Na očigled cijelog svijeta, usred washingtonskih svečanosti, pod blagoslovom najviših svjetskih adresa i uz prešutni pristanak BH političke elite koja se i dalje krije iza fraza o “stranim investicijama”, dogodio se čin koji će se u udžbenike povijesti upisati kao trenutak kada je Bosna i Hercegovina prestala biti suverena država i postala kolonijalni posjed privatnih interesa registriranih u poreskim rajevima.
Potpisivanje Memoranduma o razumijevanju (MoU) 24. veljače 2026. godine u Washingtonu, na Transatlantskom samitu o sigurnosti plina, nije poslovni dogovor. To je diploma o vlasništvu nad bosanskohercegovačkim energijom, toplinom domova i budućnošću industrije. I na toj diplomi, umjesto grba Bosne i Hercegovine, zlatnim slovima piše jedno jedino ime: AMIR GROSS KABIRI.
Ovo nije analiza. Ovo je autopsija jednog državnog udara izvedenog kemijskom olovkom.
DIO PRVI: ZAVJERA ŠUTNJE ILI KAKO JE JESSE BINNALL POSLUŽIO KAO MAGNET ZA SKRETANJE PAŽNJE
Da bismo razumjeli monstruoznost onoga što se dogodilo 24. veljače, moramo se vratiti samo 45 dana unatrag. Siječanj 2026. godine. Sarajevo.
Mediji bruje. U Bosnu i Hercegovinu stiže delegacija američke firme AAFS Infrastructure and Energy LLC. Predvodi je Jesse Binnall, čovjek koji je bio osobni odvjetnik Donalda Trumpa, čovjek koji je predvodio pravne bitke za poništavanje američkih izbora. Dočekuje ih otpravnik poslova američke ambasade John Ginkel. Organiziraju se sastanci na najvišem nivou. Političari se slikaju. Svi pričaju o “strateškom partnerstvu”, o “energetskoj neovisnosti”, o “dolasku američkog kapitala”.
Jesse Binnall je tada jedini američki investitor o kome se priča. Investitor koji je krajem studenog 2025 registrirao firmu koja se može baviti i plinskim businessom. Tinta na toj registraciji firme se nije ni osušila a on je već bio u prekooceanskom letu za BiH, da se predstavi: Ja sam taj – investitor. Imam firmu na papiru. On je taj koji bi trebao graditi Južnu interkonekciju. On je taj koji bi trebao upravljati plinovodom. On je taj koji bi trebao donijeti plin u BiH. On je taj koji je trebao postati milijarder na jadu, muci, znoju, socijalnoj bijedi prosječnog F BIH građanina. On je taj kome smo trebali plaćati u grijanje na plin u svojim domovima cijenu veću već u Njemačkoj, Švicarskoj, ili nekoj trećoj najbogatijoj zemlji svijeta – (mirovinom od 600-1000 KM)
I onda, kao što se gasi svjetlo u sobi, Jesse Binnall nestaje.
Nema ga na samitu u Washingtonu. Nema ga na potpisivanju Memoranduma. Nema ga ni u jednom medijskom izvještaju nakon siječnja.
Što se dogodilo?
Postoje dvije mogućnosti, i obje su porazne za dignitet i suverenitet ove države. Porazne za svakog političara koji je uzeo u svoja usta riječi južna interkonekcija je strateški interes Amerike i nas i donijet će dobrobit svima nama. A u stvari ne nama već njima…. Tko su oni? Analiziramo!
Prva mogućnost: Jesse Binnall je izbačen. Netko moćniji, netko s dubljim džepom i boljim vezama u panamskim offshore zonama, preskočio ga je. Amir Gross Kabiri, koristeći svoju poziciju lažnog i samoprozvanog vlasnika Aluminija i svoje veze, uspio je lobirati kod američke administracije da upravo on, a ne Binnall, postane “izabrani narod” za pljačku BiH. Binnall je bio samo mamac, statista koji je trebao pripremiti teren i uspavati budnost političara i javnosti.
Dragi čitatelji, da biste stekli sliku , kome ste i kome smo trebali kroz period koncesije vjerojatno 30+ godina plaćati akumulaciju milijardi KM, donosimo vam sliku gospodina, kome smo trebali sve to plaćati.
Druga mogućnost, još strašnija: Jesse Binnall nikada nije ni bio pravi igrač. On je bio izviđač, uvodničar, čovjek koji je trebao testirati teren. Njegov zadatak bio je vidjeti koliko su naši političari spremni na suradnju, koliko su spremni prepustiti ključeve energetike strancima. Kada je utvrdio da je teren plodan, kada je vidio da nema otpora, da se svi slikaju i da niko ne postavlja nikakva pitanja, on se povukao, a na scenu je stupio pravi vlasnik cirkusa – Amir Gross Kabiri, čovjek iz Paname.
Političari koji su se u siječnju slikali s Binnallom, danas šute . Najglasnija je bila Sabina Čudić, Zatim Elmedin Konaković, pa Dragan Čović i Nermin Nikšić. Posebno se ističe oštrina praktički lavovska borba zalaganja Sabine Čudić da se energetski nacionalni projekt pokloni Amerikancima. Sabina je dana Dana 14. siječnja 2026. održala je sastanak s Josephom Flynnom i Jessejem Binnallom u Parlamentu BiH, zajedno s otpravnikom poslova Johnom Ginkelom . Citat: Sabine”I đavo i prilike su u detaljima. Sigurnosne politike će profitirati od američke investicije, a ono što je još važnije jeste diversifikacija plina, kako za fizička lica, tako i za privredu… E sada pitanje za Sabinu- hoćeš li ljetovati u Panami?
Svi ovi političari su bili alibi za ulazak kolonizatora. Oni su svojim prisustvom na tim sastancima dali legitimitet procesu koji je završio potpisivanjem Memoranduma u Washingtonu. Njihova krivica nije samo u današnjoj šutnji; njihova krivica je u jučerašnjem pljesku.
DIO DRUGI: PAPIRNATI DIVOVI IZ PANAME – TKO SU LJUDI KOJI SU KUPILI BUDUĆNOST BIH
Dana 24. veljače 2026., u Washingtonu, Memorandum o razumijevanju potpisuju dvije osobe: Alexandros Exarchou, predsjednik uprave tvrtke Atlantic-See LNG Trade, i Amir Gross Kabiri, predsjednik M.T. Abraham Group.
Hajdemo otvoriti oči i pogledati tko su ti ljudi i što stoji iza tih firmi.
Atlantic-See LNG Trade – Osnovana u studenom 2025. godine, isti mjesec kada i firma Jesseja Binnalla (čiko u bermudama s kravatom). Tvrtka nema niti jednu vlastitu cijev, nema terminal, nema zabilježenu povijest trgovanja plinom, nema referencu u energetskom sektoru. To je klasična “firma papirnati div”, registrirana isključivo s jednim ciljem – da se ugura u lanac opskrbe i uzima proviziju.
I dok će Atlantic-See LNG Trade biti samo posrednik koji uvozni plin preprodaje Kabiriju, pravi udar na džepove građana dolazi kroz Aluminij Industries. Jer Kabiri ne staje na uvozu. Njegov plan je da preko Aluminija, tvrtke koju već drži pod svojom kontrolom, postane jedini distributer plina za domaćinstva i privredu u Federaciji BiH. Drugim riječima, on ne želi biti samo uvoznik – on želi biti čovjek koji vam prodaje plin, koji vam određuje cijenu i koji vam šalje račun.
M.T. Abraham Group – Ovo je ključ. Ovo je adresa na kojoj stanuje zlo. Amir Gross Kabiri nije potpisao Memorandum kao vlasnik Aluminija Industries u Mostaru. On ga je potpisao kao predsjednik M.T. Abraham Group registrirane u PANAMI.
Ponovimo: P A N A M A. P A N A M A. P A N A M A.
Ista ona Panama u koju su, prema bilancama i analizama, izvučene desetine milijuna eura iz Aluminija. Ista ona offshore destinacija koja služi za skrivanje vlasništva i izbjegavanje poreza. Ista ona adresa koja se u svijetu povezuje s najprljavijim financijskim poslovima.
Kabiri je potpisao Memorandum preko Paname. Jer je to jasno naznačeno i u medijima i u njegovoj objavi. (MT Abraham group koji ima svoju podružnicu aluminij industries doo, a ta MT Abraham Group je vlasnik 100% Aluminij industriesa) To znači da budući profit od uvoza plina u BiH neće ići u Bosnu i Hercegovinu, neće se oporezivati u Bosni i Hercegovini, neće ostati za razvoj Bosne i Hercegovine. Sav profit od prodaje američkog plina (čitaj milijarde KM uzeto od plaća mirovina) u BiH odlazi u poreski raj, u Panamu, direktno na račune Amir Gross Kabirija i njegovih oligarha- a bit će ih jer će se svi koji brane ovaj projekt uvezati u „Panama Papers“.
To je genijalnost ovog “savršenog zločina”. Fizička infrastruktura – plinovod – ostat će u BiH. Dugovi za izgradnju tog plinovoda ostat će na leđima građana BiH. Ali profit, sav profit, otjecat će u Panamu, izvan dosega bilo kakvih zakona, bilo kakvih poreznih obveza, bilo kakve kontrole.
DIO TREĆI: KAKO SE BUDUĆNOST NACIJE ZALAŽE POD HIPOTEKU
Uzmimo sada sam Memorandum i analizirajmo ga onako tko to zahtijeva hladna, tvrda, neumoljiva logika brojki i činjenica.
1.Memorandum o razumijevanju (MoU) kao pravni temelj kolonizacije
Ovaj Memorandum, kako ga oni nazivaju, postavlja temelje za dvadesetogodišnji ugovor o opskrbi LNG-om. Dvadeset godina! To nije ugovor, to je doživotna robija za energetsku neovisnost BiH. Potpisuju ga ljudi koji ne posjeduju infrastrukturu, koji ne posjeduju plinovode, koji ne posjeduju terminale. Oni posjeduju samo jednu stvar – politički utjecaj i sposobnost da se nametnu kao nezaobilazni posrednici.
2.Lanac opskrbe kao mehanizam izvlačenja novca
Pogledajmo kako ovaj lanac funkcionira:
Venture Global Commodities, LLC (SAD): Ovo je stvarni proizvođač plina. Američka kompanija koja proizvodi LNG. Njima je svejedno kome prodaju plin, sve dok novac sjedne na račun. Oni su u ovom lancu jedini koji donose stvarnu vrijednost.
Atlantic-See LNG Trade (Grčka, osnovana studeni 2025.): Ovo je “posrednik”. Tvrtka bez cijevi, bez terminala, bez povijesti. Njihova jedina funkcija je stajati između Venture Globala i Aluminija/BiH i uzimati proviziju. Oni ništa ne proizvode, ništa ne grade, ništa ne doprinose. Oni samo uzimaju novac za to što su se “ugurali” u lanac.
M.T. Abraham Group (Panama): Ovo je vlasnik prava. Ovo je tvrtka koja će, preko svoje podružnice Aluminij Industries, koristiti plin za proizvodnju električne energije, a po riječima Kabirija i distribuciju tj opskrbu plinom svih u F BiH pa i BiH koji su na toj mreži plinske infrastrukture. Ali, ključno je – oni (KABIRI) neće uvoziti plin direktno. Oni će ga uvoziti preko posrednika (Atlantic-See), kojem će plaćati proviziju, a profit od cijelog posla odlazi u matičnu kompaniju u Panami.
3.Južna plinska interkonekcija kao talac i ucjena
Memorandum se poziva na korištenje Južne plinske interkonekcije. To je plinovod koji od Hrvatske treba ići prema BiH. Projekt o kome se priča godinama. Projekt za koji ne postoji zakon, jer je rečeno da ovaj postojeći ide u koš, a biti će novi. Projekt za koji nema koncesije. Projekt o kome se političari još uvijek prepiru. Pa dobro- ovaj projekt zahtjeva izdavanje koncesije a dans imamo da je prava na američki LNG plin za cijelu BiH dobio MOĆNI KABIRI… Što sa koncesijom, gdje je tu koncesija.. e neka se sa tim bave pravnici iz Vlade, parlamenta Ministarstava pogotovo Konaković i Ćudić Sabina.
I sada, dok se političari prepiru, dok se traže rješenja, dok se pokušava donijeti zakon, privatne korporacije već potpisuju ugovore za plin koji će teći tim plinovodom.
Cilj? Stvoriti pritisak. Stvoriti činjenicu na terenu. Kada bude trebalo donijeti zakon o Južnoj interkonekciji, oni će reći: “Vi ne možete mijenjati uvjete, mi već imamo potpisane ugovore, vi ste međunarodno obvezani.” To je ucjena. To je način na koji se država razvlašćuje.
4.”Take-or-Pay” – klauzula koja će nas uništiti
Ozbiljno smatramo i vjerujemo da potpisani Kabirijev MOU upozorava i na klauzulu koja se gotovo sigurno krije u finalnom ugovoru – “take-or-pay” (uzmi ili plati). To znači: država BiH, odnosno Aluminij industries doo,( budući operater), obvezuje se preuzeti fiksne količine plina svake godine. Ako ih ne preuzme, svejedno ih mora platiti.
Zamislite scenarij: Dođe do ekonomske krize, industrija stane, potreba za plinom padne. Kabirijeva tvrtka u Panami će svejedno slati račune. Država će morati plaćati plin koji ne troši. Plaćat će ga iz proračuna, iz džepova građana, samo da bi se ispoštovao ugovor s posrednikom iz Grčke i vlasnikom iz Paname. U svim scenarijima trošili ili ne trošili plin Kabiri je milijarder (od naših penzija i plaća od 1027 KM)
DIO ČETVRTI: RAČUNICA KRAJA – KOLIKO ĆE NAS KOŠTATI KABIRIJEV MONOPOL
Sada dolazimo do najvažnijeg dijela – brojki. Koliko će ovaj kolonijalni aranžman koštati običnog građanina Bosne i Hercegovine?
U normalnim, zdravim, suverenim državama, javna poduzeća (poput BH Gasa ili Energoinvesta) kupuju plin izravno od dobavljača. U Kabirijevom modelu, između dobavljača i potrošača ugurala su se dva posrednika: Atlantic-See LNG Trade (provizija) i M.T. Abraham Group (profit).
Evo projekcije, temeljene na analizi, koja pokazuje gdje završava svaka vaša marka kada platite račun za grijanje:
PRIMJER!!
Ako je prosječan račun za plin 100 KM, struktura troška u ovom kolonijalnom modelu izgleda ovako:
45 KM – Stvarna nabavna cijena plina (Venture Global, SAD). Ovo je jedini dio troška koji ima pokriće u stvarnosti.
20 KM – Marža posrednika (Atlantic-See LNG Trade). To je čista provizija za tvrtku koja nema niti jednu cijev, niti jedan terminal, niti jednog zaposlenika s iskustvom u plinskom biznisu. Ovo je porez na glupost, porez na to što smo dopustili da nam se u lanac uvuče netko tko ne donosi nikakvu vrijednost.
25 KM – Troškovi infrastrukture i mrežarine. Ovo je novac kojim će se vraćati krediti za izgradnju Južne interkonekcije. Krediti koje će dignuti država, entiteti, javna poduzeća. Krediti koje će vraćati svi građani kroz poreze i namete. Krediti koji će financirati infrastrukturu kojom će Kabiri transportirati svoj plin do svoje elektrane, te do svih nas, do svih poduzeća koja budu koristila plin.
10 KM – Porezi i ostali nameti.
Što nam ova računica govori?
Govori nam da će građani BiH plaćati 20% višu cijenu plina isključivo zbog postojanja posrednika kojeg je Kabiri ugurao u lanac. Dvadeset posto svakog računa za grijanje odlazi na proviziju firmi osnovanoj 2025. godine, bez ikakvih referenci.
Ali to nije sve. Profit od cijelog posla, profit koji Kabiri i njegovi partneri ostvare, neće ostati u BiH. Neće se ulagati u razvoj. Neće plaćati poreze. On će, putem M.T. Abraham Group, otjecati direktno u PANAMU, u offshore zonu, izvan domašaja bilo kakve kontrole. Panam je enigma, osnovano vjerujemo da će mnogi naši političari i političarke/kontributori ovog kolonijalnog projekta biti u tim Panama Papers-ima
Dakle, ne samo da plaćamo više, nego plaćamo više da bismo financirali izvlačenje novca iz vlastite zemlje u poreski raj.
DIO PETI: KABIRIJEVO NASLJEĐE ILI KAKO JE ALUMINIJ POSLUŽIO KAO POLIGON ZA UNIŠTENJE
Tko je Amir Gross Kabiri da bi nam on odlučivao o budućnosti energije? Kakav je njegov poslovni bilans u Bosni i Hercegovini?
ALUMINIJ Industries d.d. Mostar. Podsjetimo se.
Kabiri je ušao u Aluminij prije gotovo 6 godina. Što je donio?
Navodimo konkretne brojke:
Donio je Gubitak od cca 100 milijuna KM u bilancama Aluminija d.d., tvrtke koja je u vlasništvu Federacije BiH. Nećemo se zezati pa spominjati RH i male dioničare, faktički vlasnik koji upravlja svim i koji je ustoličio Kabirija u naš Aluminij je Vlada F BiH
Uništenje, nestanak i obezvređenje imovine za još preko 100 milijuna KM Aluminija d.d..
Šteta na zamrznutim dugovima vjerovnika koja se dodatno mjeri desecima milijuna KM.
To je Kabirijev poslovni bilans. Stotine milijuna KM štete za Federaciju, za narod, za radnike. Dok je on, preko svoje panamske kompanije, izvlačio desetke milijuna eura iz Aluminija na svoj račun kupovao slike, umjetnine , hacijende po Tivtu (Crna Gora), Mostaru, Tel Avivu.
Čovjek koji je uništio Aluminij sada želi postati jedini uvoznik plina za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Čovjek koji je ostavio stotine radnika bez posla i stotine milijuna duga sada želi ući u svaki dom, svaku firmu, svaku kuću preko plina i struje iz plinskih elektrana.
To nije poduzetnik. Vi Zaključite šta je i tko je on, a 6 godina mediji o njemu pišu- pa se prisjetite. To je netko tko je dokazao da je sposoban uništiti jednu kompaniju, i sada mu se daje na upravljanje energetski sektor čitave države.
DIO ŠESTI: RETORIKA NASUPROT STVARNOSTI – KONAKOVIĆEVE RIJEČI I KABIRIJEV MOU
Ministar Elmedin Konaković je reagirao (Svaka čast Dino). Izjavio je da je ovo što je Kabiri uradio “kolonizatorski čin”. Rekao je da nema zakona, nema koncesije, da je to “samoinicijativno uz zalog američke administracije praktički okupacija energetskih prava u BiH”.
Hvala ministru na hrabrosti da to javno kaže. Riječi su važne. Ali riječi bez djela su kao Memorandum bez cijevi – prazan papir. Dino, je li ovo triger da ti i Vlada F BiH kupite one-waz ticket Kabiriju jer ipak, spomenuo si i kazneno djelo!!
Dino Konaković je djelovao- jedan jedini- dok su svi bošnjački mediji kojih se ovo tiče egzistencijalnog opstanka kako Bošnjaka tako i Hrvata, objavili su vijest, dali su joj prostor. Ali gdje je kritički stav? Gdje su analize koje donose projekcije posljedica? Nema ih!!
Bošnjački mediji su o ovome pisali kao da objavljuju da je palo 50 cm snijega u Tešnju pa su djeca izašla da se sanjkaju.
Nema bijesa. Nema zgražanja. Nema pitanja upućenih političarima: “Što ćete učiniti?”
Konaković je rekao da je ovo kazneno djelo. Ako je kazneno djelo, gdje je reakcija institucija? Ako je okupacija, gdje je obrana?
Ovaj čovjek, Amir Gross Kabiri, nema pravo boraviti u zemlji čije resurse želi prisvojiti, bez odluka institucija te zemlje. Njegova radna dozvola, njegova boravišna dozvola, trebaju biti poništene. On treba biti proglašen personom non grata. E hoće li, Dragan, Dino, Neka, Beđireviđ te legitimni Komšić, su na potezu. Sabina je rekla svoje, ona neka šuti!
Jer, zamislite scenarij: Ostavite nekoga u svojoj kući da vam čuva sobu. On vam tu sobu uništi, pokrade stvari iz nje, ostavi vas u dugovima. I onda, umjesto da ga izbacite, vi mu ponudite da vam čuva cijelu kuću, i još mu date ključeve od svih soba.
To radimo s Kabirijem.
DIO SEDMI: POVIJESNA PARALELA ILI KAKO SMO POSTALI NOVA AFRIKA
Povjesničari će jednog dana pisati o ovom trenutku. Pisat će o tome kako je početkom 21. stoljeća, u srcu Europe, u mirnodopsko vrijeme, izvedena kolonijalna okupacija jedne države bez ijednog ispaljenog metka.
Jer, ovo što Kabiri radi s plinom, to su kolonizatori radili s rudnicima u Africi.
Sjetite se Konga i dijamanata. Sjetite se Nigerije i nafte. Sjetite se Zimbabvea i zlata. Dolazili su brodovi iz Europe, iskrcavali se na obalu, i proglašavali vlasništvo nad zemljom, nad resursima, nad ljudima. Nisu pitali lokalno stanovništvo. Nisu pitali poglavice plemena. Donosili su papire potpisane u dalekim metropolama i govorili: “Ovo je naše.” – Déjà vu (već viđeno)
Okupacija se ne događa morem i kopnom, već memorandumima (MOU), političkim utjecajem i offshore kompanijama. A mi to gledamo kao da pada snijeg u Tešnju.
Danas u Washingtonu, pod svjetlima kamera i uz blagoslov američkih tajnika, potpisuju se papiri. Papiri na kojima piše da je Amir Gross Kabiri, čovjek iz Paname, postao “glavni uvoznik američkog plina za Bosnu i Hercegovinu”.
Razlika između kolonijalizma 19. stoljeća i ovog danas je samo u tehnologiji. Tada su trebali topove i vojnike. Danas im trebaju samo odvjetnici, političari spremni na suradnju i Memorandum potpisan u Washingtonu. Danas za američke administratore iz White House, je raj imati tamo neku zemlju u kojoj caruju: Sabina, Dino, Dragan, Neka, Bećirović, Komšić..
Ali suština je ista: Tuđinci dolaze i odlučuju o našim resursima, o našoj sudbini, o našoj budućnosti.
I dok su se Afrikanci mogli boriti, dizati ustanke, izgoniti kolonizatore, što mi možemo? Tko je naš neprijatelj? On je nenaoružan, dolazi u odijelu, nosi Memorandum i kaže: “Ja sam strateški partner.”
Ali ne dajte se zavarati. Iza tog Memoranduma, iza tog odijela, iza tih fraza o “energetskoj sigurnosti” i “transatlantskoj suradnji”, krije se ista pohlepa, isti kolonijalni mentalitet, ista želja da se tuđe prisvoji.
DIO OSMI: ZAŠTO JE ŽIDOVSTVO AMIRA KABIRIJA NEBITNO, A NJEGOVI POSTUPCI JEDINO VAŽNI
U ovoj analizi moramo biti precizni i jasni. Kritika Amira Gross Kabirija nema veze s njegovim židovskim podrijetlom. To je crvena linija koju ne smijemo prijeći, ali je istovremeno i crvena haringa kojom se njegovi branitelji služe kako bi ušutkali kritiku.
Činjenica da je Kabiri židov, da ima izraelsko državljanstvo, da uspješno lobira u američkoj administraciji, ne daje mu posebna prava. To nije argument za šutnju. To nije razlog da se pred njim kleči. Tko je on i šta si umišlja?
Argument je isključivo njegovo poslovanje. Njegov bilans u Aluminiju. Njegova panamska adresa. Njegov pokušaj da monopolizira uvoz plina bez ikakvog zakonskog temelja. Njegov model posrednika koji će oderati građane BiH.
Ako se itko usudi kritiku njegovih poslovnih poteza proglasiti antisemitizmom, neka pogleda brojke. 100 milijuna KM gubitka našeg državnog Aluminija.desetine milijuna KM nestale imovine. Deseci milijuna KM štete vjerovnicima. 20% viša cijena plina. Panamski offshore.
To nije antisemitizam. To je antikriminal. To je borba protiv pljačke.
DIO DEVETI: ŠTO NAM SE DOGAĐA – OD 14. STOLJEĆA DO DANAS
Bosna i Hercegovina je kroz povijest prošla svašta. Bilo je Turaka 500 godina. Bilo je Austro-Ugara. Bila su dva svjetska rata. Bio je fašizam, nacizam. Bio je međusobni rat.
I preživjeli smo. Uvijek smo nekako preživjeli.
Ali evo nas danas, 2026. godine, u mirnoj, demokratskoj, bogatoj (ali zaista stvarno bogatoj) Bosni i Hercegovini, suočeni s okupacijom koja je gora od svih prethodnih.
Jer Turci su htjeli teritorij i duše. Austro-Ugari su htjeli teritorij i resurse. Fašisti su htjeli teritorij i ideologiju.
Ali ovi novi kolonizatori, predvođeni Kabirijem, ne žele teritorij. Oni žele nešto puno gore. Oni žele kontrolu nad energijom, energetsku podčinjenost države po većim cijenama. Oni žele da svaki put kada upalite grijanje, svaki put kada upalite svjetlo, svaki put kada pokrenete stroj u tvornici, vi njima plaćate danak.
Oni žele ući u svaki dom, ne preko praga, nego preko plinske cijevi. Oni žele biti prisutni u svakom trenutku vašeg života, ne kao susjedi, ne kao prijatelji, nego kao oni koji vam prodaju toplinu po mnogo većim cijenama od onoga što danas imamo.
To je okupacija bez vojske. To je ropstvo bez lanaca. To je kolonizacija bez kolonista na terenu. Dovoljno je imati potpis na papiru i broj računa u Panami.
DIO DESETI: ŠTO PIŠE NA VAŠEM RAČUNU – ISTINA KOJA SE KRIJE IZA LOGOTIPA
I za kraj, najvažnija poruka koju morate zapamtiti.
Kada sutra, za godinu, za dvije, kada proradi Južna interkonekcija i kada krene plin, vi ćete dobiti račun.
Na tom računu pisat će neko ime. Možda BH Gas. Možda Energoinvest. Možda neka nova, tek formirana kompanija.
Ali nemojte se zavaravati onim što piše na vrhu računa. Gledajte što piše na dnu, ono sitno, ono što se ne vidi na prvi pogled.
Jer na svakom tom računu, bez obzira čiji logo stoji gore, dolje će pisati: Amir Gross Kabirijeva kompanija.
On će biti taj koji vam je prodao plin. On će biti taj koji je odredio cijenu. On će biti taj koji je uzeo svoju proviziju i poslao je u Panamu.
I svaki put kada platite taj račun, vi ćete njemu platiti. Vi ćete financirati njegovo bogatstvo. Vi ćete plaćati njegovu proviziju. Vi ćete mu slati novac u offshore zonu.
Jeste li spremni na to? Jeste li spremni da vam na računu za grijanje bude slika Amira Gross Kabirija? Jer, simbolički, to će biti istina.
On je taj koji će vas grijati. Na pitanje na što se grijete, odgovor je : Na Kabirija!!On je taj koji će vas hladiti ako ne platite. On je taj koji će odlučivati o vašoj toplini, o vašoj energiji, o vašem životu.
I NA KRAJU BUDNOST KOJA DOLAZI
Ovo nije analiza. Ovo nije medijska objava. Ovo je upozorenje.
Amir Gross Kabiri je, potpisujući Memorandum u Washingtonu 24. veljače 2026., objavio da je Bosna i Hercegovina njegov plinski feud. On je, uz pomoć američke administracije, uz pomoć političara koji su u siječnju primali Jessea Binnalla, uz pomoć medija koji ovo tretiraju kao vijest o vremenskoj prognozi, preuzeo kontrolu nad energetskom budućnošću ove zemlje.
I nitko ga ne zaustavlja.
Nema odluke Parlamenta. Nema odluke Vlade. Nema zakona o Južnoj interkonekciji. Nema koncesije. Ali on već ima Memorandum. On već ima najavu. On već ima medijsku pokrivenost. On već ima američku podršku.
I dok se političari bude, dok se trgnu, dok skupe hrabrost, dok pokrenu procedure, on će već biti tu. Ušuškan u fotelju, s potpisima u ruci, s pravom koje mu nitko ne osporava.
Ovo je naš trenutak. Trenutak da kažemo: NE.
Ne damo zrak. Ne damo energiju. Ne damo šume, Ne damo vode- Ne damo budućnost. Ne damo toplinu svojih domova čovjeku koji je dokazao da je sposoban uništiti sve čega se dotakne.
Amir Gross Kabiri, tvoje mjesto nije u Bosni i Hercegovini. Tvoje mjesto je tamo gdje si registrirao svoju firmu – u Panami. Nosi svoj Memorandum tamo. Nosi svoje provizije tamo. Nosi svoj plin tamo.
Bosna i Hercegovina nije ničija kolonija. Bosna i Hercegovina je naša. I bit će naša, bez obzira na papire potpisane u Washingtonu.
E sada, Sabina- trzni se, Dragane trzni se, Dino- ajmo riječi u djela, Sleepy Nikšiću i Lakiću – skoknite malo do Aluminija, jer nikada niste. Svi vi dođite malo bliže narodu.
Objasnite NARODU – zašto čovjek koji je uništio jednu tvornicu sada dobiva na upravljanje cijelu državu skupa sa našim životima- hoćete li djelovati?
Analitičko-istraživački tim portala OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
