Desetljećima unatrag prirodni resursi u Bosni i Hercegovini rasprodaju se ili poklanjaju privatnim investitorima radi ostvarivanja vlastitih prihoda. Koncesije se dodjeljuju bez transparentnih i javnih procedura, dok naplata potraživanja i nadzor nad njihovim provođenjem nisu dovoljno učinkoviti.
Ured za reviziju institucija u Federaciji BiH utvrdio je brojne sustavne propuste u području upravljanja koncesijama za eksploataciju nemetalnih mineralnih sirovina te donio niz negativnih zaključaka.
Revizijom su obuhvaćene aktivnosti 18 institucija: vlada županije, ministarstava gospodarstva, ministarstava financija te nadležnih inspekcija za rudarstvo i zaštitu okoliša u Hercegovačko-neretvanskoj, Srednjobosanskoj, Tuzlanskoj i Zeničko-dobojskoj županiji, kao i Federalne uprave za inspekcijske poslove, u razdoblju od 2020. do 2024. godine. Također su analizirane i komisije za koncesije pri ministarstvima gospodarstva te Komisija za koncesije Tuzlanske županije.
Rezultati revizije ukazuju na nedovoljnu učinkovitost nadležnih institucija u upravljanju koncesijama za nemetalne mineralne sirovine, piše Zurnal.info.
Koncesije u revidiranim županijama dodjeljuju se bez sustavnog planiranja, strateških prioriteta i stvarne usklađenosti s prostornim planovima. Studije opravdanosti koncesija izrađuju sami koncesionari, dok je uključivanje lokalnih zajednica i šire javnosti u planiranje koncesija nedostatno.
Proces dodjele koncesija temelji se na samoinicijativnim ponudama, što smanjuje transparentnost i onemogućava ravnopravno sudjelovanje zainteresiranih ponuđača. Kriteriji za dodjelu koncesija u većini županija nisu u potpunosti transparentni, jasni ni mjerljivi.
Nadzor nad koncesijama nije u potpunosti osiguran. Uglavnom se svodi na praćenje financijskih obveza koncesionara, dok se ispunjavanje obveza vezanih uz ulaganja, zapošljavanje i zaštitu okoliša ne nadzire dosljedno.
Većina županija nije donijela strateške dokumente u ovom području. Iznimka je Tuzlanska županija, koji ima „Dokument o politici dodjele koncesija“ iz 2006. godine, no on zahtijeva hitno ažuriranje i unapređenje. Federalna strategija i Plan upravljanja mineralnim sirovinama još uvijek nisu doneseni, iako je to zakonska obveza koja je trebala biti ispunjena prije 13 godina.
Nadležne institucije formalno provjeravaju plansku usklađenost koncesija, ali poduzete mjere ne osiguravaju potpunu usklađenost. U svim kantonima iz uzorka zabilježeni su slučajevi dodjele koncesija na lokacijama koje u trenutku odobravanja nisu bile predviđene prostornim planovima za tu namjenu, a u nekim slučajevima planovi su naknadno mijenjani na zahtjev investitora.
Imovinsko-pravni odnosi na zemljištu obuhvaćenom koncesijama nisu adekvatno riješeni prije dodjele koncesija. Tako se, primjerice, u Hercegovačko-neretvanskoj i Srednjobosanskoj županiji ti odnosi uglavnom rješavaju naknadno, nakon potpisivanja koncesijskog ugovora, dok se u Zeničko-dobojska i Tuzlanska županija u većoj mjeri nastoji osigurati njihovo prethodno uređenje. Većina koncesija dodijeljena je na državnom zemljištu, a nadležne institucije nisu poduzimale posebne mjere u vezi s odlukama Ustavnog suda, što povećava rizik od pravne nesigurnosti i ugrožavanja javnog interesa.
Utvrđeno je i da koncesodavci ne izrađuju vlastite studije opravdanosti, već se oslanjaju isključivo na studije koje izrađuju investitori. U revidiranom razdoblju sve studije i analize opravdanosti izrađivali su koncesionari, budući da su svi postupci pokrenuti na temelju zahtjeva privatnih investitora.
Provjere nadležnih institucija uglavnom su formalne i izostaje objektivno dokumentiranje tehničkih, ekonomskih i ekoloških uvjeta koji bi opravdali dodjelu koncesija. Kao razlog za nepreuzimanje aktivnije uloge u analizi opravdanosti ministarstva navode nedostatak financijskih sredstava predviđenih za tu svrhu.
Revizijom je također utvrđeno da nadležne institucije nisu osigurale transparentnost dodjele koncesija. Županijske vlade i resorna ministarstva nisu inicirala niti provodila natječajne postupke, već su sve koncesije dodjeljivane putem samoinicijativnih ponuda. Iako županije kao opravdanje navode geološka istraživanja, nedostatak podataka ili proračunskih sredstava, takvi razlozi ne predstavljaju zakonsku osnovu za izuzeće od propisanih procedura.
Proces utvrđivanja javnog interesa nije dokumentiran niti temeljen na objektivnim kriterijima, a javni pozivi, iako formalno objavljeni, nisu omogućavali stvarno tržišno natjecanje. Ključni problem leži u činjenici da inicijalni ponuđač prije objave javnog oglasa raspolaže informacijama i dokumentacijom koja se kasnije koristi u postupku, čime se dovodi u povoljniji položaj u odnosu na ostale potencijalne ponuđače.
U većini županije kriteriji za odabir koncesionara nisu jasni, javno objavljeni ni mjerljivi, a metodologija vrednovanja ponuda nije utvrđena. Zbog dominacije samoinicijativnih ponuda kriteriji u praksi gube svoju svrhu. Nisu propisani obvezni dokazi, rasponi bodovanja niti način utvrđivanja najpovoljnije ponude kada postoji samo jedan ponuđač.
Nezakonita postupanja najčešće se utvrđuju tijekom redovnih inspekcijskih nadzora kod postojećih koncesionara, a odnose se na odstupanja od koncesijskih ugovora, izlazak iz eksploatacijskih polja, eksploataciju bez zakonom propisanih odobrenja i slično. Ciljani nadzori radi otkrivanja novih lokacija nezakonite eksploatacije ne planiraju se niti provode sustavno, već se takvi slučajevi najčešće otkrivaju ad hoc, na temelju prijava građana i nevladinih organizacija, koje su rijetke.
U Federaciji BiH nije uspostavljen strateški i planski okvir za upravljanje koncesijama i mineralnim sirovinama. Federalna strategija upravljanja mineralnim sirovinama i plan upravljanja mineralnim sirovinama još uvijek nisu doneseni, iako je to zakonska obveza stara više od 13 godina.
Revizijom je utvrđeno i da ministarstva gospodarstva u revidiranim županijama nisu u fazi pripreme dodjele koncesija pribavljala suglasnosti ili mišljenja nadležnih tijela o pravnom statusu zemljišta u državnom vlasništvu. Većina koncesija dodijeljena je na šumskom zemljištu, dok je vrlo mali udio parcela u privatnom vlasništvu. Unatoč tome, nisu tražena mišljenja ni suglasnosti, iako je to od posebne važnosti s obzirom na Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja imovinom BiH i odluke Ustavnog suda. Odluka Vlade FBiH o promjeni namjene šumskog zemljišta i njegovu privremenom korištenju u druge svrhe ocijenjena je neustavnom.
U Hercegovačko-neretvanskoj županiji kriteriji za odabir koncesionara za pojedinačne koncesije uopće se ne utvrđuju niti javno objavljuju, budući da se koncesije ne dodjeljuju putem javnog poziva ili natječajnog postupka.
Nije osiguran ni adekvatan financijski nadzor nad obračunom i naplatom koncesijskih naknada. Zabilježena su visoka dugovanja u cijelom promatranom razdoblju, a na kraju 2024. godine ukupni dug iznosio je 10,5 milijuna KM. Revizija je utvrdila i druge propuste, uključujući nedostatne mjere za sprječavanje nezakonite eksploatacije, o čemu se detaljnije može pročitati u izvješću.
