AMIR GROSS KABIRI: Anatomija jedne prevare

Kako je izraelski bankroter uz podršku domaće politike opljačkao industrijsko nasljeđe Hercegovine

Sarajevo, veljača 2020 g. 20.02.2020 na 210 sjednici Vlade F BiH, Vlada odbija Memorandum, Plan i Program Amir Gross Kabirija za ulazak u Aluminij d.d. ili preuzimanje Aluminija d.d., po modelu koji je ovaj izraelac napisao i predložio. 

Vlada je ispravno postupila, odbila je u cijelosti prijedlog tzv investitora, te je Zaključkom Vlade zadužen Premijer da prenese informaciju izraelsko- kineskom konzorciju da im je prijedlog odbijen. Gosp Džindić tada izjavljuje da potpisnik ugovora je gospodarsko društvo koje nije registrirano niti u poreznoj upravi niti ima otvoren račun u banci – prije svega misleći na Aluminij industries doo koji je sadašnji Najmoprimac te raspolaže praktički cjelokupnom imovinom Aluminija d.d. Upravo tog dana / datuma  20.02.2020. Aluminij industries doo je registriran na Sudu u Mostaru u popodnevnim satima, a u jutarnjim satima PRIJEDLOG TE START UP KOMPANIJE našla se na dnevnom redu Vlade F BiH da preuzima jedno od najvećih i strateških poduzeća u F BiH. 

– Nakon tog 20.02.2020 Vlada F BiH nikada nije raspravljala niti odlučivala niti o bilo kakvom modelu ili prijedlogu, privatizacije, prodaje ili najma Aluminija ili dijela njegovih pogona. Već 6 godina je Aluminij d.d. iznajmljen, a Vlada neprikosnoveno upravlja i vlada tim poduzećem jer na Skupštinama glasovi Vlade F BiH su preko 85% , te jedini dokaz Vlade F BiH je te odluka od 20.02.2020- o odbijanju Programa i plana Amir Gross Kabirija o odbijanju njegovog Plana i Programa. Pa kako je onda Aluminij iznajmljen? Odgovor je NEZAKONITO, NEZAKONITO!

Nakon tog 20.02.2020 došlo u međuvremenu do političkog dogovora koji je u cijelosti nezakonit, nelegalan, i poguban za Aluminij, te je zakazana Skupština Aluminija za 06.04.2020 g , gdje je glasovima Vlade F BiH donesena Odluka da se pogon Ljevaonice te brojna pokretna i nepokretna imovina Aluminija iznajmi, novoosnovanom poduzeću Aluminij industries doo, koji je imao osnivački kapital samo 5000 KM. Znači „dogovor je pao ispod stola“, a Skupština ga je stavila na papir- gdje se ima smatrati kao da je zakonito, a nije- jer je sa ovim Aluminij isčupan iz programa financijske konsolidacije da se sam konsolidira, a Zakon o financiskoj konsolidaciji kao pravni okvir koji omogućava da se stari dugovi ne vraćaju, je zlouporabljen.

– Na ovaj način prekinuta je mogućnost da se Aluminij financijski konsolidira vlastitim snagama. Aluminij je kroz najam, otet iz ruka Vlasnika, te mu nije dopušteno da radi, proizvodi, vraća dugove itd, a najamnine pokrivaju samo cca 5-6% ukupnog troška Aluminija u hladnom pogonu. Aluminij tone svake godine cca 12-18 mil KM u gubitke, a to je kroz 30 g najma cca 450 mil KM gubitaka, Dugovi vjerovnicima su zamrznuti i svake godine ti dugovi su veći za cca 45 mil KM zateznih kamata. Tako da za 30 g najma imamo gubitke Aluminija od cca 1 milijardu KM, do 

—

Mostar, proljeće 2020. godine: Pred kamerama BH televizija, niski muškarac u skupom odijelu pruža ruku Draganu Čoviću i potpisuje ugovor koji će, kako se obećavalo, spasiti dvije tisuće radnika i oživjeti mostarskog giganta koji je godinama tonuo pod teretom dugova od više od 400 miliona konvertibilnih maraka. Čovjek koji pruža ruku zove se Amir Kabiri — tada još bez grandioznog njemačkog prefiksa ‘Gross’ u prezimenu — i dolazi sa zlatnim obećanjima i nikakvim dokazom da ih može ispuniti.Kinezi su nestali, nisu ni postojali, bili su paravan, a na kinezima je bio zasnovan i plan oporavka Aluminija d.d..Ostao je Kabiri sa  uplaćenih 5000 KM kapitala i toje sve što je donio!! 

Šest godina kasnije, u ožujku 2026., isti taj čovjek — sada Amir Gross Kabiri — iznenada nestaje s društvenih mreža. Nestaje u tjednu kada američki diplomati javno prokazuju njegove lažne tvrdnje o uvozničkim pravima na američki LNG plin. Nestaje dok mu prihodi matične kompanije srljaju prema fijasku, a firme koje je registrirao u Mostaru iskazuju negativan kapital i gubitke koji bi u uređenoj pravnoj državi doveli do prisilne likvidacije.

Ovaj tekst temelji se na verificiranim financijskim izvještajima (FIA / CompanyWall, 2021–2024), javno dostupnim sudskim dokumentima iz Izraela, izjavama bh. dužnosnika, te analizi poslovnih registara. Sve navedene financijske vrijednosti preuzete su iz verifirane izvorne dokumentacije.

Iza te tišine krije se priča o sistematskoj pljački javnih resursa, korupcijskoj sprezi s vrhom više vodećih stranaka u BiH, i o tome kako se jedan bankroter iz Tel Aviva uspio privremeno transformirati u navodnog ‘spasiteljane samo  Hercegovine već i Federacije ‘ — dok je stvarni kapital odlazio prema offshore destinacijama.

— — —

I. BIZNISMEN ILI BANKROTER? Što je Kabiri zaista

1.1. Čovjek koji je kupio novo prezime

Amir Kabiri nije uvijek bio ‘Gross’. Dodatak koji na njemačkom znači ‘Veliki’ ili ‘Krupan’ dodao je u odrasloj dobi — klasičan psihološki manevar kojim se gradi privid statusa i autoriteta tamo gdje stvarnih temelja nema. Uz novo ime, stvorena je i nova legenda: izraelski investitor, mecena, kolekcionar, ‘strateški partner’.

Stvarnost je bila drugačija. U Izraelu, gdje ga dobro poznaju, Kabiri je 2023. godine proglašen nesolventnim — sudovi su mu zabranili raspolaganje imovinom zbog milijunskih dugova nastalih uglavnom kroz propale investicije u izraelski nogometni klub Hapoel Tel Aviv. U BiH, međutim, ta informacija dugo nije bila dostupna široj javnosti, a lokalni mediji bliski HDZ-u BiH prešućivali su je godinama. Ne kažemo da su vodeći bočnjački mediji časni, šutili su i oni, mnogi i danas šute, a većina ih je imala ugovore sa Kabirijem.

Izraelski mediji (Globes, Calcalist) su već u studenom 2023. izvijestili o Kabirijevoj insolventnosti, no ta vijest je u bh. medijskom prostoru prošla gotovo nezapaženo.

U Bosnu i Hercegovinu, preciznije u Mostar, Kabiri je stigao kao predsjednik M.T. Abraham Group — konglomerata čija vlasnička struktura prolazi kroz offshore jurisdikcije, uključujući Panamu. Lokalne instance koje su trebale provjeriti financijsku pozadinu novog ‘strateškog investitora’ to ili nisu uradile ili su namjerno zagledale u drugu stranu. Naime u studenom te 2020 g. Kabirijeva tvrtka iz Paname MT Abraham Group S.A. Panama kupuje ovih 5000 KM kapitala od Aluminij industries doo i od tada do danas Vlasnik tzv izraelskog investitora koji ima samo izraelsku putovnicu i ništa više, jeste off shore kompanija iz Paname. A naši zakoni su puni članaka o „MONEY LAUNDERY“, te nadzoranad Off shore kompanijama koje operiraju kod nas, a Kabiri je iznio cca 45 mil EUR – gdje svi to znaju, ali valjda ga ne diraju jer bi ih Gross prozvao, skupa sa Galit Peleg da su antisemiti. Tako je Gross Kabiri dokazao da je biti židov u BiH privilegija, jer niti Ustav niti bilo koji zakoni se na tebe neće primjeniti- SAMO VIKNI ANTISEMITIZAM“,  a naravno prethodn sa svim političarima koji treba da te zaštite djelio si „karte ispod stola“. „Poker je ozbiljna igra za ozbiljne dečke“

1.2. Firma od 5.000 KM koja je upravljala milijardama

Dana 07. travnja 2020. potpisan je ugovor o zakupu između Aluminija d.d. Mostar (u čijem vlasništvu su, između ostalih, Vlada FBiH s 44% i mali dioničari) i novoosnovane tvrtke Aluminij Industries d.o.o. — Kabirijevog instrumenta. Ta firma registrirana je s osnivačkim kapitalom od svega 5.000 konvertibilnih maraka.

Za taj simbol papirnate vrijednosti, Kabiri je dobio pravo upravljanja industrijskim kompleksom čija je izgradnja decenijama bila financirana iz javnih resursa, uz zakupninu od oko 30.000 KM mjesečno — iznos koji, za usporedbu, ne pokrije niti operativne troškove jednog skromnog kafića u Malom Parizu. Stari dugovi Aluminija d.d. — golemih 400+ milijuna KM — nisu preuzeti, a po Ugovoru o Zakupu čl. 12. većina ih jeste trebala biti preuzeta. Zakupac je dobio infrastrukturu, radnu snagu i tržišnu poziciju, a državi i malim dioničarima ostavio račun iz prošlosti.

Ugovor je sklopljen na rok od 30 godina (15+15), što zakupcu daje dugoročnu platformu bez odgovarajućeg financijskog jamstva. Mala dioničarska udruga DIAL od tada ustrajno traži reviziju i raskid ugovora, bez uspjeha.

— — —

II. MATEMATIKA NE LAŽE: Financijska autopsija

2.1. Statistički dokaz: Od milijarde do ništavila

Verificirani financijski izvještaji Aluminij Industries d.o.o. za period 2021–2024. prikazuju trajektoriju koja u poslovnom svijetu ima samo jedno ime — ekstrakcija kapitala uz postupno uništavanje poslovnog modela.

Izvor: Verificirani financijski izvještaji Aluminij Industries d.o.o. (FIA/CompanyWall, 2021–2024)

2.2. Nestanak 55 milijuna KM: Gdje je otišao rekordni profit?

Godina 2022. bila je iznimna za globalno tržište aluminija — cijene su porasle uslijed energetske krize, a Kabirijev model ‘kupi-pretopi-prodaj’ generirao je neto dobit od nevjerovatnih 55,888.383 KM. Da je taj novac ostao u firmi — kao što bi svaki ozbiljan industrijalac učinio radi modernizacije i financijskog jastuka — kapital bi u 2023. godini trebao biti viši za tih 55 milijuna.

Stvarnost: kapital je 2023. porastao za svega 554.358 KM u odnosu na prethodnu godinu. Razlika od više od 55 milijuna KM izvučena je iz firme — kroz dividende i isplate vlasniku M.T. Abraham Group — umjesto da posluži za vraćanje dugova starog Aluminija ili kupovinu moderne opreme. Ista obrazac ponovio se i u 2023: profit od 2,7 milijuna KM nije ostao u firmi.

Za usporedbu: ukupni trošak plaća svih radnika Aluminij Industries u 2022. iznosio je 14,6 milijuna KM. Vlasnik je iste godine za sebe izvukao gotovo četiri puta više.

2.3. Misterij 87 milijuna KM

Jedna od najsumnjivijih stavki u financijskim izvještajima jest nagli pad kratkoročnih obveza: sa 112,298.363 KM (2023.) na 25,097.673 KM (2024.) — nestanak 87 milijuna KM duga u jednoj jedinstvenoj godini u kojoj su prihodi pali za 50%.

Pitanje je jednostavno: kako firma koja jedva spaja kraj s krajem vraća 87 milijuna duga? Mogući scenariji — reprogram, cesije, kompenzacije robom, off-balance instrumenti ili preuzimanje od strane politički povezanih entiteta — zahtijevaju hitnu reviziju od strane nadležnih institucija. Ni poreska uprava ni financijska policija dosada nisu javno potvrdile da su pokrenule istragu.

2.4. Tajna ‘ostalih prihoda’

U 2024. godini jezgra poslovanja Aluminij Industries bilježila je operativni gubitak od 9 milijuna KM: poslovni prihodi iznosili su 162,8 milijuna KM, a poslovni rashodi 171,9 milijuna. Firma je prikazala pozitivnu neto dobit od 467.148 KM isključivo zahvaljujući stavci ‘ostali prihodi i dobici‘ u iznosu od 17,945.012 KM.

Pitanje je: otkud 17,9 milijuna KM izvanrednih prihoda u godini kada je osnovna djelatnost u gubitku? Revizori i dioničari traže raspis ove stavke — tečajne razlike, subvencije, otpis dugova, prodaja imovine ili nešto treće? Bez transparentnog odgovora, ova stavka ostaje crvena zastavica koja upućuje na potencijalne računovodstvene manipulacije.

— — —

III. ‘LE CLUB SOCIAL’: Crna rupa za pranje statusa

3.1. Galerija kao instrument financijskog inženjeringa

Paralelno s Aluminijem, Kabiri je u Mostaru registrirao Le Club Social d.o.o. (poznat i kao ‘Društveni klub d.o.o.’), koji operativno upravlja galerijom ‘The Hub of Fine Arts’. Na društvenim mrežama i u medijima prijateljevima s vlašću, galerija se predstavlja kao prestižno kulturno središte s kolekcijom svjetskih majstora.

Financijski izvještaji prikazuju nešto sasvim drugo:

Izvor: Financijski izvještaji Le Club Social d.o.o. / Društveni klub d.o.o. (CompanyWall, 2022–2024)

3.2. Slike kao valuta za pranje novca

Stavka stalnih sredstava Le Club Sociala — 12,887.964 KM u 2024. godini — gotovo u cijelosti se odnosi na vrijednost izloženih kunstwerkova (umjetničkih djela). No tu leži jedna od ključnih anomalija: firma čiji je kapital –3,691.228 KM drži umjetnine navedene vrijednosti. U slučaju naplate potraživanja, slike bi mogle završiti na javnoj aukciji.

Mehanizam koji istražitelji i financijski analitičari prepoznaju kao moguće ‘tunneling’ sheme funkcionira ovako: slika kupljena od povjerenog dilera izvan BiH za, primjerice, 100.000 eura, uvodi se u poslovne knjige Le Club Sociala kao ‘investicija’ vrijedna višestruko više. Razlika — financirana ‘pozajmicama’ iz Aluminij Industries — ostaje u inozemstvu. U Mostaru zaostaje napuhana aktiva, a poreski organi dobivaju uvid samo u ono što zakupodavac želi da vide.

Onih 15,340.846 KM dugoročnih obveza kluba — za koje ne postoji dokaz bankovnog porijekla — sugeriraju upravo taj scenarij: pozajmice vlasniku od vlastitih firmi, transformirane u dug koji se nikada ne vraća, već kruži kroz sustav kao instrument izbjegavanja poreznih obaveza. Svaka marka koja uđe u ‘Le Club Social’ kao ‘investicija u kulturu’ efektivno smanjuje poreznu osnovicu iz profitabilnog Alu ondustries- bar je nekada ali kratko bila profitabilna.

Pravni termin koji opisuje ovaj obrazac je ‘tax shield’ — namjerno generiranje gubitaka u vezanim pravnim licima radi smanjenja poreza na dobit u profitabilnoj firmi unutar iste grupacije

— — —

IV. NOVALIĆEV, NIKŠIĆEV I ČOVIĆEV TORBAR: Korupcijska simbioza

4.1. Arhitektura dogovora

Da bi firma registrirana s 5.000 KM osnivačkog kapitala dobila 30-godišnji zakup na infrastrukturi vrijednoj stotine milijuna, zaobišla sve provjere financijskog porijekla i poslovala godinama bez institucionalnog nadzora, mora imati politički kišobran na najvišoj razini.

Taj kišobran zvao se NOVALIĆ, DŽINDIĆ — a danas se zove  — Nermin Nikšić, Dragan Čović, a ima i mnogih drugih, npr Dodik, Konaković itd.. Šef HDZ-a BiH je nebrojeno puta fotografski dokumentirano partnerstvo s Kabirijem  koje seže daleko dublje: zajednička pojavljivanja, otvaranja galerije ‘The Hub’, (u trenutku kada ne postoji niti ugovor o najmu Galerije niti legalni papiri za djelatnost)  proslave uz MTA insignije — sve to dokumentirano u digitalnom otiska koji ni deaktivacija Kabirijevih profila ne može izbrisati. Internet arhiva je „čudo“

Čovićev interes bio je jasan: nakon što je stari Aluminij d.d. propao pod dugovima, trebala mu je PR priča o uspjehu koja bi Mostarcima prodala iluziju da je industrijsko nasljeđe Hercegovine spašeno. Kabiri mu je tu priču dostavio (izmanipulirao ga je i prevario) — a zauzvrat dobio ekskluzivni, nekontrolirani pristup javnoj infrastrukturi i implicitnu garanciju da regulatorna tijela pod utjecajem HDZ-a neće postavljati neugodna pitanja. Tu igru su odigrali tadašnji premijer Novalić, ministar Džindić, ali kada se opasnost u vidu Nikšića pojavila, od 12. mjeseca 2023. g i Nikšić je zanijemio i zašutio, jer je i „on igrao partiju pokera sa Kabirijem ispod stola.“

4.2. Lažna komora kao diplomatski štit

Jedna od sofisticiranijih manipulacija bila je osnivanje ‘Gospodarske komore Države Izrael u BiH’ u prostorijama pod kontrolom Kabirijevih firmi. Mediji i lokalni dužnosnici prihvatili su naziv kao potvrdu državnog legitimiteta — a zapravo se radilo o privatnom udruženju bez ikakvog zvaničnog statusa od strane izraelske vlade. Kada je laž iprevara otkrivena, jedan od osnivača te udruge inaće domaća fizička osoba je odmah izašla iz udruge i izbrisana je iz registra.

Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, Jakob Finci, javno je naglasio da Kabiri govori isključivo u svoje ime, ne u ime jevrejske zajednice. Taj detalj bio je dovoljan da odbaci Kabirijev instrument kojim je ucjenjivao kritičare: svaka ozbiljna analiza ili novinska istraga etiketirana je kao ‘antisemitizam’, a politički zaštitnici mogli su se skloniti iza diplomatske nelagode.

4.3. LNG skandal: Lažno imenovanje ‘po izboru Amerike’

U veljači 2026., Kabiri se pojavio s tvrdnjom da je Abraham Grupa ‘po izboru američke administracije’ postala glavni uvoznik LNG plina za BiH. Tvrdnja je bila golema — i potpuno lažna.

Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković je reagirao promptno, izjavljujući da je Kabiri prevario Amerikance i naglasio da Abraham Grupa može biti samo kupac plina, nikako uvoznik, te da pravo uvoza rezervirano isključivo za Vladu FBiH. Američka ambasada nije demantirala Konakovića. Kabirijev PR balon napuhavan tvrdnjama o ‘strateškom partnerstvu sa Zapadom’ pukao je u javnosti.

Taj je fijasko imao i sigurnosnu dimenziju: Kabiri je istovremeno vodio agresivnu cionističku retoriku na društvenim mrežama u kontekstu eskalacije sukoba na Bliskom istoku, što su sigurnosni analitičari počeli opisivati kao ‘hibridni sigurnosni rizik’ u BiH kontekstu.

— — —

V. PREVARENI I ZABORAVLJENI: Žrtve sustava

5.1. Mali dioničari Aluminija: Sustavno obespravljeni

Dok Kabiri u privatnoj galeriji pokazuje remek-djela Moneta, Klee-a ili Picassa gostima u skupim odijelima, mali dioničari Aluminija d.d. — koji zajedno posjeduju 44% vlasničke strukture — sistemski su lišeni svih prava koja dioničarstvo podrazumijeva. Izuzetak su mali dioničari koji sjede u N.O. a koji su također odigrali i dan danas igraju ispod stola partije pokera sa Kabirijem.  

Udruga malih dioničara DIAL godinama upozorava- to je Udruga „koja ne igra poker sa Kabirijem“: matičnom društvu Aluminij d.d. (najmodavcu) računi su blokirani, imovina hipotekirana, a amortizacija opreme koju Kabiri koristi nije pokrivena mizernom zakupninom. Dok je zakupac u 2022. godini bilježio profit od 55,8 milijuna KM, najmodavac — u čijem vlasništvu dioničari imaju udjele — i dalje tone u gubitak.

Na skupštini dioničara u julu 2025., DIAL je tražio hitnu izvanrednu reviziju i raskid ugovora, uz tvrdnje o ‘lažnim bilancama’. Nitko nije odgovorio. Na toj skupštini krajem kolovoza sa samo 0,49% glasova dioničara produžen je mandat članovima N.O.- što pravno znači da je Vlada F BiH nesavjesno, tj zlouporamom položaja i nečinjenja, predala imovinu svog strateškog poduzeća i upravljanje nepoznatoj osobi iz OFF SHORE Zone u Panami, tako da su sada otvorena ne vrata, već kapija za ekstrakciju imovine i kapitala iz Aluminija d.d., te činjnje novih nezakonitosti.

5.2. Radnici: Statistička pogreška u PR priči

Kabiri je koristio broj od oko 350-400 zaposlenih kao svoj primarni PR adut —Retorika Kabirija prema Vladi F BiH i prema brojnim ino kompanijama koje je nasamario bila je  ‘Aluminij Mostar se vratio na industrijsku mapu’. Duga je priča o tome kako je Kabiri uzeo i naziv te logo, tj inteklektualno vlasništvo aluminija te se izvan granica Kabiri prpoši i predstavlja da je on vlasnik tvornice. Financijski izvještaji otkrivaju drugačiju priču. U 2022. godini, kada je Kabirijeva firma imala prihod od milijardu KM, na plate svih radnika zajedno potrošeno je 14,644.628 KM — svega 1,4% ukupnog prihoda. Vlasnik je izvukao četiri puta više. Do 2024., ukupna masa plaća pala je za milijun KM, dok je inflacija u istom periodu erodirala kupovnu moć. Prosječna bruto plaća u Le Club Socialu dostiže 1.556 KM — manje od prosječne plaće u FBiH. ‘Elitna galerija’ plaća čistačice ispod republičkog prosjeka. Kažemo čistačice jer u tu galeriju nitko drugi i ne ulazi.

5.3. HŠK Zrinjski: Kupljeni utjecaj, ne vlasništvo

Kabiri je kao potpredsjednik HŠK Zrinjski Mostar i ‘strateški sponzor’ kreirao percepciju da je spas i heroj najpopularnijeg kluba u Hercegovini. Matematika je i tu bila okrutna: njegova godišnja sponzorska uplata iznosila je oko 200.000 eura — tek 2,5% budžeta kluba od 8 milijuna eura, koji je u prošloj sezoni od UEFA-e uprihodio više od 4 milijuna eura.

Kabiri nije vlasnik ni jedne cigle na stadionu (gradska imovina) ni jedne travke na terenu (gradska imovina). Klub je udruga građana. No fotografije u loži, zajednički selfiji s dresovima i stalna digitalna prisutnost gradile su iluziju vlasništva — što je i bio cilj. Kupovinom medijskog pristora kroz mali sponzorski iznos, stekao je neproporcionalnu vidljivost i lokalni imunitet na kritiku.

— — —

VI. NOVI AUSTRIJANSKI ‘PARTNER’: 5% magle

Dana 9. i 10. ožujka 2026., BH. mediji su eksplozivno najavili: ‘Kabiri prodao dio Aluminija strateškom partneru iz Austrije’. Novosti su bile popraćene imenima — austrijska grupacija Hammerer Aluminium Industries (HAI), ozbiljan europski igrač s prometom većim od milijardu eura.

Ono što nije odmah istaknuto: HAI je preuzeo svega 5% udjela. Tih 5% daje im pravo na dividendu od 23.000 KM godišnje na bazi dobiti iz 2024. Nijedna ozbiljna korporacija ne ulazi u komplicirani balkanski posao zbog 23.000 KM. Tih 5% je ‘noga u vratima’ — due diligence ulaznica za uvid u stvarne knjige, ili instrument koji Kabiriju daje europsko ime na papiru za kredibilitetnu podlogu.

Istog tjedna, Kabiri je deaktivirao sve profile na društvenim mrežama. Za čovjeka koji je godinama živio od javne validacije — svakodnevnih objava, fotografija s dresovima, snimaka s Čovićem — to nije ‘strateška pauza’. To je panika.

— — —

VII. ZAKLJUČAK: Kraj jedne iluzije

Amir Gross Kabiri nije bio investitor. Bio je operater sistema koji je kombinacijom kupljenih političkih veza, medijske manipulacije, lažnog diplomatskog legitimiteta i agresivnog PR-a uspio privremeno preuzeti kontrolu nad javnim industrijskim naslijeđem i izvući iz njega desetine milijuna maraka — dok su radnici dobivali plaće ispod prosjeka, mali dioničari gubili prava, a država ostajala bez poreznih prihoda.

Financijski izvještaji su brutalno jasni: od milijardu KM prihoda do 180 milijuna — pad od 82% za dvije godine. Neto dobit od 55,8 milijuna KM (2022.) pala je na 467.000 KM (2024.) — smanjenje od 99,2%. Firma s negativnim kapitalom u Le Club Socialu operira samo zahvaljujući internim transferima koji su predmet potencijalne porezne istrage.

Deaktivacijom Instagrama, prodajom 5% Austrijancima i iščezavanjem iz javne sfere, Kabiri odašilje jasan signal: zna da mu je kraj. Pitanje nije hoće li balon puknuti — već tko će platiti cijenu njegovu pucanja: 

Tko je u svemu profitirao?

Ključnu ulogu u uzdizanju Kabirija u Bosni i Hercegovini odigrao je  Dragan Čović.

 Tadašnji ex. Premijer Novalić, ministar Džindić, te sadašnji Premijer iz Konjica poslužili su kao žetončići (data im je partija pokera da je odigraju ispod stola i oni su  zadovoljni- nisu se mješali i ne mješaju se). Ne zaboravimo 2022. g i izjave Kabirija kada je rekao: „Ovo je operacija koju sprovodim sa političarima.“ Nije lagao tako je i bilo, tako je i sada.

Ovi gore su Kabiriju osigurali sve što je trebao za nesmetano poslovanje i društveni ugled: pristup infrastrukturi, institucionalni okvir koji ga nije kontrolirao te medijsku podršku koja mu je gradila legitimitet u javnosti. Oni koji su trebali da šute (žetončići) šutili su, a oni koji su trebali da se fotografiraju, fotografirali su se. Sve su to mediji, opisivali u superlativima- pogotovo plasirane priče o  spasu Aluminija…

Kabiri im je zauzvrat pružio ono što je njima bilo najpotrebnije. Čoviću je, prije svega, isporučio priču o “spašenom Aluminiju” – narativ koji je trebao pokazati uspješno očuvanje strateške tvrtke i radnih mjesta. Osim toga, Kabiri je Čoviću i njegovom krugu osigurao institucionalno-političku zaštitu i povezao ih sa svojim resursima, posebice kroz prizmu svojih izraelskih i međunarodnih kontakata. U toj računici dobro se znalo da preko Izraela vodi i put do Washinghtona i utjecajnijih adresa u Americi. Međutim, tu negdje u tim raskoracima „tikva je puknula“ između Čovića i Kabirija a šansu je netko drugi iskoristio!

Politička kao i sva druga nepolitička previranja između Čovića i Kabirija postala su nepremostiva.

 Njihove je poremećene odnose prepoznao i iskoristio Milorad Dodik. On je uspio Kabirija i njegove lobiste preusmjeriti u svoju orbitu. U tom kontekstu, Kabiri sa svojim lobističkim vezama je čak dva puta vodio Dodika u Izrael, gdje mu je omogućio pristup svojim vezama čak do predsjednika i premijera Izraela (Herzog i Netanjahu).

Preko Kabirija i njegovih izraelskih kontakata, Dodik je sebi otvorio vrata i put prema Americi. Rezultat svega je jasan: ovim preuzimanjem utjecajnog lobiste, Dodik je odnio stratešku pobjedu, dodatno ojačavši svoju poziciju na međunarodnoj sceni, ukinute su mu sankcije, pa svaki dan gledamo i dolazak američkih lobista bliskih Trumpovoj administraciji koji drže predavanja domaćinu Dodiku u Banjaluci, gdje se daje i otvorena podrška secesionističkim planovima.  

Sve u svemu, kada se analiza Kabirijevog prisustva u BiH sagleda kroz prizmu od 6 godina, jedini zaključak jeste da je Dragan Čović ispao donji, te je za nepovjerovati koliko je manipulacija, prevara i poniženja apsorbirao od Kabirija. 

— — —

NAPOMENA UREDNIŠTVA

Svi financijski podaci u ovom tekstu preuzeti su iz verificiranih financijskih izvještaja (FIA, CompanyWall) za period 2021–2024. Tvrdnje o koruptivnim i kriminalnim radnjama predstavljaju nalaze temeljene na dokumentiranim financijskim anomalijama i javno zabilježenim izjavama aktera. Ovaj tekst ne prejudicira ishode eventualnih sudskih postupaka. Redakcija ostaje otvorena za komentar svih navedenih strana.

Istraživački tim portala OTPOR^.Media