Generalni urbanistički plan (GUP) trebao bi biti temeljni dokument razvoja neke općine. U Posušju postao je simbol institucionalne slabosti i pogodovanja privatnim interesima. Umjesto da usmjerava rast i štiti javni prostor GUP se pretvorio u mitski dokument nedostupan građanima, a koristan samo odabranima.
Tomislav Čutura kao dugogodišnji savjetnik za urbanizam u uredu načelnika trebao je biti jedan od ključnih ljudi koji će artikulirati viziju i braniti GUP pred javnošću. Umjesto toga na zadnjoj javnoj raspravi o prijedlogu izmjena i dopuna GUP-a nastupio je nesigurno i bez volje za izjave što je dodatno naglasilo slabost sustava. Nakon rasprave prema informacijama koje imamo podnio je neopozivu ostavku. Njegov odlazak uklapa se u obrazac kadrovskih odlazaka u općinskoj administraciji ostavljajući dojam da se sustav urušava iznutra.
Kad savjetnik za urbanizam statira zbunjen pred kamerama, a potom podnese ostavku s pravom se postavlja pitanje: tko zapravo vodi razvoj Posušja i u čijem interesu?
Tomislav Čutura se povezuje s izgrađenim naseljem pod nazivom „Bokani“. Prema dostupnim podacima, društvo BOKANI d.o.o. zadnje godine bilježi nagli skok dobiti. Katastarske karte pokazuju da se na mjestu napravljene zgrade nalazi igralište, dok stariji stanovnici tvrde da je tu postojao ponor povezan s izvorom koji izvire kod UKRASKAMENA.
Za nas s OTPOR.Media Tomislav Čutura izabrao je dobar put i svojom ostavkom postao nebitan, a odgovore na pitanje je li godinama bio u sukobu interesa trebalo bi u konačnici dati tužiteljstvo.
Nedugo nakon što smo pisali o nelogičnosti u njegovom poslovanju s mjesta predsjednika „Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja pri izdavanju lokacijske dozvole“ povukao se i njegov prezimenjak Ivan. Naravno ni ostalima nećemo dati mira sve dok općinske institucije ne vratimo u okvire zakona!
Načelnik Ante Begić i predsjednik OV Posušje Mario Knezović pokušali su izmjenama GUP-a legalizirati dosadašnje nelegalne poslove i otvoriti put novima. Pokušaj nije uspio, ali sama činjenica da se takve izmjene guraju pokazuje razinu institucionalnog bezvlašća.
Pod njihovim vodstvom kriminal i pogodovanje postali su prirodni poredak. Povratak Branke Mihalj na posao u urbanizmu umjesto u građevinsku inspekciju dodatno je osnažio percepciju da se sustav koristi za prikrivanje dokaza, a ne za planiranje razvoja.
Dok oni privatiziraju općinu drugi godinama pokušavaju doći do urbanističkih uvjeta za svoju parcelu, do prostornog plana Općine Posušje, GUPA ili bilo kakvog pisanog traga da znaju što mogu ili ne mogu raditi. Naravno, bezuspješno. GUP iz 1986. godine Sveti je Gral naše općine, mitski dokument. Navodno postoji, ali ga urbanisti čuvaju kao templari. Za odabrane moćnike on je čarobna knjiga, a za ostale legenda kojoj pokušavaju ući u trag.
Istina je da Posušje godinama raste, ali raste stihijski. Zgrade niču bez jasne infrastrukture, na sumnjivo trusnom i neispitanom terenu. Prometnice se grade ad hoc. Investitori se snalaze u birokratskom labirintu gurajući kuverte ispod stola općinskim službenicima.
Rezultat koji imamo na terenu je kaos koji građani osjećaju svakodnevno od gužvi i neadekvatne sigurnosti na prometnicama do problema s kanalizacijom, vodom i parkiranjem. I bit će još puno gore.
Zašto je to tako? Nekada davno pitao me upravni inspektor Mihaljević.
Odgovor je jednostavan: Posušje vode ljudi koji nikada nisu poštenim radom zaradili sredstva za život. Od mešetarenja s javnim dobrima i kriminala lagodno žive, dok građani plaćaju cijenu kaosa.
Dino Tolić / OTPOR.Media
Kontakt autora: [email protected]
