Račun, naravno, nije platio on. Platio ga je Grad.
Kaznena prijava navodi i da su rješenja o dodjeli stanova pojedincima potpisivana kao predsjednik Skupštine općine Mostar i ovjeravana pečatom organa koji je prestao postojati, a čiji je pečat morao biti povučen iz uporabe. No očito je poslužio dok je trebao.
Posebno je znakovit i postupak Tužiteljstva. Za dio prijavljenih donesena je odluka da se istraga neće voditi. No kada je riječ o prvoprijavljenom, kao i još dvojici, ovom odlukom – nije odlučeno ništa.
Ni oslobađanje.
Ni odbacivanje.
Ni zatvaranje predmeta.
I zato, kada Safet Oručević danas govori o pravu, moralu i zakonitosti, Mostar ima pravo pitati: govori li to kao moralni autoritet ili kao prvoprijavljeni iz kaznene prijave Financijske policije FBiH?
Jer jedno je vikati o moralu.
Drugo je kada moral završi u spisu Tužiteljstva.
Ivan Kovačević / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
