U vrijeme socijalizma u bivšoj državi salonit je smatran „revolucionarnim“ krovnim materijalom zbog svojih dobrih izolacijskih svojstava i otpornosti na visoke temperature. Međutim, ubrzo su otkrivene i njegove pogubne posljedice – azbest koji salonit sadrži ozbiljno ugrožava zdravlje ljudi. Dalmatinci i danas trpe teške posljedice djelovanja azbesta iz tvornice Salonit, koja je zatvorena 2008. godine. U međuvremenu je na tom području od bolesti uzrokovanih udisanjem azbesta umrlo oko 400 osoba, a broj oboljelih i dalje raste.

Mnoge građevine u Hercegovini bile su pokrivene salonitom. Tijekom godina salonit je u velikoj mjeri uklonjen, no i danas ga ima na napuštenim objektima i ruševinama.

Profit ispred zdravlja ljudi

Zgrada Duhanske stanice u središtu Čitluka bila je veliki objekt prekriven salonitom. Lokalne vlasti, predvođene načelnikom Marinom Radišićem (HDZ BiH), donijele su odluku o njezinu rušenju, što je u početku predstavljalo pozitivan iskorak za ovu gospodarski i turistički vrlo dinamičnu sredinu. Problem nastaje u trenutku kada netko u cijeloj priči prepoznaje priliku za zaradu.

Nakon izdvajanja željeza iz betonske konstrukcije uslijedio je iznimno opasan i neodgovoran potez. Cjelokupni građevinski otpad, tzv. šut, u kojem se nalazio i salonit, samljeven je i pripremljen za još opasniju namjenu. Sve se to događalo u samom središtu Čitluka, na prostoru okruženom Domom zdravlja, dječjim vrtićem, srednjom školom te stambenim zgradama i obiteljskim kućama.

Opasni materijal potom je korišten kao tampon za nasipanje cesta i drugih javnih površina, čime je trajno zagađen širi prostor Čitluka. Prostor nekadašnje Duhanske stanice ovoga je ljeta korišten i kao parkiralište tijekom manifestacije Dani berbe grožđa Brotnjo.

Ekološku aferu otkrio je vijećnik Općinskog vijeća Čitluka Dragan Kozina (HDZ 1990), koji je u petom mandatu i dobro poznaje odnose i procese u toj općini.

U lipnju ove godine na sjednicu Općinskog vijeća donio je vreću spornog otpada kako bi demonstrirao opasnost koja se nadvila nad Čitlukom. Od načelnika Radišića zatražio je informacije o nezakonitom i po zdravlje opasnom odlaganju građevinskog i azbestnog otpada u krugu bivše Duhanske stanice, na što je načelnik odgovorio da o tome nema nikakvih saznanja.

Tom je prilikom Kozina zatražio da se hitno sazove i oglasi Odbor za urbanizam i zaštitu okoliša, no prijedlog je odbijen.

Salonit na Općinskom vijeću

„Kada smo saznali da je materijal samljeven i deponiran u krugu Duhanske stanice, otišao sam na lokaciju. Nisam mogao vjerovati onome što sam zatekao. Na tisuće komada salonita, betona i drugog otpada. Uzeo sam vreću tog materijala s ostacima salonita i donio je na sjednicu Općinskog vijeća. Pitao sam načelnika: što je ovo? Rekao sam mu da se opasni otpad nalazi svega 200 metara od njegova ureda. Odgovorio je da ne zna o čemu se radi i da će otići provjeriti“, izjavio je Kozina za portal Odgovor.ba.

Nakon što općinska administracija nije reagirala, slučaj je prijavljen Inspekciji Hercegovačko-neretvanske županije.

„Inspekcija je naložila da se materijal ne dira i da se provede analiza na prisutnost azbesta. Saznajemo da je Općina uzorak poslala na analizu u Zagreb. Nakon više od mjesec dana čekanja, načelnik je na sjednici Vijeća slavodobitno objavio da azbest nije pronađen“, navodi Kozina.

Podsjeća da salonit sadrži između 10 i 15 posto azbestnih vlakana te izražava ozbiljnu sumnju u vjerodostojnost analize, zbog čega je inicirao novo ispitivanje.

„Zamolio sam inspektora za zaštitu okoliša da zajedno uzmemo tri uzorka za analizu, no to je odbio. Uzorke sam uzeo u prisutnosti svjedoka, sve dokumentirao fotografijama i poslao na Rudarsko-geološko-građevinski fakultet u Tuzli. Profesor Babajić mi je potvrdio prisutnost azbesta te je napravljena službena analiza“, kaže Kozina.

Rezultate analize predstavio je na sjednici Općinskog vijeća, nakon čega je ponovno pozvana Inspekcija.

„Inspekcija je sačinila zapisnik u kojem stoji da se na deponiji nalaze beton i komadi salonita koji sadrže azbest. Općini je dan rok od sedam dana za zbrinjavanje otpada. U međuvremenu, od prve analize do dolaska inspektorice, materijal je premješten u Međugorje. Kako je količina znatno smanjena, očito je da je dio otpada već iskorišten“, tvrdi Kozina.

Novo odlagalište nalazi se iza niza trgovačkih i ugostiteljskih objekata uz magistralnu cestu Čitluk – Ljubuški, u turističko-gospodarskoj zoni u blizini Međugorja, gdje su izgrađene i solarne elektrane.

„To je područje u blizini dvaju etno-sela, trgovačkih centara, prostora gdje turski investitori planiraju gradnju teniskih terena s Ivanom Dodigom, hotela i SPA-centara. Ako postoji mjesto gdje se ovakav otpad nikako ne bi smio odlagati, onda je to upravo ovo. Općina ignorira Inspekciju i ulaže žalbu, iako žalba ne odgađa izvršenje rješenja“, ističe Kozina.

Dodaje kako je Općini predložio jednostavno rješenje – propisno odlaganje otpada u jedan od napuštenih kopova rudnika boksita – no i taj je prijedlog ignoriran.

„Jasno je da postoji namjera da se materijal unovči. Ništa drugo. Zgrada površine tisuću četvornih metara, visine 12 metara, samljevena je zajedno sa salonitom s krova. Prema procjeni građevinara, radi se o oko 300 kamiona šuta, a cijena jednog kamiona iznosi oko 300 KM. Sve se, na kraju, svodi na novac. Siguran sam da se ništa nije dogodilo bez znanja Općine i načelnika“, zaključuje Kozina.

Svi šute

Nezadovoljstvo građana Čitluka, čije je zdravlje ugroženo, rezultiralo je peticijom s tek 300 potpisa u dva dana, što pokazuje razinu straha, ali i nepovjerenje u mogućnost promjena.

„Mjesna zajednica Međugorje, na čijem se području sada nalazi deponija, nije se oglasila. Svi šute. Azbest je podmukli ubojica – prvi simptomi javljaju se tek nakon sedam do osam godina. Gotovo svi koji su radili sa salonitom oboljeli su. Inspekcija mora ponovno izaći na teren i naložiti mjere. Postoji i prekršajna i kaznena odgovornost za neprovođenje rješenja. Ovo je zrelo za kaznenu prijavu“, upozorava Kozina.

Afera s azbestnim otpadom dodatno dobiva na težini u kontekstu nikada sanirane deponije crvenog mulja iz Aluminijskog kombinata, koja se također nalazi na području općine Čitluk, kao i zabrinjavajućih podataka o broju onkoloških bolesnika u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, koja je po toj statistici na prvom mjestu u Federaciji BiH.

U blizini deponije crvenog mulja nalazi se i neuređena općinska deponija komunalnog otpada, a slične probleme imaju i ostale hercegovačke općine. Dugoročno rješenje vidi se u izgradnji regionalne deponije.

Čitluk je jedna od rijetkih općina u Bosni i Hercegovini koja godinama bilježi pozitivan prirodni prirast, no ovakav odnos lokalne vlasti ne daje jamstvo za sigurnu i zdravu budućnost generacija koje dolaze.

Sanadin Voloder / Odgovor^.ba